Zakonom o socijalnoj skrbi beskućnik je definiran kao osoba koja nema mjesto stanovanja ni sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja te je privremeno smještena u prihvatilištu ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje. Nasuprot hladnoj birokratskoj definiciji ono je što banalno možemo nazvati – surova stvarnost: preživljavanje dan po dan po napuštenim građevinama koje se mogu urušiti svaki tren, u predvorjima i po parkovima, bez pristupa osnovnim higijenskim uvjetima, po blatu, kiši i žezi, mrazu i snijegu... Život na ulici.
Zaštita najranjivijih
Kažu da ih ima 584. To je službena statistika u skladu s gore navedenom definicijom. Najviše ih je u Zagrebu, više od pola, 234, i još 30 u Zagrebačkoj županiji. Na drugom je mjestu Istarska županija u kojoj ih je 59 pa Primorsko-goranska s 58. Kako objašnjavaju u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u Hrvatskoj postoji ukupno 14 prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike, i to u Dubrovniku, Karlovcu, Kaštelima, Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Zadru i Zagrebu sa smještajnim kapacitetom za oko 389 korisnika. Osnivači su gradovi, udruge, humanitarne i vjerske organizacije. Prema njihovim podacima, u tim prihvatilištima i prenoćištima smještene su 364 osobe: 316 muškaraca i 48 žena, najčešće u dobi između 40 i 64 godina. Za njih 251 u prihvatilištima smještaj je osiguran 24 sata dnevno, dok su ostali beskućnici smješteni u prenoćištu u kojem im je smještaj zajamčen 12 sati u ljetnim mjesecima i 15 sati u zimskim.
– Skrb o beskućnicima u nadležnosti je jedinica lokalne i područne samouprave. Veliki gradovi i gradovi sjedišta županija dužni su u svojim proračunima osigurati sredstva za pružanje usluge smještaja u prihvatilištima i prenoćištima, prehrane u pučkim kuhinjama, ali i drugih oblika materijalnih pomoći za svoje građane u potrebi – kažu u Ministarstvu. Ističu da se u Strategiji borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u RH, kao i u Programu provedbe Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti poseban naglasak stavlja na zaštitu najranjivijih skupina, među kojima su i beskućnici. Ciljevi su im, tvrde, usmjereni na poticanje razvoja novih oblika skrbi o beskućnicima, poboljšanje sustava praćenja podataka i daljnje razvijanje programa u svim gradovima sjedištima županija. S obzirom na situaciju s kojom se susrećemo svakodnevno i evidentan bum građana koji po svim većim hrvatskim gradovima šeću oboružani čvrstim vrećicama i, kao puž kućicu, sve svoje nose sa sobom, samo što nemaju kućicu, očito ova strategija borbe protiv socijalne isključenosti nije baš najučinkovitija.
– U Hrvatskoj je javnosti veći pritisak na zbrinjavanje kućnih ljubimaca nego ljudi! Imamo veću medijsku promociju Dumovca nego programa gradnje socijalnih stanova ili zbrinjavanja beskućnika. A bili smo se obvezali da ćemo donijeti strategiju socijalnog stanovanja pri ulasku u EU – komentira Gojko Bežovan, profesor socijalne politike koji predvodi hrvatski tim pri European Social Policy Network (ESPN) te nadležne poziva da se ugledaju na program zbrinjavanja beskućnika u Ljubljani koja je za to povukla novac iz EU fondova i danas je ogledni primjer drugima.
Novi socijalni rizik
Podsjeća na to da će se u doba njemačkog presjedanja EU prioritet staviti na probleme stanovanja, osobito stambene isključenosti. Dodaje da su službene procjene broja beskućnika nerealne jer to nisu samo ljudi na ulici i po prihvatilištima nego i oni koji imaju neodgovarajuće uvjete stanovanja.
– To je novi socijalni rizik koji prije 20 godina nije postojao, da ljudi koji imaju neki normalan socijalni status i karijere postaju beskućnici. Tome su doprinijele ovrhe. Imamo nove generacije koje neće u ovakvu sustavu doći ni do kakvog vlasništva, to je veliko ograničenje za njihovo normalno funkcioniranje i biološku reprodukciju – zaključuje stručnjak za stambenu politiku. Napominje i da sve više imamo i probleme starijih ljudi koji često ne mogu više plaćati troškove pristojnog stanovanja, a stanovi nisu prikladni njihovim novim psihofizičkim sposobnostima, smještaj u državnim domovima povlaštena je kategorija zbog nedostupnosti, a u privatnima zbog cijene. Cijenu koja se za to plaća vidjeli smo nedavno, u Andraševcu.
Kakva laz 500 ih ima 7 dva nocna tramvaja zimi u zg. 500 beskucnika a plasticne boce nestaju za 5 min. Jos jedan uspjeh css-a. Iskorijenili siromastvo pa otimaju djecu po Medjimurju.