Po Nenadu možete namjestiti sat jer je točan u minutu, a tijekom vožnje mirne duše spavati jer znate da ste sigurni – o kvaliteti posla koju već pola života, točnije 20 godina, obavlja vozač Nenad Švarc (39) iz Slavonskih Bara govore njegovi putnici. Proveli smo s njima dio puta i uvjerili se da su pohvale – točne.
Milijun kilometara
Za Nenada i njegovog prvog putnika, dječaka Alena, put počinje svakog jutra već u 5.45 sati u Zdencima. Slijede Banovci, Duga Međa, Orahovica, dok se mali autobus polako puni đacima koji putuju na nastavu u Centar za obrazovanje, rehabilitaciju i odgoj u Virovitici.
– Ma, to su zlatna djeca – govori Nenad dok Ivi pomaže unijeti tešku torbu preko stepenica i dok sjeda ponovno za volan.
– Ni ne znate da su vam u vozilu. Nema galame, naguravanja, žvakača ispod sjedala i u kosi, papirića na sve strane – priča Nenad mirno vozeći kroz Slatinu, Cabunu, Suhopolje...
Milijun kilometara prošao je ne sjeća se koje godine, kaže. Završio je strojobravarsku školu, no želja mu je odmalena bila postati vozačem. Prekvalificirao se i ostvario dječački san.
Kao vozač kamiona prošao je cijelu Europu i dio istočnijih zemalja. Posljednje četiri godine je Čazmatransov vozač putničkih autobusa. Izleti, đačke i radničke linije, direktori, menadžeri, studenti – svi su mu povjerili život u ruke, a sadašnji su mu putnici djeca s poteškoćama u razvoju.
Njegova linija obuhvaća oko 190 kilometara dnevno i 25 putnika s područja cijele županije, koji su mu, kako kaže, nova, nešto veća obitelj. Zna svačiju priču, ima razumijevanja kad treba nekog dovesti izravno pred kuću, prilagoditi se potrebama svojih putnika.
Iz Virovitice kreće natrag u 12.25 sati.
Nije idealno, ali posao voli
Mali putnici pričaju o školskim zadaćama, nogometu, simpatijama, kako će se odmoriti kada dođu kući, pozdravljaju prijatelje koji izlaze na stanici. Roditelji što su ih dočekali mašu vozaču koji nastavlja put.
– Volim ovaj posao, iako je daleko od idealnog – priča Nenad dok se vraćamo u Zdence.
– Nesreće su dio posla. Udare vas u prednji dio autobusa, ne gledaju, jure, zalijeću se, pretječu bez opreza. Prošao sam sve zemlje i upoznao brojne vozače, ali naša mladež za volanom, to je opasnost za sebe i druge – priznaje Čazmatransov vozač Nenad Švarc na svojoj zadnjoj stanici u Zdencima, oko 14 sati.
