15.06.2014. u 12:00

Koja nam ograničenja nameće svijet? Imamo li izbora? Nemamo! De facto definirao nam je jedino ostvarive političke programe

Već deset tromjesečja zaredom hrvatski BDP pada. Samo spominjanje te činjenice dodatno demotivira brojne ljude o kojima u bitnome ovisi eventualna promjena tih zastrašujućih trendova. Kako je sasvim prirodna težnja svakog od nas da ne smanjuje svoje jednom dostignute razine potrošnje, i kako je to na makro razini i u uvjetima smanjivanja proizvodnje moguće ostvariti jedino zaduživanjem, enormno su nam narasli i javni i inozemni dug. Do razina koje niti to inozemstvo niti domaći subjekti više ne žele dodatno financirati. Došli smo u fundamentalno težu situaciju. Ne rastemo i ne vidi se jasno kada ćemo ponovno.

Želimo li uopće rasti?

Pitam se ponekad da li kao nacija, onako iskreno, uopće želimo ekonomski rasti. Kada pogledam višegodišnje trendove u ostvarenim djelima, a ne u pričama i javnim proklamacijama, doista nisam siguran u naše stvarne motive. Možda nam je stagnacija na dostignutoj razini sasvim dovoljan rezultat. Možda ne želimo rasti i utrkivati se s jačima i bržima. Oni među nama kojima je to malo, proizlazi tako, moraju ići van. I odlaze. Desetljećima, a danas lakše nego ikada prije. Odlaze iz zemlje koju, da stvari budu još gore, muče i izrazito nepovoljni dugoročni demografski trendovi. Tko će tu u budućnosti proizvoditi? Oči su uprte u politiku. Od nje se očekuje da organizira promjene u društvu koje će nas vratiti na putanju rasta. S pravom. Političari kritiziraju bivše i sadašnje obećavajući prije svakih izbora rast ako se njih izabere. Nude se i najavljuju „konkretni“ programi, planovi. Brda i doline, mostove preko dolina, tunele ispod brda, sve čisto, organsko, zdravo, održivo, transparentno, pošteno. I ljude koji će to provesti. Znalce, poštenjačine, potpuno različite od onih u suparničkim strankama – budala, lopova, mrzitelja Hrvatske, stranih sluga i prodanih duša...

Posebna su očekivanja od „ekonomskih timova“, na cijeni su „ekonomski stratezi“. Samo malo preslože svoje odane postrojbe u državnim firmama, porez ovamo, poticaj onamo, tunel lijevo, most desno, besplatno ovo, džabe ono, i – puf, eto nam boljeg života. Naravno, sve sukladno nekom nacionalnom strateškom dokumentu, „strategiji razvitka“. Po mogućnosti uz što širi konsenzus.

Bojim se da tu nema kruha. Ni stratezi ni taktičari nemaju šanse ukoliko se ne suočimo s našim fundamentalnim ograničenjima ekonomskog rasta. Ta ograničenja samo su djelomično izvorno ekonomske i kratkoročne naravi, daleko su više politička, sociološka, svjetonazorska. Da bi Hrvatska ponovo rasla morat ćemo se suočiti s odgovorima na brojna neugodna pitanja. Ovdje ću ih spomenuti tek nekoliko.

Prvo, tko su ti ljudi koji jedini mogu pokrenuti gospodarstvo? Drugim riječima, kome treba povjeriti upravljanje oskudnim ekonomskim resursima? Jedino privatnim poduzetnicima! Svjetsko povijesno iskustvo je kristalno jasno – dugoročni održiv ekonomski rast ostvaruje se isključivo u državama u kojima dominira privatna poduzetnička inicijativa. Vođena zaradom, profitom kao vrhovnim kriterijem i motivom. Drugo, koja je uloga države, čime se država treba baviti, a čime ne smije? Odgovor također piše u povjesnicama – uspješne države su one u kojima vlada, parlament i sudstvo osiguravaju čvrsta i neprohibitivna pravila i uvjete za sve tržišne sudionike. Pravila i uvjete koji potiču aktivnost pojedinaca. I sve to u uvjetima efikasnosti (produktivnosti) kakva vlada u privatnom sektoru. Država nije poduzetnik, ne smije biti. To uvijek loše završi.

Da, zvuči neoliberalno...

Treće, koja nam ograničenja nameće svijet? Imamo li uopće izbora? Nemamo! Svijet nam je postavio konkretna ograničenja. De facto nam je definirao jedino ostvarive političke programe. Nemamo mogućnost biranja. S jedne strane tu je procedura suzbijanja prekomjernog deficita, s druge strane otvorene granice i silna mobilnost mladih i obrazovanih. Pa vi, primjera radi, napravite „originalnu“ strategiju razvitka zdravstva. Ili tek održiv program sanacije. Nema više. Svijet i naši mladi traže (i dobit će!) drugačije zdravstvo u kojem privatne bolnice pružaju vrhunske medicinske usluge osiguranicima, a socijalno osjetljiva država pruža minimalno osiguranje svim građanima. Koliko god to nekome zvučalo neoliberalno. Drugim riječima, tko god bio na vlasti, provodit će jedan i samo jedan program uz tek „kozmetičke“ razlike. Ili će nam otići svi liječnici.

Komentara 15

Avatar Carrera
Carrera
14:47 15.06.2014.

definitivno je došlo vrijeme da se raspišu prijevremeni izbori, ova kukuriku vlada jednostavno više nema nimalo smisla

Avatar SINIŠA POLJAK
SINIŠA POLJAK
20:28 15.06.2014.

Gosp.Škegro, kad Vaši fondovi i firme budu pozitivno poslovali, kad ne budu umanjivali vrijednost uloženog kapitala i kada budu respektabilni faktor u gospodarstvu RH onda se javljate i dajte savjete. Do tada - KUCO.

DU
Deleted user
22:59 15.06.2014.

Tog generala poslije bitke i njegovog bjesomucnog zagovaranja najcrnjeg neoliberalizma (sve privatizirati i rasprodati, drzavu pretvoriti iskljucivo u instrument zastite krupnog kapitala, profita i guljenja naroda, bez trunke socijalne komponente), citam iz subote u subotu, i ne mogu se nacuditii otkud mu pravo da dijeli lekcije. Bio je ministar financija u Valenticevoj vladi, a da nijednom nije javno upozorio na sumnjive privatizacije, na cinjenicu da nitko od "velikih igraca" godinama nije placao porez (tek je Linic, od svih dosadasnjih ministara finacija natjerao krupni biznis da placa porez (?), pa postao najpopularniji ministar). da se kralo i rasipalo na sve strane. Pa sto ga je prijecilo da u svoje vrijeme poduzme nesto konkretno? Da, recimo, upozori kako je cudno da Luka Raic od vozaca kamiona u Dukatu postane "kralj" mlijeka, da Todoric posjeduje pola Hrvatske, da je Vidosevic od sefa racunovodstva, preko noci postao jedan od najbogatijih Hrvata i da je 20 godina krao neometano, da je prodaja telekomunikacijske infrastrukture, koju smo mi gradili, Nijemcima, stetna za drzavu, da je cudno Kutlino, Pasalicevo, Zagorcevo bogatstvo...da teorija o akumulaciji nacionalnog bogatstva u rukama 200 obitelji (sumnjivih), predstavlja pljacku stoljeca i da ce upropastiti zemlju. Sve nam je to nas bajni ministar Skegro propustio uciniti - odnosno - prespavao jadnik pljacku "biblijskih" razmjera, i eto ga sad, soli pamet...I jos je sad taj njegov investicijski fond upleten u aktualnu muljazicu s "malim biskvitima"...Ukratko, s obzirom na "lik i djelo" gospodarskog strucnjaka Skegre, ponavljam sto je napisao g. Poljak u komentaru: - KUCO!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije