Danas se navršava devet godina od smrti prvoga hrvatskoga
predsjednika dr. Franje Tuđmana. U povodu te obljetnice koja, kao i
druge vezane uz Tuđmana, pokazuje koliko je on bio sudbonosan za
Hrvatsku, obitelj Tuđman je Večernjem listu iz svoje privatne arhive
ekskluzivno ustupila dva vrlo zanimljiva dokumenta.
Strahovlada komunista
Prvi je dokument Tuđmanovo pismo američkom predsjedniku Georgeu Bushu
(starijem) 24. siječnja 1991., a drugi mišljenje
jugoslavenskoga Saveznog javnog tužilaštva o tom Tuđmanovu
pismu što ga je ono Predsjedništvu SFRJ poslalo
13. veljača 1991. U dopisu se Tuđmanovo pismo tumači kao
teško kazneno djelo i praktički se predlaže uhićenje
hrvatskoga predsjednika, koji zbog toga neće ni otići na iduću sjednicu
najvišega organa tada još postojeće
države.
Pismo Bushu je važno ne samo zato što američkog predsjednika
upoznaje s dramatičnim stanjem u Jugoslaviji nego i zato što
u njemu Tuđman Hrvatsku, i još neke republike, pozicionira
posve nasuprot Miloševićevoj komunističkoj opciji. U početku
pisma Tuđman izražava razumijevanje za Bushovu zabrinutost oko krize u
Zaljevu, ali mu se ipak obraća zbog stanja u Jugoslaviji.
“Krajnji je čas”, piše Tuđman,
“da Jugoslavenska armija zaustavi svoj već poznati scenario
‘prijetnji, povlačenja, prijetnji’, pokretima
tenkova, aviona i vojnih jedinica. Skrećemo pozornost na
premještanje hrvatskih vojnika-rezervista izvan
Hrvatske.” Sve to smeta da se usmjerimo na vitalne
probleme” te da se učvrste demokracija i tržišno
gospodarstvo. “Slovenija, Hrvatska, BiH te Makedonija
izabrale su demokratske vlade.
Izbor marksističkog komunista Slobodana Miloševića ne može
se uspoređivati s izabranim demokratskim vladama na sjeveru”,
naglašava Tuđman. Zatim slijedi apel: “Katastrofu
u Jugoslaviji može spriječiti izričita poruka Sjedinjenih Američkih
Država da one podržavaju većinu, misleći na novouspostavljene
demokratske republike, pozivajući na mirno rješenje radi
osiguranja buduće stabilnosti i na poštivanje unutarnjih
granica i na suradnju među spomenutim nacionalnim državama.”
Slijedi rečenica koju će naglasiti i Savezno tužilaštvo:
“Jugoslavija nije Sovjetski Savez; Srbija nije Rusija; a
Jugoslavenska armija nije Sovjetska armija.” Tuđman pismo
završava tvrdnjom kako bi bila neoprostiva
pogreška kad bi se ponovno nametnula “komunistička
strahovlada nad većinom u Jugoslaviji koja je na izborima uspostavila
demokratsku vlast.” To ne bi bilo u interesu ni SAD-a ni
jugoslavenskih naroda, te je to “moguće izbjeći odlučnim
stajalištem” Amerike. Na kraju pisma Tuđman kaže:
“Ako se sa zastrašivanjem odmah ne prekine, to će
imati dugotrajne i pogubne posljedice. Stoga očekujemo potporu
Sjedinjenih Američkih Država.”
Nakon pisma Predsjedništvo SFRJ od Saveznog
tužilaštva traži mišljenje i dobiva ga na pet
tipkanih stranica na kojim se u detalje analizira Tuđmanovo pismo. U
tom dopisu, koji potpisuje Ljubomir Prljeta, na početku se citiraju
Tuđmanove riječi o Jugoslavenskoj armiji te se kaže: “Smisao
ovakvog sadržaja pisma dr. Franje Tuđmana, predsednika Republike
Hrvatske predsedniku SAD, nesumnjivo predstavlja zahtev da se SAD
umešaju u vršenje određenih poslova nadležnih
organa SFRJ.”
A nakon citiranja središnjeg dijela pisma ustvrđuje se:
“Krivični zakon SFRJ u članu 117. određuje elemente krivičnog
dela ugrožavanja nezavisnosti tako da ovo krivično delo čini građanin
SFRJ koji pokuša da dovede SFRJ u položaj potčinjenosti ili
zavisnosti prema nekoj drugoj državi.” Tuđmanov zahtjev da
SAD pošalje “izričitu poruku” i
“odlučno stajalište”, i to
“odmah” da bi se spriječile “dugotrajne i
pogubne posljedice” kvalificira se kao poziv na američku
intervenciju.
I to na intervenciju koja bi uslijedila zbog “prikazivanja
netačnih okolnosti”, a radi iste svrhe i uspjeha intervencije
u pismu se “minimizira snaga Jugoslavije, Srbije i JNA,
naglašavanjem da nisu u pitanju Sovjetski Savez, Rusija i
Sovjetska armija”. Na kraju se ponavlja da je riječ o
Tuđmanovoj kaznenoj odgovornosti, što se pojačava i dodatkom
o “celokupnoj aktivnosti Franje Tuđmana”.
Tragičan nastavak
Oba dokumenta dojmljivo nas podsjećaju na vrijeme u kojem se pripremala
agresija na Hrvatsku te na Tuđmanovo nastojanje da se sporovi
riješe na miran način. U pismu Bushu Tuđman se zauzima za
vrijednosti koje je zapadni svijet odavno prihvatio a koje su počele
stasavati i u bivšoj Jugoslaviji – demokraciju,
državne posebnosti jugoslavenskih republika i tržišno
gospodarstvo. Na žalost, jugoslavenska priča je imala najtragičniji
nastavak, što je Tuđman želio izbjeći.
Sanader će Tuđmanu položiti vijenac
U povodu devete obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednik dr. Franje Tuđmana, premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader danas će nazočiti misi zadušnici u crkvi svetog Marka. Nakon mise premijer će položiti vijenac na Tuđmanov grob na Mirogoju.
– Premijer dr. Ivo Sanader gradi današnju politiku na temeljima koje je postavio predsjednik Tuđman i HDZ tijekom 90-ih – rekao je glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun te dodao da nove prilike postavljaju nove izazove. (D. Ć.)