Njemački književnik Sebastian Fitzek već je godinama vodeći njemački autor psiholoških trilera čija su djela u svijetu prodana u više od dvanaest milijuna primjeraka. Fitzek je stoga njemački pandan skandinavskim autorima surovih i mračnih kriminalističkih romana za kojeg nema tabu-tema, što se pogotovo moglo iščitati i iz njegova također na hrvatski jezik prevedenog romana “Sakupljač očiju” u kojem su žrtve okrutnih zločina i djeca. VBZ je krajem prošle godine u prijevodu Borisa Perića objavio i novu Fitzekovu uspješnicu, roman “Paket”, koji se na njemačkom tržištu pojavio prije dvije godine.
Roman počinje pomalo čudno i maglovito uvlačeći nas u priču u čijem je središtu Berlinčanka i mlada psihijatrica Emma Stein koja je, nakon stručnog simpozija na kojem je održala provokativno predavanje, ostala prespavati u luksuznom berlinskom hotelu u kojem doživljava (ili ne doživljava) silovanje zbog kojeg gubi željno očekivanu bebu. Činjenica jest da Berlinom hara opasni psihopat koji je dobio popularno medijsko ime Frizer jer svojim žrtvama reže kosu nakon obveznog ubojstva. No Emma Stein se iz svojeg nesvjesnog stanja budi bez kose, ali živa i psihički trajno i duboko oštećena i poprilično okrnjene memorije.
Njezina verzija silovanja koja je puna neobjašnjivih trenutaka i činjeničnih dubioza objekt je trajne sumnje njezine najbliže okoline, policijskih istražitelja pa čak i supruga Philippa koji, usput rečeno, također radi u policiji, ali je i vrlo tajnovita osoba o kojoj donekle lakomislena Emma ni izdaleka ne zna sve. Fitzekov “Paket” ima napetu radnju, zanimljive likove i brojne zamke koje autor postavlja svojim vjernim čitateljima te efektno smišljen rasplet na samom kraju, ali najinteresantniji je zbog činjenice da pokazuje kako je lako moguće psihijatricu naoružanu svim mogućim psihijatrijskim znanjima i tehnikama pretvoriti u psihijatrijski slučaj. U krajnje labilnu i povodljivu osobu koja sumnja u sve i svašta, pa onda čak i u sebe, što je sigurno korak do totalnog sloma u kojem stvarna žrtva postaje beskrupulozni egzekutor i ubojica koji ubija animalističkom snagom bez ikakve civilizacijski usađene zadrške misleći da spašava svoj goli život i svoje pravo na sreću.
Na tom opasnom putu samospoznaje dobrodušna psihijatrica Emma Stein mijenja saveznike stalno se razočaravajući kako u najbližu prijateljicu tako i u svog lokalnog poštara kojem je inače posebno naklonjena jer po definiciji usađenog joj multikulturalizma simpatizira manjince i autsajdere. Ali pri tome ne primjećuje da i sama postaje autsajder, i to čak i u vlastitoj, doduše malobrojnoj obitelji od samo dva člana, kojoj očito nije suđeno proširenje.
Naša psihijatrica ne čita upozoravajuće poruke koje joj ostavlja svakodnevica te slijepo zaboravlja na činjenicu da, što se čak i statistički može potvrditi, najveća opasnost ljudima uvijek prijeti iz najbliže sredine, od bračnih partnera, djece, roditelja. I obratno. Istina, kriminalistički slučaj Emme Stein nije uobičajen jer su se protiv nje ukrotile brojne zle sile koje najčešće pokreću najsirovije erotske strasti, neispunjeni snovi, neuzvraćene i nesuđene ljubavi, temeljito frustrirani pojedinci, ljubomorne ljubavnice, nevjerni supruzi, dakle pojednostavnjeno rečeno tzv. muški i ženski principi koje ne treba preuveličavati, ali bogme ni zanemariti.
A Emma Stein ih je zanemarila uljuljkana u snove o vlastitom životnom, kako privatnom tako i profesionalnom uspjehu, ali i uvjerena u svoju neupitnost i apsolutnu moralnost iako je zbog sitne i pravdoljubive osvete na onom početnom pompoznom berlinskom simpoziju pristala i na laž kako bi afirmirala vlastito psihijatrijsko istraživanje. A jedna laž izbačena pred brojnim auditorijem neumitno dovodi i do druge, a onda i do trajnog urušavanja osobnosti i kredibiliteta te do fatalnog gubljenja samopoštovanja. Stoga je prava energija ovog trilera ipak skrivena duboko u ljudskoj podsvijesti, a ne u zločinu samom,jer u “Paketu” zapravo i nemamo pravog okorjelog zločinca. Tu su tek potencijalni ubojice koji ubijaju žaleći propuštene ljubavne prilike i manjak testosterona.
