Da, definitivno! Oni su najveći snjegomrsci u čitavom gradu. Mrze te bijele pahulje što se hlapljivo hvataju za dvosmjernu cestu njihove ulice, nogostup, ulaze u zgrade. Ne bi stanarima Truhelkine ulice snijeg ni bio toliko mrzak da ga svake godine kad napada ne moraju sami čistiti. A ulica u kojoj žive, smještena malo iza Savske još je 2006.godine uvrštena u plan čišćenja zimske službe. No ralica tom ulicom nikad nije prošla. Nije čak ni slučajno zalutala. Gdje je zapelo?
Đombić: Sredit ćemo to
– Valjda nije u planu čišćenja – odgovara Hasan Đombić, šef zimske službe.
– Je, uvršetna još 2006. godine, a ralice nema – odgovaraju mu ogorčeni stanari.
– Mi izlazimo i na poziv. Nek stanari nazovu i odmah ćemo to riješiti. Ako je u planu onda je negdje drugdje zapelo. Riješit ćemo to. Nazvat ću glavnog dežurnog i vidjeti što se događa – poručio je Đombić. Doista će jedan poziv riješiti cijeli problem? Pa stanari broj zimske službe okreću već godinama.
– Ovdje živim već 10 godina i nikada nisam vidjela ralicu. Zvali smo zimsku službu, gradonačelnika ali ništa – odgovara 75-godišnja B.M.
S njom se slaže i Ivan Martić. Dosta mu je da svako jutro muku muči s izlaskom iz ulice, ili da slobodno vrijeme provodi s lopatom u ruci.
Stanari: Prijavit ćemo to
– Naša je ulicu u planu čišćenja, a na kraju mi čistimo snijeg. Prijavit ću to Državnom odvjetništvu da istraži tko je tu omastuo brk – kaže. I dok se ralica ne dođe u Truhelkinu ulicu ona je pravi sniježni rudnik za djecu. Zabranjeni rudnik!
Ipak je to dvosmjerna ulica bez mjesta za klince.
Vaša ulica je, velite, u planu za čišćenje, a ne čiste ju.Pa onda vi sami morate trošiti svoje vrijeme na čišćenje.Moja ulica (cijelo jedno naselje) dvadeset metara udaljeno od Vukovarske, nije u planu za čišćenje, pa onda mi uzmemo lopate i čistimo. Stvarno je prema vama učinjena prevelika nepravda.Prema nama nije.Mi nismo važni.