Da je naš predsjednik Ivo Josipović početkom ove školske godine osnovnoškolcima srpske nacionalnosti, recimo u Kistanju, darovao udžbenike na hrvatskome i na latinici, taj bi čin ubrzo postao skandalom koji bi odjekivao i danas. Kada je njegov srbijanski kolega Tomislav Nikolić u bačkome Tavankutu malim Bunjevcima dao školske knjige na ćirilici, to je danajsko darivanje praktički ostalo bez odjeka. U Vojvodini se pobunila jedino udruga vojvođanskih Hrvata. Reakcija službenoga Zagreba na diskriminirajući odnos prema vojvođanskim Hrvatima bila je neodlučna i mlaka, slična nekadašnjem ponašanju hrvatske diplomacije, predvođene ministrom vanjskih poslova Matom Granićem. On bi u sličnim politički osjetljivim i zategnutim situacijama, kada je trebalo biti izričit i oštar, obično svećenički skrušeno i ponizno kazao: „Onda smo mi energićno prosvjedovali!“ Naša se diplomacija i danas ponaša po sličnome modelu.
Hrvatska diplomacija kao da se ne želi potrebnim prigovorima zamjerati srbijanskoj politici koju predvodi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić. Kao nasljednik neočetnika Vojislava Šešelja, Nikolić nastavlja njegovu politiku prema Hrvatima. Metode su mu danas manje radikalne i suptilnije nego što ih je prije rata i u ratu protiv vojvođanskih Hrvata upotrebljavao Šešelj i njegovi sljedbenici. Šešelj je u haaškome zatvoru, ali je njegova politika u Srbiji na slobodi. Šešeljevci i drugi šovinisti najprije su hrvatsko stanovništvo u Vojvodini zastrašivali pa potom stalnim pritiscima tjerali na iseljavanje. Broj Hrvata u Srijemu i Bačkoj zbog toga strašenja radikalno je smanjen. Prije bi se Hrvate zastrašivalo sve dok se ne preplaše i odluče na bijeg i odlazak s prostora na kojima su stoljećima živjeli kao katolici i Hrvati-Bunjevci. Nikolić ih sada očito želi svesti samo na Bunjevce.
Srpska ekspanzionistička politika prije se rukovodila jezičnim kvazipostulatima Vuka Stefanovića Karadžića. Srpskom je teritorijalnom ekspanzionizmu prethodio lingvistički. Sve je počinjalo s krilaticom Vuka Karadžića: „Svi štokavci su Srbi!“ Dakle, svi koji govore štokavskim narječjem smatraju se Srbima i temeljem te krivotvorine velikosrpski geopolitičari već više od stoljeća polažu pravo i na teritorij tih štokavaca. Vojvođanski Bunjevci i Šokci zbog činjenice da su štokavci (doduše, ikavskoga izgovora) u ekspanzionističkim srpskim snoviđenjima smatrani su Srbima. Tek će im se kasnije nakon ustrajne propagande i stalnih pritisaka „velikodušnom gestom“ ponuditi da budu ne Srbi nego zaseban etnički entitet, tj. Bunjevci. Tako je danas vjekovima isti etnos podijeljen na Hrvate i na one koji se više ne usude izjašnjavati Hrvatima već Bunjevcima.
Nekadašnji Šešeljev zamjenik, a danas predsjednik Srbije, školske knjige i nije darovao Hrvatima nego onima koji su se izjasnili Bunjevcima. Hrvatska politika to je više doživjela kao nespretni incident no kao politički skandal. Da je nešto imalo slično Nikolićevoj nepodopštini hrvatskim Srbima učinio predsjednik Josipović, srpska bi propaganda od toga napravila javnu histeriju i diplomatsku uzbunu. Ne bi se kostriješila samo srbijanska vlast nego bi sigurno negodovala i vlast EU. Naša pak vlast ne pokazuje neku odlučniju namjeru da taj problem uskrate hrvatskih prava podigne na višu političku i europsku razinu. Hrvatski pak apatridi za to i ne vide potrebu. Njima sve to s Bunjevcima i nije apsurd. Oni tu najnoviju srpsku „ujdurmu“ s Bunjevcima ne smatraju hrvatskim raskolom, svodeći sve na banalizaciju o nekoj balkanskoj tradiciji koja da poistovjećuje vjersko i nacionalno. Nikolićevsko izdvajanje Bunjevaca u corpus separatum naši apatridi drže čak i svjetonazorskim napretkom i emancipacijom jer da katolici Bunjevci ne moraju nužno biti i Hrvati. U hrvatskoj tradiciji ne postoji istovjetnost vjerskog i nacionalnoga. Niz je hrvatskih velikana, od Vatroslava Lisinskoga preko Branka Gavelle, Omera Mujadžića do Đele Jusića koji nisu bili katolici, ali su nedvojbeni Hrvati. Žalosno je da Tomislavu Nikoliću hrvatski državni vrh političku farsu s Hrvatima, odnosno podvalu s Bunjevcima, zapravo ozbiljno i ne zamjera.
to je nikolić napravio u dogovoru s josipovićem..naravno josipović ima drugu verziju za hrvatske medije..sve je to engleska škola koju srbi provode u djelo ..