U blještavilu izloga trgovina iz kojih "vrište" natpisi o sezonskim sniženjima odjeće, obuće, modnih dodataka, negdje u stranu, barem dok u istim tim dućanima "peglamo kartice", gurnuli smo činjenicu kako su znatno poskupjeli prehrambeni proizvodi. I to one koje su nam, za razliku od nove torbe, nužne gotovo svakoga dana. Dok u novim cipelama, kupljenima po upola nižoj cijeni, krstarimo između polica s mlijekom, jajima i uljem, buđenje je neminovno. Jer, račun uobičajene tjedne nabave špeceraja, osjetno je veći, za 50, pa možda i 100 kuna, kako u čijem slučaju.
Čim je pandemija zakucala na vrata, a ubrzo za njom i prvo zatvaranje, počeli su se apokaliptično najavljivati gospodarski potresi. Možda smo velikih valova otkaza i strmoglavog pada ekonomije za sada ipak ostali pošteđeni, no dočekali smo, nesumnjivo, vrtoglavi rast cijena hrane i energenata koje će na svoj koži osjetiti baš svaki građanin. Lakše će ih podnijeti oni s pristojnim plaćama, ali jao se umirovljenicima i nezaposlenima kojima je socijalna pomoć jedini izvor prihoda. Dok ovih dana sluša najave poskupljenja energenata, gorak okus ostaje u ustima svakog radnika na minimalcu. U siječnju, u mjesecu kada je minimalna plaća porasla za tristotinjak kuna, više od 52.000 radnika u Hrvatskoj, kojima ona sjeda na račun, morat će dobro izračunati hoće li im ta povišica uspjeti pokriti razliku u iznosu koji će im ubuduće biti potreban za jedno punjenje hladnjaka.
Kućni budžet donekle se, doduše, spašava kupovinom hrane i deterdženata na akcijama, kao i proizvodima robnih marki. No, ostaje i dalje suluda činjenica da se u bescijenje rasprodaje, primjerice, odjeća, dok su se cijene osnovnih živežnih namirnica vinule u nebo. Kaže gorka šala koja posljednjih mjeseci kruži društvenim mrežama: Više ne plačem dok sjeckam luk, nego kada sipam ulje.
I sve je još i dobro dok se ne razbolimo, što je u doba pandemije teško izbjeći. Lijekovi za snižavanje temperature, protiv kašlja, grlobolje, analgetici dobrano olakšaju novčanik pa, osim što smo prehlađeni, zaraženi koronavirusom, gripom ili nečim trećim, još padamo u depresiju i osjećamo se jadno jer znamo kako bismo u terapiju trebali uključiti i vitamine, ali za njih, bili oni u tabletama ili u voću, više nemamo novca. Dobro prolaze oni u pograničnim područjima pa dok odlaze u Bosnu i Hercegovinu po jeftinije gorivo, usput kupe i upola povoljnije tablete protiv glavobolje.
Ne mjeri se standard života time koliko su nam dostupne nove jakne, hlače ili majice, pa ni kakav automobil vozimo. Stanje u društvu i državi više se ogleda u onome što građani jedu i kakvu zdravstvenu skrb imaju. Svaki puta kada nutricionisti upozoravaju kako jedemo premalo ribe, žitarica, voća i povrća, treba se zapitati jesu li problem loše navike ili nemogućnost velikog dijela građana da si priušti zdravi jelovnik, pa umjesto po tunjevini ili oradi, udara po pečenom krumpiru.
Skočile su cijene, već znaju i vrapci na grani, građevinskog materijala, pa time i drveta. Tko treba novu kuhinju, morat će dobrano posegnuti u džep. Jedno vuče drugo i tko zna gdje je kraj - i poskupljenjima, i pandemiji...
VIDEO Ubrzano širenje omikrona širom svijeta: Broj zaraženih sve više raste, obaraju se rekordi
