Mislav Togonal i Domagoj Novokmet nalaze se u najboljim novinarskim godinama. Počeli su se jako rano baviti novinarstvom pa su već do četrdesete ( Togonal ima 42 , a Novokmet 39 godina) izgradili ozbiljne karijere i stekli zavidno novinarsko i uredničko iskustvo. Popularni
voditelji izmjenjuju se u "Otvorenom" koje je uz Dnevnik najpopularnija i najutjecajnija politička emisija Hrvatske televizije.
Kakva je atmosfera na HTV-u nakon parlamentarnih izbora?
Novokmet: Ista kao i prije izbora.
Togonal: I ja bih rekao da je ista kao i prije.
Jeste li zadovoljni rezultatima izbora?
Togonal: Kako mislite zadovoljni?
Pa jeste li zadovoljni kako se posložila politička situacija?
Togonal: Ovo su novinarski uzbudljiva i izazovna vremena.
Novokmet: Mislim da u novinarskom smislu nije bilo zanimljivijih izbora. Nikada nije bilo toliko prostora, toliko aspekata i postizborne dinamike. Potpuno suprotno u odnosu na sve prijašnje rezultate.
To vas pitam jer se nekako uvriježilo mišljenje da na HTV-u postoji HDZ-ovi i SDP-ovi ljudi. Navodno je HDZ-ova struja čekala da HDZ pobijedi pa da preuzmu vlast?
Novokmet: Ta ideja je uvredljiva za sve kolege s HRT-a. Takva ideja je nespojiva s novinarskom etikom. Nikada nisam pristajao na takvu podjelu.
Togonal: Vjerujem da postoje dobri i loši novinari. Svatko ima neki svoj svjetonazor, ali prvo si novinar pa onda sve drugo.
Ne može se reći da u ovih zadnjih 25 godina HTV nije bilo uz politiku te da se nije do kraja etablirao kao javna televizija? Politika je uvijek imala više utjecaja nego što je to normalno?
Novokmet: Prije svega, mislim da se javnost i drugi mediji ne bave ni jednim drugim medijem kao što se bave s HTV-om, što je potpuno normalna pozicija jer smo mi javni servis. Ne mislim da je HTV ikada bio ispod ili iznad hrvatskoga društva.
Togonal: Uloga javnih medija je da otvaraju prostor svima. Mi predstavljamo cijelo hrvatsko društvo, sve svjetonazore. Čovjek je prvo novinar i profesionalac ili nije ništa.
Slažem se da je velika većina HTV-ovih novinara vrhunski profesionalci, ali i da su neki svoj uspjeh gradili na tome što su bili vidno stranački obojeni?
Novokmet: U svakome žitu ima kukolja. Mi smo jako velika kuća, ali nadam se da ćemo voditi razgovor o nama dvojici.
Jesu li tako stranački obojeni novinari nekako lakše dolazili do vodećih lukrativnih pozicija?
Novokmet: Nema besplatnog ručka. Svatko je krojač svoje sreće i svatko kreće onim putem kojim hoće. Mislim da je put profesionalnog novinarstva za koji se Mislav i ja zalažemo, bez obzira na sve pritiske koji se potencijalno mogu javljati, dugoročno najbolji mogući i jedini ispravan.
Togonal: Jesu li Večernjem listu stranački ljudi dolazili do lukrativnih pozicija? Za HRT ne znam.
Novokmet: ( smijeh)
Je li sada šansa za HRT s obzirom na to da nijedna stranka nema apsolutnu većinu u Saboru. Može li HRT sada biti još neovisniji?
Novokmet: Mislim da šansa uvijek postoji za novinarsku struku. Onaj tko procijeni da više nije šansa za novinarsku struku njemu je pravo vrijeme da potraži neku drugu karijeru. U širem medijskom smislu ovo je vrijeme koje donosi otvaranje raznih tema i pitanja o kojima političari u nekim drugim prilikama ne bi bili voljni uopće odgovarati. Ovo je prilika za sve medije.
Togonal: Ovo su dobra i izazovna novinarska vremena. Osobno nikada nisam imao zabranjenih tema i dok se budem bavio ovim poslom trudit ću se da tako bude i dalje.
Vi ste utjecajni novinari na utjecajnom mediju pa ste po logici stvari zanimljivi utjecajnim političarima i tajkunima. Kako se nosite s pokušajima "kupovanja" vaše naklonosti? Političari i tajkuni vole imati svoje ljude na takvim pozicijama?
Novokmet: Novinar postaje meta samo ako se tako postavi. Ako jednom pređeš Rubikon, nakon toga više nema natrag. Nakon toga takve novinare više i ne smatram kolegama. Ako na to ne pristaneš, naravno da je to teži put na kratke staze. Dugoročno je to uvjet svega onoga što ste nam maloprije laskali.
Togonal: Cijene te sam ako te se boje. Pokušavaju biti ljubazni ali o tvom stavu i o tome kako ćeš se postaviti prema njima ovisi tvoj profesionalni habitus i što ćeš raditi ne samo danas ili sutra nego za deset godina.
Novokmet: Općenito je izazov za svakog novinara onaj štokholmski sindrom koji političar uvijek nastoji rabiti ne bi li ga pretvorio barem u poznanika. Mi smo na suprotstavljenim stranama. Nema po meni prijateljevanja između političara i novinara.
Togonal: Trudim se relaksirati situaciju prije svake emisije. Trudim se zbijati šale i opustiti ih prije ulaska u studio. Tako su puno spontaniji i u tom slučaju puno više daju. Ne bih rekao da je to bilo kakav oblik intimiziranja već upravo relaksiranje situacije.
Imate li još tremu prije emisije?
Novokmet: Laže svatko onaj tko kaže da nije pod stresom kada radi ovaj posao. A što se tiče treme kao nečega što bi te sputavalo, obojica smo 20 godina u eteru pa nakon što prođeš neka vatrena krštenja prestaneš se uzrujavati oko bilo kojeg eventualnog incidenta. Oni se jednostavno događaju. Tko radi taj i griješi.
Togonal. Ovo je posao kao i svaki drugi s tom razlikom da smo mi privilegirani da radimo na javnom mediju za kojeg svako kućanstvo izdvaja novac. Mislim da toga uvijek moramo biti svjesni.
Pretpostavljam da nerado govorite o greškama? Koje su vam ostale u sjećanju?
Novokmet: Kada vodiš diskusiju vrlo često ti se dogodi da nenamjerno krivo prozoveš nekoga tko se slično preziva kao netko drugi ili da ga prozoveš imenom onoga o kome želiš govoriti. Meni se dogodilo da sam gosta koji je komentirao jedno privođenje oslovio imenom privedenog. Pa mi je gost lijepo rekao da ga očito želim vidjeti iza rešetaka. (smijeh)
Togonal: Gafova ima mnogo i česti su. Međutim, to je smisao i draž emisije uživo. Kako bi rekao Orhan Pamuk greška je osobina stila. Kada je nešto perfektno, kada je bezgrešno, kristalno jasno i blistavo, onda ljudi vrlo često izgube interes to gledati. Moram ispričati jednu anegdotu koju sam doživio kada sam na televiziji počeo voditi emisiju "Boje turizma".
Sjećam se tih početaka. Baš sam ti zavidio na tim putovanjima i luksuznim hotelima na Jadranu.
Togonal: Gadno bi pogriješio. Hoteli nisu luksuzni. Proveo sam dane i dan snimajući na moru. Da skratim priču, kada me vidjela na televiziji nazvala me jedna vjerna slušateljica i upitala jesam li to ja. Joj, rekla je, vidjela sam vas na ekranu. Upitao sam je što je to tako strašno, a ona mi kaže: Znate, ja sam zamišljala jednog markantnog muškarca s bradom, brkovima i naočalama, a ono dečec na ekranu.
Možda je ona ipak očekivala Novokmeta koji ima brkove, bradu i naočale?
Novokmet i Togonal: ( smijeh)
Nekako je uvriježeno mišljenje da HTV ima previše zaposlenih. Domagoj, vi ste bili v.d. ravnatelja HRT-a, možete li napraviti usporedbu s nekom drugom javnom televizijom u zemlji koja ima otprilike isti broj stanovnika kao Hrvatska?
Novokmet: Mogu. I koliko god to nekoga ljutilo, mislim da je riječ o mitu. Kada usporedim HRT s bilo kojom sličnim medijem u Europi dolazimo do toga da smo mi po broju zaposlenih u prosjeku ili malo ispod prosjeka. Ne samo kada se uspoređujemo s javnim televizijama u Austriji i Nizozemskoj, nego i s regionalnim televizijama. Regionalna televizija u Baden Wittenbergu ima više zaposlenih nego HRT.
Togonal: U nekim situacijama možda imamo hiperprodukciju programa. Međutim, korak po korak stvari se stabiliziraju. HRT je nacionalno blago Hrvatske.
Nova vlada najavljuje rezove. Bojite li se da bi novi ravnatelj mogao doći s tim zadatkom?
Novokmet: HRT je već godinama u procesu prilagodbe, kao uostalom i sve medijske kuće. Svaki novi mjesec donosi nove izazove.
Togonal: Nova su vremena. Veliki su izazovi pred onima koji vode našu kuću. Želim im puno sreće.
A da vas zamole da prihvatite dužnost ravnatelja ili urednika informativnog programa?
Togonal: Da sam htio biti administrator, psiholog i socijalni radnik bio bih to davno prije. Ja sam novinar. Volim svoj posao i nadam se da ću i dalje biti novinar.
Što je urednik informativnog programa, zapravo, administrator?
Togonal: Da. Administrator, psiholog i socijalni radnik. Jeste li ikada bili urednik?
Jesam, ali davno.
Togonal: To je u nekim segmentima izazovan i kreativan posao, ali ja sam sretan kao novinar.
Domagoj, vi ste se već okušali na visokim funkcijama.
Novokmet: Izuzetno sam zadovoljan svim mogućim izazovima koje mi je donijela karijera. Donosi ih svaki dan toliko puno pa se fokusiram samo na one izazove koji su preda mnom.
Togonal je u pravu, jer u novinarstvu ne postoji klasična hijerarhija koja automatski znači i utjecaj. Ponekad su novinari puno utjecajniji od urednika?
Novokmet: Ne želim zvučati prepotentno, ali iz moje vizure teško se mogu sjetiti posla, zanimanja i okruženja koje može biti tako dinamično i izazovno kao što je naš novinarski posao. Mislim da nas to svu trojicu drži u ovome poslu.
Togonal: Sjećate se što je Rade Šerbedžija u filmu "Novinar" najavio Fabijanu Šovagoviću da se ostavlja novinarstva.Stari Šova mu je odgovorio da se novinarstvo i alkohol ne ostavljaju( grupni smijeh).
Koje novinarske osobine cijenite jedan kod drugoga?
Togonal: Radili smo zajedno projekt parlamentarnih izbora. Domagoj je vrlo pedantan i savjestan. Voli da je sve taksativno složeno na papiru, da je dramaturški i urednički sve konsolidirano. Ja sam malo lepršaviji.
Novokmet: Meni se sviđa Mislavova lepršavost, brzina i visprenost.
Kada smo već kod lepršavosti, čija je bila ideja da se izborna noć dočeka na Markovu trgu po onoj hladnoći. Je li profesor Ivan Šiber imao posljedica od pothlađenosti. Sjećam se da se i Nino Raspudić žalio da su mu stradali bubrezi.
Togonal: Profesor Šiber je došao na Markov trg s išijalgijom. Baš taj dan ga je ukliještilo, a drugi dan je, koliko sam čuo, završio na injekcijama. Čitao sam Raspudićevu kolumnu pa znam da su njemu stradali bubrezi.
Čija je, dakle, bila ideja da se ide na Markov trg?
Novokmet: To je bila ideja režije. Moja nije.
Togonal: Naša sigurno nije.
Novokmet: Nas dvojica smo ozbiljno shvatili izazov cjelonoćnog izvještavanja s otvorenog prostora. Mi smo se mrvicu ozbiljnije pripremili.
Što to znači?
Novokmet: Imali smo profesionalnu odjeću. (smijeh)
Može malo detaljnije?
Novokmet: Skijaške potkošulje su genijalna stvar.
A duge gaće?
Novokmet i Togonal: (zagonetno) Pa, bili smo dobor obučeni (smijeh).
Još ću vas amnestirati od grijeha ako ste to predložili i gostima?
Novokmet. Jesmo. Neki gosti su smatrali da su čeličniji od nas.
Togonal: U svakom slučaju bio je lijep kadar na Gornjem gradu s crkvom sv. Marka i vjetrom u kosi. Nadam se da se isplatilo.
U posljednje vrijeme češće se na HTV pozivaju novinari u političke emisije.
Novokmet: Mislim da odgovor znate prije nego što ste ga postavili. Ovo su vrlo teška vremena za političare. Suprotno uobičajenom okviru, oni se u ovim postizbornim okolnostima nalaze u situaciji da nisu spremni ili nisu hrabri govoriti.
Togonal: Volim emisije s kolegama novinarima jer su često iskrenije, dinamičnije i bolje seciraju ovu našu političku stvarnost od političara koji govore ono što moraju.
Pozovete političara jer očekujete da će on nešto reći. Često se događa da niti na jedno pitanje ne odgovori na zadovoljavajući način?
Novokmet: Za mene nema nezadovoljavajućih odgovora. I odgovor koji to nije je za pozornog gledatelja vrlo jasan odgovor.
Togonal: U tim slučajevima pomaže sarkazam i cinizam.
Često uzmu riječ pa ih se ne može zaustaviti.
Novokmet: Tko kaže da ih ne možemo zaustaviti (smijeh). Možda samo ponekad trebamo biti malo nepristojni.
Togonal: Nije nužno za dinamiku emisije stalno rezati sugovornika ako govori nešto suvislo i zanimljivo. Ali ako krene trovati emisiju, definitivno ga treba zaustaviti.
Kako komunicirate sa stranačkim spin doktorima?
Novokmet: Najčešće telefonom.
Togonal: Teško.
Što mislite o praksi koja se pojavila u posljednje vrijeme da političari izbjegavaju komunicirati s medijskim profesionalcima pa koriste Facebook i Twitter.
Togonal: Vi najbolje znate jer uvijek radite intervjue licem u lice, kada se kaže više od onog što se planiralo reći. Lako je nešto napisati i onda filigranski brusiti detalje i konzultirati se s troje ljudi. Mi radimo emisije u živo. Radimo posao u kojemu svaka suvišna rečenica može biti vrlo problematična, može biti posljednja u tom poslu. To je na kraju krajeva izazov ovog našeg posla. To je izazov za političare. Oni moraju biti spremni, elokventni i uvijek moraju paziti na tu rečenicu previše. Čini mi se da neki naši najutjecajniji političari vrlo često imaju rečenicu previše.
Novokmet: Emisija poput naše je zadnji format emisije u koju političari žele doći. Vrlo često je nemoguće namamiti političara u "Otvoreno" jer oni radije daju intervjue jedan na jedan ili samo izjave.
Togonal: S druge strane, ako mi kažemo da smo zvali političara i ostavimo prazan stolac jer on nije imao petlje doći, u tom slučaju političar je napravio dvostruku grešku. Vrlo često oni koji ne dođu nauče lekciju pa drugi put dođu. Bolje im je da su u ringu nego da ih nema.
Svjesni ste vašeg velikog utjecaja na javno mnijenje?
Togonal: U ovom poslu postoji opasnost da čovjek postane ego triper. Emisije su česte citirane, drugi mediji preuzimaju naše emisije... Međutim, ovo je posao kao i svaki drugi. Čovjek uvijek mora biti svjestan da je danas tu, ali da sutra ne mora biti.
Novokmet: Ako si dovoljno iskren prema sebi, onda u 22:30 (vrijeme kada obično završava Otvoreno op.a.) znaš jesi li napravio dobar posao. Mislav i ja smo fokusirani napraviti dobar posao.
Jeste li češće zadovoljni ili nezadovoljni?
Novokmet: Ne vodim statistiku. Naravno da više pamtim one emisije s kojima nisam bio zadovoljan.
Togonal: Meni je drago kada sljedeće jutro dođem na posao i vidim da svi komentiraju sinoćnju emisiju. Ima često žestokih kritika, ali i tapšanja po ramenu. Smisao talk showa je da se o njemu priča, da otvori nek teme.
Kao što se sada priča o gostovanju Miroslava Lazanskog?
Togonal: Ako radim emisiju o utrci u o naoružanju između Hrvatske i Srbije, logično je da imam vojnog analitičara iz Hrvatske. S druge strane, sasvim je normalno da imam vojnog analitičara iz Srbije, a ne iz Bugarske, Grčke ili Slovenije. Miroslav Lazanski je vojni analitičar iz Srbije. Bila su tri analitičara iz Hrvatske. Emisija je bila zanimljiva i dinamična. Moje je da moderiram emisiju i da pustim gledateljima da donesu sami zaključak.
A onda se javi portal Direktno.hr, koji je blizak HDZ-u i Tomislavu Karamarku, i kaže kakva je to javna televizija koja ima mjesta za Lazanskog, a nema mjesta za naše novinare.
Togonal: Svi su dobrodošli u emisiju koju vodim. Nema zabranjenih gostiju i tako će biti i ubuduće.
Novokmet: Nema zabranjenih gostiju i nema zabranjenih tema. Svi gosti koji dolaze u Otvoreno su odabrani po relevantnosti za temu.
A sad idemo na set kratkih pitanja. Zvone Boban ili Zdravko Mamić?
Novokmet: Boban ima respektabilnu nogometnu karijeru koju cijenim. Povukao je niz poteza kojima se divim.
Togonal: Boban, još od onog skoka na milicajca na Maksimiru. Pokazao je da ima integritet. Zdravko Mamić je vrlo zanimljiva medijska figura. Evo sad ste spomenuli emisiju s Lazanskim kada su me napadali desni portali. Nakon emisije u kojoj je Zdravko Mamić vikao ministru policije Ranku Ostojiću "Nećeš razbojniče", napadali su me lijevi političari i portali.
Nino Raspudić ili Ante Tomić?
Novokmet: Ovo nije fer pitanje jer se s Ninom Raspudićem znam jako dugo, i privatno smo jako dobri.
Togonal: Raspudić.
A kad morate izabrati između Milanovića i Karamarka?
Novokmet: Nijedan.
Togonal: Nijedan.
Putin ili Obama?
Togonal: Putin?
Novokmet: Obama.
Merkel ili Orban?
Novokmet: Merkel.
Togonal: Nitko.
Slaven Letica ili Žarko Puhovski?
Togonal (smijeh) Nitko. Elokventni i dobrodošli analitičari. Uvijek nepredvidivi.
Novokmet(smijeh): Obojica.
Željka Markić ili Vesna Teršelič?
Novokmet: Suprotno od onoga što misle mnogi naši političari, civilno društvo je jedno od velikih hrvatskih blagodati.
Togonal: Bila bi sjajna emisija u kojoj bi s jedne strane sjedila Željka Markić a s druge Vesna Teršelič. Svojedobno sam imao emisiju u kojoj su Željka Markić i Sanja Sarnavka bile na istoj strani, što je gotovo nevjerojatno.
Novokmet: To je pokazatelj važnosti civilnog društva.
Barbara Kolar ili Danijela Trbović?
Togonal: Danijela i Barbara su sjajne voditeljice. Volio bih ih vidjeti u nekom ležernijem izdanju Otvorenog.
Novokmet: Obje.
A sad najteže pitanje: Modni Mačak ili Neven Ciganović?
Togonal: Ja sam modni idiot pa je to za mene suvišno pitanje.
Novokmet (pomalo zbunjeno): Ne znam.
Kako podnosite kritiku?
Togonal: Isključim se. Jedno vrijeme ne čitam portale i novine. S druge strane, satisfakcija mi je kada mi netko priđe na ulici, stisne ruku i čestita. Pretpostavljam da oni koji me ne vole ne prilaze i ne komentiraju.
Novokmet: Svaki put kada iziđe kritika nastojim hladne glave analizirati što je to ponukalo nekoga da nešto kaže ili napiše. Pokušavam razlučiti što je subjektivni dojam koji je motiviran time kako je njegov favorit ispao u emisiji od onoga što je meni užasno bitno, a to je da vidim gdje se mogu ili moram popraviti.
Togonal: Postoje neki kritičari koji imaju životnu misiju i fiksaciju na neke voditelje. Postoje neki koji su objektivni, koji nekad kritiziraju, a nekada kude. Postoje neki koji samo hvale i koji samo kritiziraju. Dakle, sve treba staviti u kontekst i procijeniti zašto se to događa, koji je povod tome. Svi imamo neku povijest, a i ti ljudi imaju svoju povijest. Kada čovjek to zna nekako mu je lakše.
Novokmet: Tko radi taj i griješi. Moji najbliži prijatelji i najbliži suradnici su moji najveći kritičari.
Kako se najbolje opuštate od napornog novinarskog posla?
Novokmet: Iskreno, sa svojom obitelji.
Togonal: Kosim travu. Živim na selu i 1500 kvadrata u vegetacijskom dijelu godine treba pokositi. Kosim nemilice.
