Dok god se domoljublje bude svodilo na prozivanje "malih" ljudi koji razočarani odlaze iz zemlje, a šutjelo o pravim razlozima iseljavanja, teško je očekivati iskorak Hrvatske prema uređenoj državi, slažu se naši sugovornici. Zato Karinu na otvaranju škole u Svibu nije trebala izjava: "Danas se u Hrvatskoj nudi plaća od 1500 €, stan i hrana, ali nešto se događa i ljudi odlaze... Je li to pomodarstvo ili više nemamo taj domoljubni osjećaj? Mi smo '90-ih branili domovinu i nije nam bilo teško. Ne bi trebalo biti teško ni zaposlenima danas jer ostati ovdje nije samo ekonomsko nego i domoljubno pitanje prvoga reda", kazao je i dodao da se svi moramo potruditi da stvaramo što bolje uvjete i promijenimo klimu za one koji žele ostati i koji se planiraju vratiti. Bilo bi mudrije da je ostao samo na posljednjoj rečenici.
Budite domoljubi bez posla
Demograf Marin Strmota, koliko poznaje Karina, kaže da se više nespretno izrazio nego što je htio biti zločest.
– Iza iseljavanja stoji niz društveno-ekonomskih razloga. Odlaze i ljudi koji imaju posao, ali zato što druge stvari nisu uređene u državi, od zakona, radnih uvjeta, prava rodilja. Osim plaće niz je stvari da bi čovjek mogao biti zadovoljan u svojoj državi, od poštovanja radnika i radnog vremena, djece i obitelji. Za sreću treba malo više od plaće.
Opća društvena kriza dovodi do iseljavanja. Ne bi netko odlazio da mu je dobro u njegovoj zemlji i to s domoljubljem nema veze. Vjerujem da ima puno više domoljuba koji sjede negdje u kutu, nezaposleni i s malim plaćama od onih koji se pred kamerama busaju u domoljublje pred oltarima ili institucijama, a s velikim plaćama. Imamo mi "velikih domoljuba" koji državi duguju milijune kuna poreza. Lako je biti domoljub kad ti je lijepo u državi. Budi ti domoljub bez posla – kaže Strmota.
Luka Brkić, politolog i ekonomist, ističe da je problem iseljavanja složen, interdisciplinaran. Puno je razloga zbog kojih se ljudi iseljavaju.
– Ali reći da je to pomanjkanje domoljublja populizam je najgore moguće vrste. Odluke o iseljavanju ne donose se jednostavno, laka srca i brze ruke jer to sa sobom vuče niz problema, od identitetskih, (ne)poznavanja jezika, onog što ostavljate za sobom kad odlazite, bilo da je riječ o djeci ili ostarjelim roditeljima. I sad da netko kaže da je to pitanje domoljublja neozbiljno je i nedopustivo – kaže Brkić.
Politolog Zdravko Petak komentira da iseljavanje nećemo zaustaviti pozivanjem ljudi na domoljublje, nego rješavanjem ključnih problema u državi. Socioekonomski razlozi, kaže, bitno utječu na iseljavanje, ali i visoka razina korupcije.
– Mi tu nismo ništa napravili u posljednjih pet, šest godina, kao ni išta ozbiljnije glede vjerodostojnosti političara, odnosno povjerenja u državne institucije. Na to ljudi reagiraju, ne mislim da je plaća koju će dobiti u Irskoj ili Njemačkoj nebitna, ali tu je niz razloga, od radnih uvjeta do odnosa prema malim poduzetnicima, koji utječu na iseljavanje.
Igrati na kartu "vi koji odlazite niste pravi Hrvati" posve je promašeno. Treba dizati ekonomiju, sustavno poticati poduzetništvo, a smanjiti razne klijentelističke mreže nasađene na državu i dobivanje poslova makinacijama. Vjerodostojnost političara znači i rezati mačem klijentelističke strukture i korupcijske aranžmane. Ljudi ne odlaze samo zbog nižih plaća, nego zbog korupcije i nepovjerenja u političare – ističe Petak.
Komunizam i Zapad
Sociolog Benjamin Perasović ističe da su odlasci iz Hrvatske pojava koja uključuje različite ljude, socijalne slojeve, struke.
– Domoljublje, kao i iseljavanje, može imati više lica, biti otvoreno prema svijetu, a i zatvoreno, u funkciji izolacije i novog jednoumlja. U mladosti sam bio svjedokom kritike koju su komunistički komitetlije upućivali mladima zbog usmjerenosti prema Zapadu, zbog navodnog nedostatka svijesti i entuzijazma za izgradnju socijalističkog samoupravljanja u domovini.
Trebamo li novi centralni komitet koji će proizvoljno lijepiti etikete mladima, nekad je za vlast funkcionalan pojam bio samoupravljanje, danas domoljublje, sutra će biti nešto treće, ali će ista logika jednoumlja i prozivanja ostati nepromijenjena? Ne, hvala – kaže.
Pogledajte video o oružju koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske:
Ubi bene, ibi patria! - u prijevodu, tamo gdje je dobro, tamo je domovina... Ta floskula koju prodaje hrv. elita, da oni koji odlaze su dezerteri, nisu domoljubi i tome slične etikete, razumljiv je čin tih i takvih. Naime, oni ne mogu shvatiti da mlad čovjek s 3-4 tisuće kn plaće - ne da ne može podmiriti temeljne potrebe (hrana, odjeća, režije i dr.) nego i ne može pomišljati na obitelj, stan i sl. Pa kad bi se naše biskupe (koji su nazvali one koji se iseljavaju dezerteri) ili pak doministricu "smjestilo" na te i takve plaće, da vidimo što bi izjavljivali onda. A da se ne govori o državi koja je leglo korupcije, sadističkog iživljavanja birokracije, posvemašnje jalovosti i javašluka. I da dovršim - prava panika će biti u državi kad se stane iseljavati i davati otkaze iz redova drž. administracije, npr. poslanici Sabora masovno odlaze na rad u Irsku, djelatnici HZZO iseljavaju u Njemačku i zgrade ostaju prazne. Al taj film nećete gledati tako skoro! Njima je tu odlično, npr. iz HZZO ne možete (znate već kakvom motkom) istjerati one koji su navršili 70 god. jer su rukovodeći kadrovi i beru beriva cca 2 tisuće eura neto... Ukratko, nije vijest kad mladi zavarivači ili konobari odlaze u Irsku ili Njemačku nego kad gerontokracija HZMO ili saborski zastupnici krenu put zapadnih država EU!