Jednom davno, kad sam odlučila ostaviti bivšeg muža, kolegica s posla mi je rekla: “Imaš trideset i sedam godina. Prošla baba s kolačima.“ Nikad nisam u to vjerovala. Pokraj nas stalno prolaze babe s kolačima. Ja sam svaku svoju babu zaustavila i od nje uzela kolač. Zato danas ni za čim ne žalim. Kad mi priđe baba koja će mi umjesto kolača ponuditi smrt, zagrist ću bez osjećaja da još nešto trebam učiniti, da je baba prerano došla, još samo malo, još samo malo… Ulomak je to iz autobiografije Vedrane Rudan, naslovljene “Ples oko Sunca” (u izdanju VBZ-a), koja na dvjestotinjak stranica o vlastitom životu ispisuje otvoreno, na trenutke i brutalno iskreno štivo.
Riječka književnica, novinarka, blogerica, supruga i majka odrasla je u duboko nesretnoj, disfunkcionalnoj obitelji u kojoj je bilo puno nasilja, uz roditelje alkoholičare. “Bukowski je jednom napisao da tko nije imao nesretno djetinjstvo, nema što tražiti u književnosti. Moj je otac bio zlostavljač i pijanac, majka alkoholičarka, ja sam zato – bogato ljudsko biće. Zahvaljujući roditeljima mogu sto knjiga napisati jer bubetali su me od rođenja”, kazala je na promociji autobiografije u Rijeci, a na pitanje o motivima za pisanje autobiografije odgovorila je ovako:
“Sve sam teme već napisala, pisala sam o ocu, majci, djeci, mužu jednom i mužu drugom, ljubavnicima, ma sve sam napisala i ostala sam bez teksta. I onda je meni moj sin Slaven rekao: ‘Pa napiši autobiografiju! Rodila si se tu i tad, išla u tu i tu osnovnu pa srednju školu, piši malo o vremenu Jugoslavije, pa malo o Jadroliniji, i malo po malo – eto knjige.’ Onda mi je došla moja unučica i kaže ona meni: ‘Pa ti stalno u knjigama psuješ, na internetu ljudi o tebi svašta pišu, a meni doma pečeš palačinke. Pa tko si ti?’ Tako sam ja i zbog nje odlučila autobiografiju napisati.”
Inače, njezina Facebook stranica broji 220.000 pratitelja i milijune pregleda, a na nagovor sina pokrenula je i danas iznimno čitani blog koji se čita u svim zemljama bivše Jugoslavije. U posljednjem postu, napisanom prije nekoliko dana, tvrdi da je Hrvatska u ratu. “Preživjela sam rat i vidjela koliko se gadova koji su prije rata vozili drndave stojadine zahvaljujući Domovinskom ratu pretvorilo u ugledne razbojnike. A onda je došla korona. Pa krizni stožer. Pa Plenković. Pa potres u Zagrebu. Pa vijest da mi najbolja prijateljica iz djetinjstva leži u Rijeci u bolnici. Ima koronu. Nažalost, slušam iz prve ruke što sve rade riječki liječnici, medicinske sestre i njihova šefica, ubila bi me da joj spomenem ime, da bi spasili živote bolesnika koji leže u Klinici za infektivne bolesti.”
U vašoj nedavno objavljenoj autobiografiji “Ples oko sunca” ogolili ste se do kraja. Kako se osjećate u vlastitoj koži i što vidite kad se osvrnete 70 godina unatrag?
Živim od danas do sutra kao i ogromna većina Hrvatica i Hrvata. Ne osvrćem se. Više gledam u budućnost nego u prošlost i negdje u dubini srca nadam se da je neću dočekati. Prestara sam za ulaženje u klinč s potpuno novim životom koji nas čeka.
U knjizi pišete kako je u socijalizmu bilo nemoguće dobiti otkaz, pa kako je vama uspjelo postali prvom novinarkom kojoj je to pošlo za rukom u novom hrvatskom demokratskom režimu?
Bila sam urednica satiričke emisije na Hrvatskom radiju i rekla da ne mogu vjerovati da Titov general može širiti demokraciju. Bila sam u pravu, ali su bili u pravu i oni koji su mi dali otkaz. Državi trebaju poslušni vojnici, ne otkačeni likovi koji misle da smiju misliti.
Što je najvažnije što ste naučili na putu koji ste prešli od prodavačice sladoleda na rivi do najčitanije spisateljice u regiji?
Zanimljivo pitanje. S koronom sam spoznala da u 70 godina života nisam naučila ono što danas znam. Oko mene živi mnogo više dobrih ljudi nego što sam mislila. Svi ovi ljudi koji nam radeći danju i noću pomažu da preživimo potpuno su me promijenili. Živim najsretnije trenutke u životu. Spoznala sam da Dobrota postoji. Nemam riječi kojima bih mogla opisati zahvalnost koju osjećam prema liječnicima, medicinskim sestrama, ljudima koji rade na kasama marketa, vozačima kamiona, policiji, učiteljima i učiteljicama, poštaricama i poštarima i, neka mi Bog oprosti grijehe moje, nekim političarima. Hvala ti, korono, zbog tebe ću umrijeti u miru.
Može li se živjeti pa i preživjeti u doba korone?
Izolacija mi ne pada teško jer nisam društvena osoba. Muž i ja živimo u kući, imamo vrt, djeca nam donose namirnice, držimo „razmak“, čujemo se s prijateljima, slušamo glazbu, čitamo, kuhamo. Neka traje koliko mora. Bez obzira na to što stručnjaci tvrde da smo muž i ja najranjivija skupina, boli nas što znamo da su to ipak mladi. Oni će ovo preživjeti, a onda će morati kročiti u jedan sasvim drugačiji svijet.
Živite u blizini Italije koja svakodnevno broji mrtve u stotinama.
Imam prijatelje u Italiji, čujemo se svakodnevno. Ono što se događa Italiji je strašno. Svi osuđuju Talijane koji su za sve „sami krivi“ jer se ne drže pravila. Je li to baš tako? Čitav svijet je na koljenima iako sada čitamo da je ovaj scenarij Bill Gates davno najavio. Kome? Zašto pametni Gates, jedan od vladara svijeta, nije prijetnju objasnio onima koji troše tisuće milijardi dolara na oružje i ubijanje? On se s njima svakodnevno druži. Da su on i njegovi prijatelji uložili mali dio ogromne love kojom raspolažu u razvoj medicine, zdravstveno osiguranje svima, a ne samo njima, izgradnju bolnica, laboratorija, rat s koronom bio bi uspješniji. Za smak svijeta ja, znam da nisam bitna, optužujem naše gospodare, ima ih desetak, koji su mogli spasiti svijet, ali im je veći izazov bio uništiti ga. Iz pohlepe, zbog bahatosti i gluposti. Žao mi je što njih u njihovim raskošnim izolacijama korona neće dohvatiti. Ili možda ipak hoće? Naravno da hoće. Korona jednako voli sve ljude.
Korona, a posljednjih dana i potres na zagrebačkom području, u ljudima izazivaju panične reakcije poput prekomjernog kupovanja toaletnog papira ili pak jurišanja na benzinske pumpe u kilometarskim kolonama.
Ne znam je li ikad itko definirao što je to „normalno“, što „iracionalno“? Mislim da je normalno da, kad ti se krov ruši na glavu, pobjegneš iz kuće. Mislim da je normalno iz Zagreba koji se trese pobjeći nekamo gdje je „sigurno“. Od ljudi koji izbezumljeno s djecom bježe od potresa očekivati da će biti „pametni“ jer će ih na cesti ubiti korona je suludo. Zagrepčani su se našli u strašnoj situaciji. Morali su birati između dvije smrti. Da, od Zagrepčana je bilo previše tražiti „normalnost“.
Treba li cijepanje tornja zagrebačke katedrale i pad križa koji se urušio tik do sobe kardinala Josipa Bozanića, urušen svod crkve u Palmotićevoj i potpuno uništenu crkvu u Šestinama doživjeti kao znakovitu poruku s nebesa, svojevrsno upozorenje bezbožnicima u Crkvi i izvan nje?
Voda je došla na moj mlin. Godinama tvrdim da je Crkva u Hrvata ono najgore što imamo. Bešćutna, primitivna, bogata, bahata, licemjerna. Čak i ja koja ne vjerujem u Boga pozdravljam Njegov čin. Svim hrvatskim svećenicima, Bozaniću posebno, poslana je poruka: ljutim se na vas, budite ono što ljudi od vas očekuju, heroji, ne zločinci.
Je li za vas šašava teza prema kojoj se planet Zemlja sveti za sav ljudski nemar i nebrigu prema sebi ili pak u njoj ima istine?
Normalno je da se svatko napadnut brani. Zemlji je puknuo film. Dugo je i izdržala.
Hoće li se hrvatski narod znati ponašati u okolnostima u kojima nema mjesta za ustaše i partizane, lijeve i desne, odlaske u Bleiburg i Jasenovac, već samo za egzistencijalnu tjeskobu i strah od smrti?
Korona je učinila revoluciju u glavi svakog čovjek na kugli zemaljskoj tko ima kvocijent inteligencije oko 95 pa na gore. Zašto bi Hrvati bili iznimka? Shvatili smo, aleluja, da smo smrtni. Nadam se da nam je danas jasnije da je spas u širenju mira i dobra i da se oružjem, mržnjom i ubijanjem ne stiže u carstvo nebesko. Nevidljiva kapljica koju možeš udahnuti čekajući u redu za brašno ohladit će te od same pomisli da kreneš u lov na četnike ili ustaše. Korona je više učinila za mir na ovim našim prostorima nego svi profesionalni mirotvorci. Eto, Beograđani su pljeskom sa svojih balkona poslali ljubav Zagrepčanima. Može li plemenitije?
Osjećate li se sigurnom zbog načina na koji aktualna vlast, uz pomoć struke, upravlja trenutačnom krizom?
Prema ljudima koji trenutačno upravljaju hrvatskom krizom osjećam duboko poštovanje. Trebala nam se dogoditi korona da bismo vidjeli da Hrvatskom ne upravljaju samo razbojnici.
Kako vas se doima Hrvatska s Plenkovićem na poziciji predsjednika Vlade, ali i predsjednik Milanović na Pantovčaku?
Imamo veliku sreću što je Plenković na čelu Vlade. Pristojan, nenametljiv, radi dan i noć, dao je dite materi, ne miješa se u rad stručnjaka. O predsjedniku Milanoviću nisam nikad imala dobro mišljenje, nemam ga ni danas. Srećom, nema nikakve ovlasti pa ne može učiniti ni štetu.
Mislite li da Miroslav Škoro i Suverenisti imaju snagu Hrvatsku skrenuti udesno i je li to dobro za Hrvatsku?
Kad završi ova noćna mora nitko osim Plenkovića, ako nastavi kako je krenuo, neće imati šanse da na izborima postigne bilo što. Nekima nije jasno da Hrvatska nikad, baš nikad nije bila „desno“ ma koliko se analitičari trudili govoriti suprotno. Većina Hrvata diše normalno. Nismo fašisti, ne mrzimo Srbe, ne želimo rat, pomažemo kad možemo i kad ne možemo. Ne ljutimo se kad nam ne pomažu oni koji bi to mogli. Mislim na ogroman broj naših milijunaša koji su se sakrili u mišju rupu umjesto da nama sirotima kupe maskice ili bolnicama što im treba. Ni naši nogometaši milijarderi nisu se iskazali. Škoro i njemu slični šaka su jada.
Strahujete li od perioda koji će nastupiti kada znanost suzbije virus?
Možda nas je korona naučila da nije u šoldima sve? Da su nam svi ljudi zaista braća s kojom se moramo boriti za neki novi pogled na sreću. Hoće li ovo shvatiti onih desetak zločinaca koji misle da vladaju Kuglom, ključni je problem. Ako su oni shvatili da smrt može i njih dodirnuti, da je ulaganje u oružje i uništavanje Zemlje kolektivni samoubilački čin, onda ima nade za sve nas. Ako oni koji odlučuju o našoj sudbini ne promijene mišljenje, uskoro će Zemljom gmizati neka druga bića.
VIDEO Pogledajte što predviđaju naši znanstvenici: Koliko bi mogla trajati pandemija?
Ali nije ona u Srbiji? Što se ovdje izolira majketi?! ...kako nam je "nedužno" ubacila "crticu" o brižnoj baki koja peče palačinke 😂 ... Pa i Hićo je volio svoje pse, Milošević svoju kuju od žene, a Šešelj svoje unuke, možda im i palačinke "vojvoda" peče.... i što? To te čini "dragom" .... he he he.... Idi koroniraj negdje..