Deset godina nakon smrti Majke Terezije, poznate katoličke redovnice i
dobitnice Nobelove nagrade koju je papa Ivan Pavao II. 2003. godine
proglasio blaženicom, albanska vlada službeno je zatražila prijenos
njezinih posmrtnih ostataka iz Indije u Albaniju.
“Njezino posljednje počivalište trebalo bi biti uz njezinu majku i
sestru u Tirani, glavnom gradu Albanije”, poručio je albanski premijer
Sali Berisha na opće oduševljenje ne baš religiozno senzibilnih
stanovnika kojima je višegodišnji režim Envera Hoxhe donekle uspio
usaditi ateizam.
Odlučna svoju namjeru i provesti, albanska vlada pokrenula je
svojevrsnu kulturnu revoluciju kada je riječ o veličanju lika i djela
Majke Terezije.
Jumbo-plakati s likom albanske blaženice, koju je papa Ivan Pavao II.
još za života nazvao “živućom ikonom milosrđa”, istaknuti su na brojnim
sivim pročeljima stambenih zgrada u Tirani. Majka Terezija u bijelom,
sirotinjskom sariju, koji su joj tkali njezini gubavci u predgrađu
Calcutte, promatra prolaznike tranzicijske Tirane i pozdravlja ih
osmijehom.
“Vjet pa Dite me”, poručuje albanska blaženica s plakata obješenog na
oronuloj zgradi u središtu Tirane. Samo nekoliko metara dalje, na
autobusnom parkiralištu, za 1000 leka (oko 10 eura) šverceri prodaju
loše kineske naplatke za mercedese, audije...
– Musliman sam, ali mislim da bi posmrtni ostaci Majke Terezije trebali
biti zakopani u Tirani. To je svetica koja je pomagala siromašnima –
kaže na solidnom engleskom Baskhim, 51-godišnji trgovac, čiju trgovinu
također promatra blago lice “Nene Tereze”. Posve isto misle i njegovi
poslovni konkurenti, koji u blizini na crno prodaju cigarete, jeftine
parfeme i igračke.
Jumbo-plakati na zgradama u povodu
10. godišnjice smrti...
Buduća albanska svetica
– Mi smo za svakoga tko je za siromašne, da je Majka Terezija živa,
možda se ne bi ovi prosjaci, koji mi svaki dan ukradu kutiju cigareta,
šetali ulicom. Sigurno bi bili zbrinuti u njezinu prihvatilištu –
ističu ulični šverceri kojima, priznaju, albanska tranzicija iz
socijalizma u beskompromisni kapitalizam i nije baš legla.
Za razliku od običnih građana, koji inicijativu promatraju kroz
religijsku prizmu, institucije vlasti pretvorile su je u svojevrsni
turistički, pa i politički marketing. Još od 2003. godine, kada je
Majka Terezija proglašena blaženom, albanski socijalisti i demokrati
zapravo su u političkom ratu kako svijetu predstaviti buduću albansku
sveticu.
Vlada demokrata Salija Berishe na tome planu učinila je najviše. Glavne
ulice i trgovi u svim većim albanskim gradovima nose ime Nene Tereze.
Ime Majke Terezije nosi i zračna luka u Tirani, na čijem je ulazu
podignuta njezina golema brončana statua. U Nacionalnom muzeju na
središnjem trgu u Tirani, čije pročelje krasi divovski granitni mozaik
s motivima partizanske borbe protiv talijanskog fašizma, otvoren je
memorijalni odjel posvećen Neni Terezi. Izloženi su u njemu dokumenti o
životu i djelu Majke Terezije te djela albanskih likovnih umjetnika
posvećena upravo njoj. Na katu iznad je pak Muzej genocida komunističke
vlasti od 1944. do 1992. godine, vlasti koja je Majci Tereziji dugo
zabranjivala da dođe u Albaniju i posjeti majku Drane Bojaxhiu i sestru
Age.
– Kada njezini posmrtni ostaci budu vraćeni, grad Tirana i albanska
vlada već imaju razrađenu strategiju kako će predstaviti buduću
albansku sveticu. Hoće li biti pokopana na gradskom groblju ili ovdje,
ne znamo, jer zasad ne možemo o tome govoriti za medije – kazala su nam
dvojica ljubaznih vodiča u Nacionalnom muzeju u Tirani.
Poduzetni albanski trgovci u prodaji suvenira s likom Majke Terezije
vidjeli su mogućnost za dobru zaradu. Gotovo nema prodavaonice,
knjižare i suvenirnice u kojoj se ne nudi neki predmet s likom
dobrotvorke iz Calcutte. A u posljednje su vrijeme njezini suveniri čak
zasjenili one s likom albanskoga vojskovođe, Oca nacije Skenderbega.
Djeca uličnih prosjaka spavaju nasred
trga u Tirani
Makedonci je ne daju...
Na inicijativu albanske vlade o prenošenju posmrtnih ostataka Majke
Terezije kritički su se osvrnuli u Makedoniji. Njihova Akademija
znanosti i umjetnosti, predvođena Tomom Serafimovskim, poznatoj
rimokatoličkoj blaženici Majci Tereziji, rođenoj 1910. godine u
Skoplju, podignula je spomenik u njezinu rodnom Skoplju. Bio je to
jedan od simbola makedonske prijestolnice, a gradnju spomenika poduprla
je i vlast.
Njihov potez toliko je uznemirio albanske političare,
intelektualce i novinare – najprije u Skoplju, a potom u Albaniji, na
Kosovu i u Metohiji – da je po hitnom postupku vlada Albanije od svojih
indijskih kolega zatražila da se u Tiranu prenese tijelo Majke
Terezije. Albanski intelektualci zatražili su od rimskih gradskih
vlasti da spriječe makedonski projekt gradnje spomenika Majci Tereziji
u Rimu, koji bi, navodno, imao i natpis na ćirilici.
Rasprava se povela i u albanskom parlamentu, od kojega je zatraženo da
osnuje posebnu državnu komisiju za rješavanje tog pitanja. Istaknuta je
i uznemirenost i zabrinutost zbog, kako je rečeno, “ignoriranja
nacionalnog identiteta Majke Terezije”. Stoga intelektualci od albanske
vlade traže da stane u obranu istine o poznatoj misionarki.
Dok albanska strana tvrdi kako je neprijeporno da je Majka Terezija
Albanka, makedonska strana uzvraća da je ona zapravo makedonska kći i
da s njezinim podrijetlom nema manipulacija. Tek u posljednje vrijeme u
disonantnim tonovima između Skoplja i Tirane čuju se i umirujuće
tvrdnje da Majka Terezija može postati i faktor zbližavanja Albanaca i
Makedonaca.
Počast za Hafiza Sabrija Koçija
Imamima u Albaniji zasmetalo je to što se u državi sa 80 posto muslimanskoga stanovništva zaboravlja Hafiz Sabri Koçi, čija se 21-godišnja žrtva tamnovanja u zatvorima Envera Hoxhe može mjeriti sa zatvorskom žrtvom Nelsona Mandele. Zamjeraju što je cijela Tirana, zapravo, u znaku Majke Terezije. Dakako, Albanija ima pravo odati počast Majci Tereziji dajući tiranskom aerodromu njezino ime i postavljajući njezinu bistu na glavnome trgu Tirane pred ulazom u sveučilište u vrijeme održavanja spomenutog summita. Ali i naša je obaveza bila da podsjetimo UNESCO i albanske vlasti da muftija Sabri Koçi nije samo simbol muslimana u Albanije, već i simbol muslimana na Balkanu, jugoistočnoj Europi i cijelome svijetu. Za razliku od Albanke Majke Terezije, koja je svoj život provela izvan Albanije pomažući ljudima, Albanac muftija Sabri Koçi proveo je cijeli život u Albaniji i dijelio sudbinu s Albancima piše u pismu koje su imami Islamske zajednice u Albaniji uputili vlastima.
