Često na ovim prostorima ljudi govore u svojoj svagdašnjoj komunikaciji i o politici i društvenim zbivanjima. To je i dobro. Ljude zanima kako pronaći rješenje da društvo napreduje. Prošli tjedan bio sam u društvu dvojice ljudi koji su raspravljali što bi sve trebalo našem društvu da bude zdravo i napredno.
Nakon dužeg razgovora mlađi sugovornik izričito je tvrdio kako nam treba: sposobnih, vještih, moćnih, razumnih i inteligentnih osoba. Smatrao je da, dok ne budemo imali barem 20 posto stanovništva s tim vrednotama, društvo neće u ovim krajevima moći riješiti svoje probleme ni razvijati se. Stariji sugovornik smatrao je vrednote, koje je mlađi isticao, kao važne za napredak, ali nije ih po svaku cijenu veličao.
Razlog zašto tako tvrdi je u tome što on poznaje: inteligentne ljude, ali zlobne; moćne, ali pokvarene; sposobne, ali sebične; vješte, ali lijene. Mladi sugovornik je nakon tih njegovih riječi počeo gubiti kontrolu nad sobom i inzistirao da stariji sugovornik iznese kakvi nam onda ljudi trebaju da se pokrenemo naprijed u pozitivnom. Nakon kratke šutnje, koja je mlađem sugovorniku izgledala kao vječnost, ponovio je njegove riječi: treba nam "sposobnih, vještih, moćnih, razumnih i inteligentnih osoba, ali koje imaju ljubavi i dobrote".
Nastavio je, da u sredinama gdje ljudi imaju vrednote koje su navodili, ako nema ljubavi, dođe brzo do zloće. Tamo gdje postoje istinska dobrota i ljubav ima manje suparništva i protivnika. Dobrota i ljubav ne koče napredak i razvitak nego mu daju ljudski oblik. To je vrlo bitno ako želimo da nam društvo bude ne samo imućno, nego i plemenito.
