Sueski kanal je oduvijek bio preuzak pa se smatralo da time što je na jednom dijelu udvostručen neće dolaziti do zastoja. No, kada se nosač kontejnera “Ever Given”, dug 400 metara, pun kontejnera i težak 220 tisuća tona, nasukao pokazalo se da ni proširenje kanala nije dovoljno.
Na 72 od ukupno 193 kilometra Sueski kanal je udvostručen, ima dvosmjernu „stazu“ i smatralo se da će se moći povećati trgovinska razmjena između Europe i Dalekog istoka. S nova 72 kilometra, otvorena u kolovozu 2015., točno godinu dana nakon početka radova, prolazak brodova skraćen je s 18 na 11 sati. Cilj je do 2023. godine udvostručiti prolazak brodova s današnjih 50 na 97 dnevno. Promet brodova egipatskim kanalom između Crvenog i Sredozemnog mora bi nakon tog proširenja trebao biti cjelodnevni, u oba smjera. Odnosno dnevno bi u svakom smjeru u prosjeku trebalo proći po 45 broda. U 2014. ostvaren je prihod od 5,3 milijarde dolara dnevno, a u roku od osam godina taj je prihod trebao porasti za 259 posto, odnosno iznositi 13,2 milijarde dolara dnevno. Sada Egipat zarađuje gotovo 10 milijardi dolara dnevno, odnosno 5,1 milijardu dolara za pravac Sredozemlje – Indijski ocean i 4,5 milijardi dolara za obrnuti pravac.
Kroz Suez je 2020. prošlo 12 posto svjetske trgovine po obujmu robe. Prošlo je 18.829 brodova s ukupno 1,17 milijardi tona robe, a ta je godina za Egipat bila i treća zaredom najbogatija u povijesti kanala. Već te brojke govore koliko taj kanal utječe na svjetsku trgovinu i smatralo se da će se drugim pravcem povećati promet. Pri iskopu tog dodatnog dijela kanala, bageri i dizalice izvukli su 250 milijuna tona pijeska. Gradnju tog dijela Sueskog kana potaknuo je egipatski predsjednik Abdel Fattah El Sisi, koji je izabran 8. lipnja 2014. U gradnji kanala sudjelovalo je 25.000 ljudi gradeći ga danju i noću kako bi bio završen u rekordnom roku. Službeno nije objavljen iznos potrošen za gradnju dodatnog dijela kanala, ali se govori o 8,2 milijarde dolara.
Sueski kanal dug je 193 kilometra, širok između 205 i 225 metara i dubok 24 metra, a dijeli egipatski teritorij i odvaja Aziju od Afrike. Njegova gradnja završena je u studenome 1869. i tada je bio dug 164 kilometra i širok 53 metra, dovoljno za prolazak brodova s gazom do 6,7 metara.
O gradnji tog kanala maštalo se od 600. godine prije Krista, ali se mašta nije ostvarila. Napoleon je za vrijeme okupacije Egipta 1799. također počeo razmišljati o kopanju kanala. Dao je i da se obave neka mjerenja i uvidio da razlika između najniže i najviše razine mora iznosi čak 10 metara te odustao, a 1801. je i napustio Egipat. Francuski diplomat Ferdinand de Lesseps, koji je bio u Egiptu od 1830., dobio je 1854. koncesiju od egipatskog kediva Sa’id Pascie na 99 godina za gradnju kanala i upravljanje njime. Egipat je imao golem vanjski dug pa je Isma’il Pascia, nasljednjik Sa’īda, Velikoj Britaniji prodao egipatsku kvotu u kompaniji za Sueski kanal koju je 1858. osnovao Ferdinand de Lesseps, za četiri milijuna funti. Tako je Velika Britanija imala kontrolu nad prometom kanalom sve do njegove nacionalizacije 1956. Gradnju kanala izvelo je francusko trgovačko društvo Compagnie Universelle du Canal de Suez pod upravom Ferdinanda Lessepsa i nacrtima talijanskog inženjera Luigija Negrellija iz Trenata, regije koja je tada bila u sastavu Austro-Ugarske. Gradnja je trajala 10 godina i u njoj je sudjelovalo više zemalja.
No, kada se govori o Sueskom kanalu ne treba misliti samo na plovidbu nego i na geopolitičke posljedice. Časnici egipatske vojske su 1952. pod zapovjedništvom generala Muhammada Nagiba i pukovnika Gamala Abdela Nassera svrgnuli monarhiju Faruka I. Naser je postao predsjednik i u srpnju 1956., 12 godina prije isteka koncesije, nacionalizirao kanal koji je bio u rukama britanskih banaka i tvrtki s kvotom od 44 posto. Došlo je do sučeljavanja s Britancima i Francuzima te gotovo do oružanog sukoba, ali je SAD s predsjednikom Dwightom Eisenhowerom nametnuo Londonu i Parizu da se povuku. Sueski kanal ostao je zatvoren do travnja 1957. Bila je to teška Sueska kriza. Desetak godina kasnije, odnosno 1967. tijekom izraelsko-egipatskih sukoba, ponovno je zatvoren za plovidbu i otvoren tek u svibnju 1975.
Danas je svjetski trgovinski promet bez Sueskog kanala gotovo nezamisliv, odnosno kroz njega se odvija trećina ukupnog svjetskog pomorskog trgovinskog prometa. Jesu li Hrvatska i hrvatske luke dovoljno iskoristile te mogućnosti? Ostali dio Europe zasigurno jest.
Tomaševiću, egipatski general i prvi predsjednik Egipta znao se Mohammad Nadžib, ne Nagib; i nije došlo "do sučeljavanja i gotovo oružanog sukoba" s Britancima i Francuzima, već su ovi stvarno napali Egipat, padobranskim desantom u zoni kanala. Nakon prijetnje SSSR-a da će se uključiti u sukob, plus američkog zahtjeva za prekidom intervencije, ovi su se hitno morali povući. Britanski premijer Anthony Eden zbog tog "gotovo oružanog sukoba" podnio je ostavku i nestao iz politike.