HOUSTON - U istraživanju stakla u sklopu NASA-ina projekta Međunarodne svemirske stanice, koji bi mogao donijeti i revoluciju u telekomunikacijama, sudjeluje i mlada hrvatska znanstvenica Tihana Fuss sa Sveučilišta Missouri-Rola, rođena u Šenkovcu kraj Čakovca. O dometima eksperimenta što ga radi pod vodstvom dr. Delberta E. Daya, Tihana Fuss podsjeća da su već uobičajeni optički kabeli u telekomunikacijama zapravo zametak buduće revolucionarne tehnologije optičkih kompjutora.
Optički kabeli sastoje se od staklenih vlakana kroz koje se signal, tj. telefonski razgovor ili internetska veza između kompjutora, prenosi svjetlošću. A optičko je vlakno zapravo tanka i vrlo dugačka staklena nit. To staklo mora imati posebna svojstva koja omogućuju svjetlu da, kad jednom uđe u vlakno, više ne može izići osim na drugoj strani vlakna. No stakla, dodaje Tihana, nisu savršena, i svjetlo koje putuje vlaknom nailazi na kristaliće, koji ga raspršuju i izbacuju iz vlakna. Time se gubi na jačini signala pa ga treba povremeno pojačavati. Stoga je cilj otkriti uvjete pod kojima nastaje staklo otpornije na kristalizaciju, i možda je upravo bestežinsko stanje ključan uvjet koji nedostaje, objašnjava Tihana Fuss golemu zainteresiranost i NASA-e i telekomunikacijskih kompanija za uspjeh projekta.
- Zanimljivo je - ističe Tihana Fuss - da ne postoji teorija kemije mikrosvijeta koja bi u sebi sadržavala i gravitaciju. To znači da nitko zapravo ne zna, niti može provjeriti u laboratoriju, kakva bi svojstva imao materijal stvoren u uvjetima bez gravitacije. Budući da je riječ o novom procesu, odabrano je jako dobro proučeno staklo litij-disilikatni sustav. Cilj je provesti dva istovjetna eksperimenta, jedan u orbiti i jedan u zemaljskom laboratoriju,. Pokaže li se da gravitacija ima ulogu, svemirsko će staklo imati manje kristala od zemaljskog, a najljepši bi rezultat bio potpun izostanak kristala u svemirskom staklu - zaključila je Tihana.
Dejan Vinković, Maja Matković
