Amerika Bušića ne pušta na slobodu! Vijest je to koja je mnoge neugodno iznenadila pa čak i zaprepastila, posebice njegovu obitelj koja je čekala njegov povratak nakon punih 30 godina tamnovanja. Razočaranje je to veće ako se zna da su Amerikanci prvotno u Zagrebu potvrdili da će biti deportiran u Hrvatsku.
Očito je i ovaj put politika ta koja ga na nama neshvatljiv način drži kao taoca u zatvoru, kao i dobar dio svih ovih godina. Amerika je, jednostavno rečeno, nakon 11. rujna 2001. postala paranoična te se u toj šumi paranoje više ne razaznaje tko je tko. Ali pitanje je kako to da su ti isti Amerikanci na slobodu pustili njegovu suprugu Julienne još davne 1989. godine, i to nakon samo 13 godina zatvora, iako je dobila istu kaznu kao i Zvonko, i za isto djelo?! Je li to zato što je ona žena ili možda zato što je američka državljanka? Po kojim je kriterijima Zvonko više kriv?
Nitko ne spori da je Zvonko Bušić počinio teroristički čin, za neke je heroj, za druge nije. Ali, danas bi svima trebalo biti jasno da je kazna u njegovom slučaju već odavna ispunila svoju svrhu, da je taj slučaj postao isključivo humanitarno pitanje i da zato Zvonku treba pomoći.
On sa svoje strane i dalje čini sve da američkim vlastima olakša odluku o puštanju, u prvom redu to čini svojim uzornim ponašanjem. Možda je upravo to, kao i njegova zavidna psihička snaga, zahvaljujući kojoj je prebrodio i ovo najnovije razočaranje, najveće jamstvo da će i ta tužna priča jednoga dana imati svoj kraj. I da je on ipak na vidiku.
