Aplikaciju Uber počeo sam koristiti u travnju 2014. zbog posla. Vozači Ubera tek su počeli raditi u Bruxellesu i ja sam se, kao dopisnik, potrudio da Večernji list budu prve hrvatske novine čiji će novinar isprobati i opisati tu novost na tržištu, koja će godinu dana kasnije stići i u Zagreb.
Moguće je da su neki od hrvatskih taksista, koji danas prosvjeduju protiv Ubera u Zagrebu, baš u našim novinama prvi put čitali kako ta stvar funkcionira i o čemu je tu točno riječ.
Napad taksista
Od travnja 2014. do danas koristim ga ne samo u Bruxellesu i u Zagrebu nego sam ga dozivao putem aplikacije i u Londonu i Parizu. Koncept sam, doduše ne u ovako modernom digitaliziranom obliku, prvi put vidio u Moskvi.
Ondje je sasvim normalno da na ulici dignete ruku i zaustavite bilo kojeg privatnog građanina koji vas je spreman povesti u zamjenu za malu novčanu naknadu, svakako manju nego što uzmu taksisti. No, to je “divlji istok”, a Uber? Divlji zapad? Svakako je zapad: moderna aplikacija koja na pametan način povezuje vozače i ljude koji trebaju prijevoz. Tek ćemo vidjeti i je li “divlji”: razni sudski procesi vode se u različitim državama protiv Ubera, taksisti ih tuže gdje god mogu, gdje ne mogu tužiti, tu prosvjeduju na ulicama, a gdje ne mogu ni prosvjedovati, tu znaju često fizički napadati vozače Ubera. Jednom sam se u Bruxellesu našao u vrlo neugodnoj situaciji.
Pratio sam nekog od hrvatskih premijera i završio posao tek oko ponoći pa dozvao Uber iz luksuznog hotela u kojem je naš premijer odsjedao. Moj Uber je stigao, sjeo sam na stražnje sjedalo, no u tom je trenutku taksist, koji je stajao na redovnom taksi stajalištu ispred hotela, podivljao, izašao iz svog automobila i počeo lupati po staklu mog Ubera. Moj je vozač naglo dodao gas, pobjegli smo mu, ali već na semafora iza dva ugla isti nas je taksist sustigao.
Očito je bio jako bijesan i odlučio nas je ganjati po gradu. Moj je vozač bio vičan divljoj vožnji pa smo mu opet pobjegli skrenuvši naglo u jedan tunel, no taksist nas je, potpuno neočekivano, ponovno zaskočio na nekom desetom semaforu. Izašao je iz auta, lupao po vjetrobranu, a moj vozač Ubera u tom je trenu i sam izgubio živce pa je naglo krenuo, no ovaj put vrteći volan lijevo i desno, očito želeći udariti taksista.
Divlji biznis?
Kad sam zamolio svog uberovca da se smiri, on mi je rekao da ima nož ispod sjedala i da će izaći s nožem pred taksista bude li nas opet zaskočio. Srećom, nije. Odlučio sam neko vrijeme nakon tog incidenta ne koristiti Uber.
Ali tko bi mu mogao odoljeti suočen s cijenama koje su 2-3 puta više kod taksista, pogotovo ako idete na aerodrom? Je li sve to “divlje”, cijeli taj biznis model Ubera?
To će, najvjerojatnije, presuditi Sud Europske unije, gdje se vodi postupak u kojem je nezavisni odvjetnik suda zaključio da Uber ipak nije, kako kompanija tvrdi da jest, samo aplikacija koja povezuje vozače s putnicima, nego da je Uber prijevozna kompanija koja mora poštovati sve nacionalne propise za prijevoznike. Presuda se još čeka.
UBER je zabranjen u skoro svim zemljama EU jedino smo mi pametni kao uvijek zakaj se ne bi radilo na crno. Sutra prodajem kavu na Trgu i ko mi kaj može ja sam zdrava konkurencija !