Žlice i vilice same su letjele po kući, a oko nje, kunu se svjedoci, letjelo je kamenje. Misteriozna kuća, priča se, leži na nekadašnjem groblju u Belom Manastiru. Jedini baranjski grad još su 1988. oblijetali stručnjaci kako bi za leteći “beštek” našli logično objašnjenje.
– Bilo pa prošlo! – kaže uznemirena vlasnica, ne želeći ni danas govoriti o tome. Nastavili su živjeti kao da se ništa nije dogodilo, previše izbora nisu ni imali.
Krv u žilama uistinu ledi priča o djetetu bez glave koje kruži malim baranjskim selom Kozarcem. Zakotrljala se nakon navodnog stravičnog sudara u kojem je poginulo dijete. Silueta trupla hoda kanalom, govore mještani, i traži svoju glavu, a odmah potom umiruju i ističu da nije agresivna.
Nikome, pak, nije jasno ni zašto se toranj na crkvi u Topolju čak triput urušavao za gradnje. Crkva sv. Petra i Pavla izniknula je 1722., no križ na njezin vrh graditelji do danas nisu uspjeli postaviti. “Ukletom” je prozvana još prije dva stoljeća.
– Nitko ne zna čiji su grobovi u podu crkve – sliježu ramenima mještani. Ukupno su tri, a na pokrovima im je uklesana mrtvačka glava.
Zajedno s Mađarima
Naježiti se od straha, ili barem nelagode, na tim bi se mjestima uskoro mogli i turisti. U aktivnu potragu za legendama o nadnaravnim bićima “bacila” se, naime, Turistička zajednica Baranje. Duhove i vještice žele, ukratko, unovčiti.
– Odlučili smo pronaći lokacije za koje se vežu misteriozne priče i od njih napraviti turističku rutu, po uzoru na svjetske primjere – otkriva Matej Perkušić, direktor TZ Baranje. Pretoči li se ideja u projekt, Hunted Baranja bila bi priča “ispričana” europskim novcem. Zaintrigirali su Baranjci i susjede Mađare pa će se uskoro sastati u susjednoj državi i porazgovarati o zamisli da i oni pronađu “svoje duhove” pa se zajedno prijave za europske fondove.
– Obučili bismo i zaposlili jednog ili dvojicu vodiča, sagradili prijemni centar, a neke bi građevine trebalo i obnoviti – navodi Perkušić. Obišli su već i opisali šest lokacija. Imali su i sedmu na umu, ali je u međuvremenu ta kuća u Bilju – srušena. Neke su u općinskom, neke u privatnom vlasništvu. Ne plaše se oni, tako, prikaza, već urušavanja potencijalnih turističkih destinacija.
– Treba ih sačuvati, ipak te legende postoje i nadopunjavaju se desetljećima, dio su lokalnog identiteta – stava je.
Dok se na turističku kartu Baranje ne ucrta “stravična ruta”, čemu se iskreno nadaju, znatiželjnici neće ostati kratkih rukava. Želi li netko već sada posjetiti misteriozne kuće ili groblja, povest će ih u njih vodiči iz TZ Baranje.
Tko god zna legendu koja već generacijama živi u Baranji, neka im se slobodno, pozivaju, javi.
A nema Baranjca koji nije čuo za Dragojlov brijeg, u blizini pustara Jasenovac i Mirkovac te sela Grabovca. Prema legendi, tamo su Osmanlije, nakon povlačenja iz ovih krajeva, zakopali dragocjenosti koje su opljačkali za svoje vladavine. Po te dragocjenosti pojedinačno su se pokušavali vraćati, ali ih nikada nisu odnijeli. Na mjesto gdje su navodno zakopali blago postavili su vrata na koja točno u podne upire sunce. Oni koji su vrata pokušali pronaći nisu se dobro proveli. Misterij se proteže i kroz dva svjetska rata. Na kraju Prvog svjetskog vrata, vojnik se zaputio u potragu za blagom. Baranjac je rodom, no čuo je legendu dok se s puškom probijao po europskim bojištima. Nikome ništa nije rekao. No, rijetko tko nije primijetio da se počeo čudno ponašati. Rastrojen, ubrzo je preminuo. Od tuge, za njim je s ovog svijeta, kaže legenda, otišla i njegova supruga. Nije se to zaboravilo ni do Drugog svjetskog rata, kada su vojne službe cijeli Dragojlov brijeg, ali i bližu okolicu, navodno proglasile zabranjenom zonom. Upita li se i danas starije baranjske ratare, ustvrdit će kako su ih poslovođe, ne tako davno, upozoravali da se klone brijega.
Prva baranjska crkva upravo je ona svetih Petra i Pavla u Topolju, a sazidana je po nalogu princa Eugena Savojskog. Toranj joj se prilikom gradnje triput urušio. Nakon uzaludnih pokušaja da na crkvi podignu toranj i križ, graditelji su odustali.
Nalazi se baš na mjestu gdje je 12. kolovoza 1687. Savojski potisnuo glavninu vojske Kara Mustafe u Dunav. Princ je kao znak zahvalnosti Bogu za pobjedu nad Turcima dao sagraditi crkvu na turskom groblju. Spomenik je kulture i jedan od najznačajnijih baroknih sakralnih građevina u Hrvatskoj. Zadnja misa služena je 1961. i od tada se na molitvu dolazi samo na blagdan Petrova.
Pomoć s Discoveryja
Ruševnom kućom u Dardi, zaraslom u korov, hoda, govori se, žena s djetetom u naručju. Veže se to na priče o nesretnom bračnom paru koji je u njoj nekada živio i suočio se s gubitkom djeteta. Majka je izgubila razum, a otac je tugu, prepričava se s koljena na koljeno, liječio prekovremenim poslom. Mnogi su skeptici počeli odlaziti u tu kuću. Neki su vidjeli ženu s bebom, neki samo ženu. Ima i onih koji su, i to prije samo dvije godine, čuli zvuk potpetica koji se polako, pa brže i gotovo trkom približava. Kunu se da nisu to izmislili ili umislili.
– Nije mi problem ući u tu kuću u podne, ali u ponoć… Ne vjerujem da bih se usudio – kaže nam jedan mještanin dok biciklom prolazi kraj ruševine u poslovnoj zoni u Dardi. Djevojke koje su u kuću uletjele prije dvije godine pronašle su u podrumu kuće križ postavljen naopako. Razmak godina i smrti na njemu je ravno stotinu godina. Taj prizor i zvuk štikle, stvaran ili ne, bio je dovoljan da pobjegnu glavom bez obzira.
– Planiramo pozvati lovce na duhove s Discovery Chanela, ako projekt zaživi. Na koncu, tko je ikada vidio čudovište iz Loch Nessa? – zaključuje Perkušić.
>> Turisti će se brćkati u modernom bazenu u starinskom dvorištu po kojem skakuću perad i lipicanci
1988. su letjeli bešteki po kući, duhovi, nitkome nije jasno, on se vratio 2015. duhovi, rođendan, strah, ludilo ovog bi svakog probudilo...