Izgleda da svakih nekoliko godina Thompson postane vruća tema, dogodi se neki vrag ili više njih i ispočetka počne priča koja je, činilo se, potisnuta iz središta medijskog zanimanja u pozadinu. U utorak me nazvala novinarka RTV Slovenije i pitala bih li dao izjavu o Thompsonu za emisiju koju pripremaju u povodu koncerta u Mariboru.
U osam minuta razgovora pokušao sam sažeti i pojasniti situaciju o kojoj ni u Sloveniji ne znaju sve detalje; jesu li njegove pjesme povezane s ustaštvom, ima li konkretnih stihova o tome, je li pjevao “Jasenovac i Gradiška Stara”, što u Hrvatskoj misle o njemu i kako ga doživljava domaća publika, sve su to ozbiljna pitanja koja zanimaju inozemnu javnost u trenutku vijesti o zabranama koncerata. Dapače, novinarka mi je rekla da je večer prije na slovenskoj televiziji emitiran intervju s Thompsonom u kojem je eksplicitno ustvrdio da njegove pjesme i poruke nemaju nikakve veze s radikalizmom za koji ga optužuju.
No, nakon zabrane nastupa u Austriji, u Sloveniji se digla frka zbog Thompsonova dolaska, a u srijedu sam nakon emisije dobio poruku da je i mariborski koncert zabranjen na prijedlog lokalne policije, što je opet dovelo do pitanja o čemu se u Thompsonovu slučaju zapravo radi? Do te mjere da je i premijer Andrej Plenković, dobra tema ususret lokalnim izborima, rekao da to nije dobro i da to treba istražiti, pa je i Ministarstvo vanjskih poslova istraživalo radi li se o kršenju prava na rad kad popularnom hrvatskom pjevaču ne daju da radi u EU? Bilo je u reakcijama na internetu svega, ali je opet izostalo najbitnije.
Naravno da sam dao izjavu, nakon što četiri godine nisam pisao o Thompsonu. Zadnji put bila je to recenzija albuma “Ora et labora”, s naslovom “Dobrodošli u građanski rat”, što, čini mi se, objašnjava efekt koji Thompson ostavlja iza sebe, a što je i potaknulo aktualne zabrane. Jednostavnije rečeno, države oko nas ne vole takvu gungulu na svom terenu. Upravo ta prijeteća vibra koja se pojavljuje kod Thompsona razlog je da svijet oko nas drukčije gleda na Thompsona nego neki kod nas. Thompson je unutarnjopolitička priča i vanjskopolitički problem, jer mjerila tolerancije nisu ista kod nas i vani. Naravno, ložiti narod i podizati temperaturu pričama o “crvenoj opasnosti” u vremenu kad ljevica više ne postoji ni u tragovima, a u raljama neoliberalnog kapitalizma i krupnog kapitala domoljubi poput Ivice Todorića i Thompsona dobro zarađuju, pomalo je deplasirano, svakako prozirno, a može biti i opasno kad se masa uskovitla. No, na stranu bilo kakvih sklonosti i ideoloških preferencija, možda je radi razjašnjenja aktualne priče o Thompsonu najbolje u cijelu priču uvesti zakon i pravni poredak, pa matematički točnije pokušati vidjeti o čemu se zapravo radi.
Problem je u tome što ni matematika nije svuda ista, zakoni su nejasni ili rastezljivi u tumačenju kao metafore, pa jedan zakon vrijedi u Austriji, a drugi kod nas, što neke čudi. Jer cijela priča o Thompsonovim nedaćama na stranom terenu nema veze s njegovom glazbom i mogla bi se sažeti u tri riječi – “Za dom spremni”. Upravo te tri riječi, koje se čuju i na početku njegove pjesme, proizvode efekt kod Thompsonove publike i nakon toga i konotacije u svijetu oko nas, pa i u Austriji i Sloveniji.
Još ako dio publike dođe s problematičnim amblemima i kapama i otpjeva a cappella koji stih o Juri i Bobanu, očito je da stranci to ne žele u svome dvorištu. Radi li se o ustaškom pozdravu koji treba zabraniti ili o pokliču koji vani ne shvaćaju najbolje? Ili ga možda oni shvaćaju, a mi ne? O tome bi svoje trebao nešto konkretno reći zakon, dakako hrvatski, pa bi sve bilo riješeno a mistika oko zabrane Thompsonovih nastupa postala jasnija. Bez želje da se Thompsonu prišije nešto za što nije kriv, ali i da ga se amnestira od stvari za koje jest odgovoran, jasno je da kao i svaki popularni glazbenik i on navodi svoju publiku u željenom smjeru. Neki naprijed, neki nazad, a kad je duh iz boce pušten teško ga je vratiti natrag.
Thompsonov ideološki nabijen dio repertoara gorivo crpi iz spoja poruka o državi i domaćim neprijateljima koji nam je uporno pokušavaju oduzeti i time čini shizofreniju ljudima koji se ne slažu s takvim huškačkim tezama u 21. stoljeću. A tu je i ona manjina, ali vidljiva, koja u crnim kapama s par piva u sebi traži rješenje za osvježenje. Uz ukus o kojemu se ne raspravlja, prijeteća isključivost i uključivost opasnih ideja nije priča koja prolazi u EU. Koliko god se trudio u intervjuima spuštati loptu, Thompsona sustiže ono što neki čitaju između redova. Svatko normalan uvijek bi branio pravo onoga sa suprotnim stavovima od njegovih, dok je u okviru zakona, pa tako i da svira tamo gdje i svi drugi. No, na domaćem terenu gdje se zakuha ovakva situacija Thompsonu treba reći koji je izlaz iz nje, pa i radna dozvola za izvan države. Jer će inače ostati za doma spreman, a do Austrije i Maribora njegovi koncerti neće doći.
I tako...opet nas teroriziraju ovi "liberalni" fašisti koji žele eutanaziju bilo čega što je hrvatsko... Pa dokle će trajati ovo da nas mediji uče da je sramota biti Hrvat i da se trebamo sramiti svoje povijesti. Pa čovječe dragi, taj hrvatski grb sta nosiš je napravljen od onoga iz NDH, i sad kao jedan je dozvoljen a drugi nije.. Nego, da se vratimo na demokraciju; čovjek veliča hrvatstvo i naše branitelje. Po zadnjem popisu bar mislim da je se većina izglasala Hrvatima.. a evo primjer, neki dan bio koncert sotonista black Sabbath, a većina ljudi su katolici kod nas, i eto.. što niste pričali i zabrani tog koncerta? Mislim da Thompson svakako ima miroljubive riječi za razliku od black Sabbatha... Eh moja demokraciji komunističko fašistička