Profesor emeritus s pravnog sveučilišta Yale u Americi, Mirjan Damaška za Večernji list govori o najnovijem podnesku Žalbenog vijeća tužiteljstvu Haaškog suda u kojem traži da se objasni vjeruju li da dvojica osuđenih generala, Gotovina i Markač, mogu biti odgovorni po zapovjednoj odgovornosti. Vijeće je do 31. kolovoza dalo rok obrani generala da odgovore na podneske tužitelja, a pravomoćnu presudu trebalo bi objaviti do kraja godine.
Kako tumačite naredbu Žalbenog vijeća tužiteljstvu da se izjasni može li se odluka o mogućoj krivnji generala temeljiti na nekoj drugoj osnovi odgovornosti, osim na sudjelovanju u zajedničkom zločinačkom pothvatu?
Tužitelj je optužbom povezao generale sa zločinima ne samo pozivom na to da su ti zločini počinjeni u sklopu navodnog zločinačkog pothvata nego i pozivom na njihovu navodnu zapovjednu odgovornost i neke druge oblike sudjelovanja u kaznenim djelima. No, prvostupanjski sud se nije upustio u razmatranje alternativnih oblika odgovornosti nego je generale okrivio samo na osnovi sudjelovanja u zajedničkom zločinačkom pothvatu. Naredba Žalbenog vijeća upućuje na to da Vijeće nije uvjereno da se osuda generala može temeljiti na zločinačkom pothvatu, pa kani razmotriti mogućnost da se temelji na zapovjednoj odgovornosti ili nekom drugom obliku.
Može li Žalbeno vijeće odlučivati o alternativnoj odgovornosti kad se tužitelj nije žalio na prvostupanjsku odluku koja te oblike nije upotrijebila, a generali su se u žalbama ograničili na suprotstavljanje zajedničkom zločinačkom pothvatu koji je sud upotrijebio u presudi? Nije li Žalbeno vijeće ovlašteno da odlučuje samo o navodima iz žalbe? Ako su generali uspješno pobijali odgovornost na osnovi zločinačkog pothvata, nisu li onda njihove žalbe uspjele?
Vaša primjedba je na mjestu u onim procesnim sustavima u kojima žalbeni sud može razmotriti samo ona pitanja istaknuta u žalbi. No, Žalbeno vijeće Haaškog suda pridržava slobodu odlučivanja i o onim aspektima presude na koje se stranke ne žale. Ako se, dakle, na činjeničnim utvrđenjima iz prvostupanjske presude može temeljiti zapovjedna odgovornost generala, ili neki drugi oblik, Žalbeno vijeće bi moglo izmijeniti pravnu osnovu odgovornosti – pravnu etiketu tih utvrđenja. Druga je stvar je li očitovanje tužitelja dovoljno za korekciju pravne osnove prvostupanjske presude.
Na što time mislite?
O primjeni alternativnih oblika odgovornosti treba pribaviti i mišljenje obrane. Ako bi sud propustio to učiniti, ogriješio bi se o princip kontradiktornosti, jedan od temelja suvremenih shvaćanja o poštenom postupku. Obrana se žalbama nije usredotočila na to da pobija elemente potrebne za alternative oblike odgovornosti, pa joj priliku za to treba pružiti. Odluku Žalbenog vijeća bez nekog oblika kontradiktorne rasprave o alternativnim oblicima odgovornosti bilo bi teško braniti, jer jednostrano privilegira tužitelja. Europski sud za ljudska prava odavno je zapostavio to privilegiranje tužitelja u žalbenom postupku.
Moglo bi se dogoditi da Žalbeno vijeće izmijeni prvostupanjsku presudu i proglasi generale krivima po drugom obliku odgovornosti?
Ta mogućnost postoji iako bi sadržavala gorku ironiju. Presuda Žalbenog vijeća korigirala bi jednu pogrešku prvostupanjskog suda u povodu žalbe optuženika koji su na tu pogrešku upozorili: uspješno argumentiranje u žalbi ne bi im olakšalo sudbinu. No, ako je Žalbeno vijeće posumnjalo u postojanje zajedničkog zločinačkog pothvata, a ne samo u doprinos generala tom pothvatu, onda u tim sumnjama ima i nagovještaja koji su povoljni za Hrvatsku.
Neshvatljivo mi je da se nitko živ iz Hrvatske, pa ni u ovome slučaju ne obrati ovome čovjeku povodom stalnoga josipovićevoga i Pusićkina naklapanja o mogućem povlkačenju tužbe protiv Srbije na stalnom sudu. A on SVE zna.