U posljednjih osam mjeseci u Oružanim snagama RH dogodile su se tri neugodne tragedije sa smrtnim ishodima, što nije malo u sustavu koji broji samo 15.000 pripadnika.
Prva dva slučaja, pogibija 56-godišnjeg brigadira HV-a i 22-godišnje kadetkinje ocijenjeni su kao samoubojstvo i nesretni slučaj.
Sigurnosni problem
Posljednji slučaj ubojstva i samoubojstva, koji je počinio bojnik HV-a Željko Košta (50), toliko je morbidan i tragičan da se javnost nije moglo izgurati. Ovakva učestalost smrtnih slučajeva pokreće uzbunu jer znak je bolesti sustava, a pridoda li se tome i podatak da se stotine vojnika tuže na sudu s MORH-om te da je u samo posljednje dvije godine država platila odštetu vojnicima od oko 250 milijuna kuna (!?) - razloga za zabrinutost stanjem u vojnom sustavu ima više. Početkom svibnja 2015. zabrinuta obitelj obavijestila je javnost da je nestao 56-godišnji brigadir Jure Zadro, i to nakon što ga vojska nije u 10 dana uspjela pronaći.
Nekoliko dana poslije, tijelo muške osobe pronađeno je na obali Save te identificirano kao nestali brigadir. Taj je nestanak uzdrmao vojni sustav s obzirom na to da je bila riječ o načelniku Odjela veze pri Glavnom stožeru OS RH. Preko Zadre je išla komunikacija s Afganistanom, NATO-om, a on je imao pristup kodovima i šiframa. Nestanak Zadre tako je postao i problem za nacionalnu sigurnost. U vojnim krugovima se spominjalo da je imao obiteljskih problema. No i dalje je radio na sigurnosno osjetljivom mjestu premda je, tvrde insajderi, često kockao u jednom kazinu u zapadnom dijelu Zagreba. Četiri mjeseca poslije, potkraj kolovoza, u 6.45 sati ujutro na prostoru Hrvatskog vojnog učilišta, četiri kata ispod svoje sobe, pronađena je 22-godišnja kadetkinja Martina Ćuk.
Rušenje vojnog standarda
Bila je najbolja na godini i u 2016. je trebala postati poručnica. Smrt je bila misteriozna, a javnosti je rečeno da je posrijedi bio nesretni slučaj. Saznalo se, međutim, da je poginula u vrijeme rođendanske proslave. To je već bio čudan podatak. U to je vrijeme, naime, bila završena školska godina i kadeti nisu više imali što raditi u studentskim sobama. Rođendanska proslava započela je u obližnjem kafiću, a nastavila se u krugu vojarne, dakle kadete je netko onako vesele pustio. Insajderi tvrde da je vojna istraga pokazala da je društvo bilo pod utjecajem alkohola, a navodno i droge. Kasnije se saznalo da su obavještajne vojne agencije više puta upozoravale HV-u na ponašanje kadeta. Prema posljednjim informacijama, obitelj stradale kadetkinje podignula je tužbu protiv Oružanih snaga.
Treći slučaj, koji je sablaznio javnost, zbio se ovih dana, a otkrilo se da je Košta alkoholičar, obiteljski nasilnik, opterećen kreditima i alimentacijama i da mu od oko 7000 kuna za život nije ostajala često ni kuna. I ovdje se spominje kocka. Da se na vojnike često u sustavu gleda samo kao na brojke, da su važnije uštede nego rušenje vojnog standarda i briga o mentalnom zdravlju, dokazuje i primjer jednog aktivnog generala koji je, nakon što je tužio MORH, nedavno dobio 703.000 kuna odštete. To je znak da je nešto trulo u vojnom sustavu.
Psihijatar s KBC-a Zagreb Herman Vukušić, poznavatelj stanja u OS RH, kaže da je, nažalost, psihijatrijska prevencija izostala. Što je neodrživo jer je RH u NATO-u. U OS RH postoje tek psiholozi, no oni se brinu o kadrovskim pitanjima, izostaje psihijatrijska provjera, a vojnici se nakon povratka iz Afganistana obraćaju psihijatrima privatno i to skrivaju. - Ako se javiš izvan sustava psihijatru i sazna se, ne napreduješ - tumači Vukušić. Kaže da se njemu javilo dosta vojnika koji su iskusili traume u mirovnim misijama. Primjećuje da se u OS RH očito ne drže teze da su ljudi najvažniji, a podatak da se stotine vojnika tuži s MORH-om Vukušiću je prvi znak bolesti sustava.
>>Novi detalji zločina u Španskom: Zatukao ih čekićem i izbo nožem
>>Da su država i društvo reagirali, tragedija se mogla izbjeći
da se nadovežem da bi okidač mogao postati (ako već nije) i pravosudni sistem koji predmete protiv morh-a gura pod tepih ili u zapećak pa se tako presude čekaju i po (u mom slučaju) 5 godina i to na općinskomom sudu ali isto tako i različitost u presudama ( sve ovisi koliko imate sreće poznanstva ili novca)