Na dvije ručne bombe nabasali su patolozi osječke bolnice na svom radnom stolu dok su u srijedu obducirali ekshumirana tijela osoba stradalih u Domovinskome ratu. U dvorani je u tom trenutku bilo petero djelatnika bolnice i jedan policijski tehničar.
– Nije vam baš ugodno kada kolega koji radi na stolu do vašega kaže "joj, pazi, bombe" – kaže nam dr. Mladen Marcikić, patolog Kliničkoga bolničkog centra Osijek.
Opasne naprave bile su najvjerojatnije u raspadnutim džepovima jakne ili hlača jednog pokojnika koji ih je, pretpostavlja se, imao sa sobom u trenutku smrti.
– Prekinuli smo rad i izišli iz prostorije. Nije bilo panike, ali se nismo osjećali sigurnima jer je postojala opasnost da nam se nešto dogodi, nikad ne znate hoće li to eksplodirati ili ne – ističe naš sugovornik.
Liječnici su odmah alarmirali policiju i pirotehničare PU osječko-baranjske koji su ubrzo stigli u zgradu Patologije. Zbivalo se to između 10 i 11 sati.
Uvijek na oprezu
Pirotehničari su izuzeli i onesposobili dvije ručne obrambene bombe, zvane još i "rob". Uz druga je tijela pronađeno i nešto streljiva. Kada je prostorija bila "čista", liječnici i medicinsko osoblje ponovno su prionuli poslu kao da se ništa nije dogodilo.
Na obdukciju je u osječku bolnicu ovoga tjedna dovezeno ukupno deset tijela, a kako neslužbeno doznajemo, iskopana su na području Slavonskoga Broda.
Nije ovo, pak, prvi slučaj da su osječki patolozi naišli na ubojite naprave na svome radnom mjestu. U petnaest godina, koliko se u ovoj ustanovi utvrđuju identitet i uzroci smrti stradalih u Domovinskome ratu, u sličnim su se nezgodnim situacijama našli desetak puta, i u dvorani i na terenu.
– Oprezni smo jer znamo što možemo očekivati. Moglo se, primjerice, dogoditi da metalnim instrumentima zakvačimo bombu i aktiviramo ju. Na sreću, nikomu se ništa nije dogodilo – kaže.
Pomaže i policija
Posebno su opasne situacije na terenu kada se tijela iskapaju. U grobnicama se, naime, nerijetko znaju naći različite eksplozivne naprave i oružje.
– Upravo nas zato u radu uvijek prate i policijski službenici koji ih mogu deaktivirati – zaključuje dr. Marcikić.
Zašto se tjela ne stave pod rengen ako postoji sumnja ? Jel netko brine da će se leševi previše ozračiti ili ih briga za osoblje? Ja se divim patolozima koji sve to podnose tako stoički!