Amerika ima novog predsjednika koji grubo napada neovisnost sudstva zbog toga što se jedan sudac usudio drukčije tumačiti njegovu izvršnu uredbu i zaustaviti njezinu primjenu u onom obliku u kojem bi predsjednik želio da bude primijenjena. Hm, gdje li smo samo jedan sličan primjer vidjeli u Hrvatskoj?
Ah, da, imali smo primjer neimenovanog “visokog izvora iz Vlade” u mandatu premijera Zorana Milanovića, koji je odluku suca Županijskog suda Ivana Turudića o izručenju Josipa Perkovića Njemačkoj komentirao doslovno ovim riječima: “Skandalozna odluka! Hrvatski sudovi ne žele provoditi hrvatske zakone! Ovo je državni udar pištoljem na vodu.”
Da se zaustavio iza druge rečenice, možda nikad ne bismo s 99,99-postotnom sigurnošću mogli detektirati tko je zapravo taj neimenovani visoki izvor iz Milanovićeve Vlade. Ali odabir riječi u trećoj rečenici takav je da je lako ustvrditi kako je tako kreativne formulacije upotrebljavao samo i jedino Zoran Milanović.
Detektiranje tog neimenovanog visokog izvora iz Milanovićeve Vlade jednako je teško kao, recimo, kad bismo danas morali detektirati tko je neimenovani visoki izvor iz Plenkovićeve Vlade koji tvrdi da “voluminozna politička praksa ukazuje na nužnost novog kohezivnog narativa”. Tko se jedini u toj Vladi tako izražava? Pravi misterij...
Američki predsjednik Donald Trump barem je, za razliku od premijera Milanovića, imao toliko hrabrosti da svoju verziju napada na jednog suca objavi javno na Twitteru, a ne skrivajući se kao “visoki izvor” kroz pero nekog od omiljenih novinara: “Mišljenje ovog takozvanog suca, koje našoj zemlji oduzima provođenje zakona, smiješno je i bit će srušeno”, napisao je Trump. Ali čak ni Trump u svojim ponoćnim porukama na Twitteru nije tako kreativno opasan da ustvrdi kako odluka suca, koji je privremeno obustavio provedbu Trumpove izvršne uredbe o zabrani ulaska osoba iz sedam pretežito muslimanskih zemalja u SAD, zapravo predstavlja državni udar. To je moglo pasti na pamet samo Milanoviću.
Bilo je tada hrvatskih novinara, analitičara i pravnih stručnjaka koji su Milanovića pratili u toj vratolomiji u kojoj je svatko tko se usudio kritizirati Milanovićevo čedo zvano lex Perković bio neprijatelj koji ruši državu, vodenim pištoljem ili kojom drugom alatkom. Nije poznato stoje li ti Milanovićevi apologeti sada zdušno uz Trumpa u njegovim napadima na američko sudstvo. Ili možda, uz malo zakašnjele (samo)kritičnosti, shvaćaju da je Trumpov napad na jednog američkog suca u principu jednako neprimjeren kao Milanovićev, pardon “izvorov”, napad na jednog hrvatskog suca?
Još jedan Trumpov potez po svojoj je nepromišljenosti sličan jednom Milanovićevu. Nije li odluka američkog predsjednika da, bez suvisle pripreme, zabrani ulazak ciljanoj skupini ljudi u SAD slična odluci premijera Milanovića da, ničim izazvan i bez ikakva racionalnog razloga, zabrani ulazak kamionima iz smjera Srbije na graničnom prijelazu Bajakovo u rujnu 2015. godine?
Takve ideje i tako nekompetentna argumentacija i izvedba takvih ideja očito mogu pasti na pamet samo određenoj sorti “državnika”.
Kad je Milanović, nakon spektakularno izgubljenih izbora, najavio da se povlači iz politike jer ide “nešto zaraditi”, pa kad je stao puštati glasine da će raditi kao visoki konzultant premijera Albanije ili neke slične države koja treba savjete na svom putu prema EU, svakome imalo upućenom u Milanovićev vrlo nizak ugled u EU i na većem dijelu Balkana bilo je jasno da od toga neće biti ništa. Moje je osobno predviđanje bilo da se potražnja za uslugama nekog poput Milanovića može stvoriti jedino ako se u Bijelu kuću useli Trump, a EU se počne ubrzano raspadati pa netko možda zatreba savjete egoističnih i destruktivnih bivših državnika na slobodnom tržištu. No čini se da nema posla za konzultanta Milanovića ni u Trumpovu kaotičnom svijetu.
Sve bi ove sličnosti i razlike jednog bivšeg hrvatskog premijera s Trumpom (a razlike su, naravno, goleme, počevši od nerazmjera u veličini i snazi naših demokracija, pa nadalje) bile irelevantne da nije jednog detalja. Milanović svakoga od nas, hrvatskih poreznih obveznika, iz dana u dan vuče za nos. Sve dok prima plaću u Saboru, a ne dolazi na posao, pokazujući prijezir i prema biračima i prema samom demokratskom sustavu u kojem je biran. Sličan prijezir kakav je pokazivao kad je rad sudova tumačio kao “državni udar pištoljem na vodu”.
>> Trump otkrio: Obama mi je tijekom inauguracije rekao tko je najveća prijetnja Americi
>> U izjavi državnog tužitelja može se shvatiti što se sada događa u SAD-u
