TOMISLAVGRAD Na vijest o pogibiji australskog vojnika u Iraku Jacoba (Jakova) Kovca nije nam dugo trebalo da u duvanjskom selu Lugu pronađemo Antu Stanića Ćiku, polubrata Jakovljeva oca Martina. Ante Stanić i žena mu Anđa iznenadili su se našem dolasku, a po njihovim osmijesima znali smo da nisu čuli za tužnu vijest. Jadni moj brate Martine zavapio je Ante na vijest o smrti nećaka Jakova, najmlađeg sina brata Martina.
Odmah je uzeo telefon i nazvao brata u dalekom Melbourneu. Kroza suze ga je upitao je li istinita tužna vijest. Istina je. Čim se o zlu govori, uvijek je istina. Što mi je mogao reći? Plače. Kaže, kamo sreće da sam ga ja zamijenio. Ali, sudbina je okrutna prepričava nam Ante razgovor s bratom Martinom. Jakov, kazao nam je njegov stric Ante, na žalost, nikad nije bio u Tomislavgradu. Martin je pak samo jednom bio u rodnom kraju, 1989. godine kada je došao na pokop brata Frane.
Franina žena Luca, strina poginulog Jakova, također je od nas doznala za smrt djeverova sina. Njezini sinovi elektroničkom poštom održavaju kontakt s rođacima u Australiji. Tužna je vijest potresla rodbinu. Jakovljev stric Ante izvadio je album sa slikama bratove obitelji u Australiji. Martin Kovčo je kao dvadesetogodišnjak otišao iz Duvna, najprije k bratu Anti u Austriju, na bauštel, a otamo se 70-ih godina prošlog stoljeća otisnuo u daleku Australiju, gdje je godinama radio kao poslovođa na naftnim platformama. Kuću Stanićevih napustili smo ispraćeni glasnim plačem brojnih rođaka.
