Titovu biografiju možemo podijeliti u dva dijela: na relativno javnu od
1945. do smrti te na predratnu, ilegalnu kada se u Kominterni uspinjao
do njezinog sekretara KPJ. O tom staljinističkom razdoblju čistki i
tajanstvenih smrti nerado je govorio. Pogotovo je ostala
nerazjašnjena epizoda u vezi sa Španjolskim
građanskim ratom, od 1936. do 1939., u kojemu su Hitler i Staljin imali
generalnu probu za nadolazeći II. svjetski pokolj. U jednom
televizijskom intervjuu na pitanje je li sudjelovao u
Španjolskom ratu, odgovorio je da nije i da mu je danas žao.
No, slovenski pisac Žarko Petan, koji je sam proveo godinu i pol u
beogradskom vojnom zatvoru bez suđenja i godinama traga za istinama iz
Titova životopisa, u knjizi "Veseli diktator" (prevedenoj
prošle godine i na hrvatski) opisao je razgovor s jednim
Ljubljančaninom. On mu je potvrdio da je njegov djed Herbert
Fornezi, svojedobno poznati ljubljanski slastičar, bio borac u
španjolskom internacionalnom bataljunu "Dimitrov"
pod komandantom Šapajevom. To je bio novi ilegalni nadimak
Tita koji je iz Pariza došao u Španjolsku kao
Valter, ali je zamijenio nadimak s imenom sovjetskog heroja Čapajeva,
promijenivši zbog lakšeg izgovora prvo slovo u
"Š".
Tito i Fornezi postali su prisni prijatelji, piše Petan, i
kada je Slovenac bio ranjen Tito mu je pomogao da se poslije građanskog
rata skrije u španjolskom gradu Terassi kod djevojke
Ignasie, kojoj je navraćao i on. Fornezi se pred rat vratio u
Jugoslaviju i kada je Italija okupirala Sloveniju, Partija zadužuje
Fornezija (jer je dobro govorio njemački,) da se tajno poveže s
Gestapom, kako bi spašavao komuniste.
Fornezi se dao na taj zadatak i do kraja rata u njemačkoj uniformi
špijunirao za komuniste te je neke zarobljene spasio od
zatvora. Kada su 1945. u Ljubljanu prodrli srpski i crnogorski
partizani, Fornezi skida gestapovsku uniformu i javlja se partizanskoj
komandi s dokumentima da je špijunirao za partizane te da je
bio dobar prijatelj Tita iz vremena Španjolske. No,
Fornezijeva žena dozna poslije 14 dana da su njezina muža partizani
strijeljali u Gramoznoj jami, gdje su likvidirali sumnjivce bez
suđenja. Petan vjeruje da se Tito uplašio živog svjedoka
svoga boravka u Španjolskoj te da zato nije za Fornezija
intervenirao.
Novi dokazi
Kako Petan radi dalje u traganju za istinom o Titu (Slovenci
su u tome ispred Hrvata) u dopunjenom izdanju "Veselog diktatora"
iznijet će nove i nepobitne dokaze da Fornezijeva priča nije bez
temelja i da je Tito kao istaknuta osoba Kominterne bila u
Španjolskoj. Radi se o dvjema fotografijama koje nam je
slovenski pisac rado ustupio za hrvatsku javnost (Petan je
sentimentalno vezan za mladost u Zagrebu, gdje je njegov otac,
uspješni poduzetnik zakupio hotel "Milinov" i u njemu uredio
današnju kavanu "Dubrovnik").
Tito (prvi desno) kao 'komandant Šapajev'
Prva fotografija prikazuje Tita iz profila uz dva
"španjolca", a pisac ju je dobio preko svog znanca iz Kranja
od moskovskog Muzeja španjolske internacionalne brigade.
Tito je prvi slijeva i pod francuskom kapom koja zasigurno odaje
dolazak iz Pariza, gdje je tada bio smješten
njegov CK KPJ.
Druga fotografija dopunjuje dokumentarnije prvu, a Petan ju je
pronašao u knjizi bivšeg sindikalista i člana KP
Engleske Freda Copemana "Reason in revolt". Na njoj su snimljeni, uz
tri prateća vojnika, komandanti bataljuna "Dimitrov", u kojem su bili
Česi, Bugari, Mađari, Rumunji i Jugoslaveni. Ispod fotografije
piše: "Od lijeva na desno Komandant brigade, kap. Law,
Amerikanac; kap. Fort, Francuz; autor; major Johnson, Amerikanac i
Shapayev, poznatiji sada kao jugoslavenski maršal Tito".
Knjiga je objavljena 1948. u Londonu poslije sukoba Tita sa
SSSR-om. Copemanu nije jasno zašto Tito laže da nije bio u
Španjolskoj, kamo je došao iz Sovjetskog Saveza
kao emigrant, te da je bio tvrdoglav i često u sporu s drugima, pa se
ne čudi i svađi sa Staljinom. Kada je fotografija snimljena podatka
nema.
Na kraju se nameće i odgovor na pitanje zašto je Tito
prešućivao Španjolsku?
Zašto je tajio?
Dok je razumljivo da je Tito tajio Španjolsku u vrijeme
dolaska u nju, kada je SSSR nastojao skriti svoju internacionalnu
umiješanost, a Tito je organizirao dolazak u internacionalnu
brigadu, u njegovoj Jugoslaviji je titula "španskog borca"
značila visok privilegij. No, zataškavanje do kraja života
može se tumačiti tipičnom Titovom kalkulacijom da skriva neugodne
strane svoje biografije. Broz očito nije bio u Španjolskoj
samo borac nego povjerljivi i visoki izaslanik Kominterne, koji je osim
organizacije imao preko sebe vezu s Moskvom i sovjetskom tajnom
policijom, tada NKVD-om (to je druga, također tajanstvena i ne manje
zanimljiva priča o Titu), koja je stvarno provoditeljica Staljinove
politike.
A ta je bila ponekad prevrtljiva i nejasna pa je trebalo "anarhiste",
"frakcionaše trockiste" smiriti. U ratu takav postupak nije
se mogao provoditi diskusijom. A Tito, lukav i ambiciozan plivač u
mutnim i virovitim strujama ondašnjih međunarodnih voda
planirao je dugoročnu i osobnu karijeru, koja nije smjela imati tamnih
strana. Petan kaže da je Forenziju i njegovoj djevojci pretkazivao II.
svjetski rat te uvjerenje da će poslije postati prvi čovjek
Jugoslavije. Kako je Fornezi bio svjedok staljinističkih metoda morao
je, uza sve zasluge tajno nestati jer se nisu smjeli nikada doznati
načini preživljavanja u krvavo surovim razračunavanjima unutar
staljinizma. A te je upravo u ime Staljina u Španjolskoj
provodio Josip Broz.
Tito, možda jedan od najvećih i najuspješnijih političkih
manipulatora XX. stoljeća, uspio je doista ostvariti svoj cilj, ako je
trebalo, po pravilu boljševičke škole prijeći u
tom pogledu preko sudbina tisuća. Mnoge je situacije podredio svojoj
tvrdoglavosti te preživio uz rizik i veliku sreću, no može se reći da
je imao i sreću što nije doživio rušenje
Berlinskog zida i konačni početak kraja sovjetske i njegove
komunističke diktature u II. Jugoslaviji, koju je uz silne žrtve
stvorio i umjetno održavao kao autokrat - upravo on.
NOVI PRILOZI ZA TITOVU BIOGRAFIJU
Tito se borio u Španjolskoj
