Neću nikad zaboraviti kad sam u dva navrata vidio malu Leu Deutsch,
označenu žutom zvijezdom na nekakvu izlizanu kaputiću, kako sjedi na
klupi s nogama tu gore, a zapravo sjedi na tome i s nostalgijom gleda
kuću u kojoj je postigla uistinu veliku slavu.
Sjećam se da su povremeno prolazili pojedini ljudi iz kazališta koji su
je znali i da su, vjerojatno pazivši da ih se ne primijeti, usputno
pogladili Leu Deutsch po kosi i rekli nešto u smislu: A što ćeš?” Tako
se glumac Relja Bašić prisjeća susreta u blizini današnjeg HNK sa
svojom simpatijom iz djetinjstva Leom Deutsch, prvom hrvatskom dječjom
glumačkom zvijezdom.
Obiteljska tragedija
O njoj, njezinu uspješnom, ali iznimno kratkom, životu, tragediji
njezine obitelji i cijelog židovskog naroda u Drugom svjetskom ratu,
sutra, na Dan holokausta, razgovarat će se u mnogim hrvatskim školama.
U trenutku izbijanja rata na našem području Lea je imala 14 godina, a
iza sebe toliki glumački uspjeh da su neki kazališni djelatnici
smatrali da je Lein talent prevelik i da bi karijeru trebala nastaviti
izvan zemlje.
Posljednji je put na kazališnim daskama nastupila 15. ožujka 1941..
Iako su mnogi očekivali da Leu i njezinu obitelj ustaške vlasti neće
progoniti, od 22. svibnja 1941. ipak mora, kao i ostali Židovi, nositi
žutu traku, ograničeno joj je kretanje, više ne smije nastupati u
javnosti, ne pohađa školu, za nju nema druženja s vršnjacima i igara...
U svibnju 1943. posljednji se zagrebački Židovi deportiraju u
Auschwitz, među njima i Lea s bratom Sašom i majkom Ivkom. “Šestodnevni
put u stočnom vagonu bez vode i hrane od 75 zatočenika nije preživjelo
njih 25. Među umrlima tijekom puta bila je i Lea Deutsch.
U Auschwitzu su stradali Leina majka Ivka i brat Saša. Holokaust je
jedini iz Leine obitelji preživio otac Stjepan, kojega je na očnom
odjelu Bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu sakrio dr. Vilko Panac.
Otac je umro 1959. i pokopan je na Židovskom groblju na Mirogoju”,
doznat će školarci koji će i iz tragične sudbine mlade glumice i
njezine obitelji naučiti kakve su se sve strahote događale u to doba i
kakvim su okrutnostima i uništenju bili izloženi cijeli narodi.
Izlagali živote
Naučit će, također, da su postojali i ljudi koji su svoje živote
izlagali smrtnoj opasnosti spašavajući “obilježene” - bilo Židove,
Srbe, Rome ili protivnike režima... Dan holokausta, 27. siječnja, u
hrvatskim se školama obilježava od 2004., ali, kako kaže Alida Matković
iz Uprave za međunarodnu suradnju Ministarstva obrazovanja, učenici su
o tome učili i prije.
- Posljednjih se desetak godina o tome intenzivnije razgovara u
školama. Svake se godine škole podsjete na taj dan, a nastavnici
povijesti izaberu teme i načine kako će ga obilježiti - kaže A.
Matković. Mogu istraživati, razgovarati s preživjelim logorašima,
prirediti izložbu, obići muzeje, a ministarstvo je, primjerice, ove
godine za škole otkupilo knjigu “Hrvatski pravednici”.
Hrvatski nastavnici educiraju se u Izraelu
Svaka zemlja Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti obilježava na svoj način, a iako su imale slobodu izabrati datum koji im odgovara, ipak se većina odlučila za 27. siječnja, obljetnicu oslobađanja logora Auschwitz. Edukacija hrvatskih učitelja provodi se u suradnji s inozemnim partnerima, Muzejem holokausta u Washingtonu i Međunarodnom školom za studije holokausta Yad Vashen u Jeruzalemu. Godišnje se tridesetak naših učitelja educira u Izraelu, a nekoliko ih godišnje na dodatnoj izobrazbi boravi i u New Yorku. Za ostale, prije svega one koji ne govore engleski, organiziraju se seminari u Hrvatskoj, na kojima gostuju i inozemni predavači. Budući da je taj dan posvećen i žrtvama protiv čovječnosti, svaka zemlja može se prisjetiti i drugih stradanja svojih građana, a u Hrvatskoj se učenici i nastavnici sjete tragedije i žrtava Vukovara.
