Ponedjeljak, 1. prosinca
U “Studiju 4” Hrvatske televizije s kolegicom Đurđicom Klancir komentirao sam programe, izjave i slogane predsjednikih kandidata. Poprilično smo se razlikovali u ocjenama i procjenama, ali smo se složili u mišljenju da ni Josipovićevo ni bilo čije drugo mamljenje birača promjenama Ustava ne priliči predizbornoj kampanji. Četiri godine predsjednik Ustav tako reći nije ni spomenuo, a onda se sjetio da bi se promjenama najvažnijega zakona u državi, koje su “preduvjeti gospodatskih reformi”, mogao iskupiti za cijeli mandat u kojem je bio izrazito neuspješan. Naravno, Ustav je, premda je samo papir, suviše važan dokument da bi premijer Zoran Milanović i oporba dopustili da ga jedan predsjednički kandidat kao kljuse upreže u kola svojih ambicija u predsjedničkoj kampanji.
Već sam pisao o tome kako, nesposoban da učini bilo što drugo, predsjednik želi svoju ulogu učiniti povijesnom i epohalnom, zaslužiti glasove na izborima i biti zapamćen kao ustavotvorac. Hoće tako potvrditi veličinu koju nema i navijestiti put u boljitak do kojeg se tim putem ne stiže. Kad bi se kojim slučajem i ostvarile ustavne promjene koje predlaže, one, same po sebi, ne bi bile i promjene nabolje u gospodarstvu i društvu. Jer, ni sadašnji Ustav nije ni prepreka ni putokaz za uspjeh vlasti i gospodarstva. Josipović to zna, pa je očito da svoju osobnost plitkom sloju biračke svijesti želi nametnuti brigom za nešto tako autoritativno kao što je Ustav, a na plitki sloj ljudske svijesti osobito računaju totalitarni političari.
Kad je je riječ o Ustavu, tu osobnost mnogo izrazitije želi nametnuti jedan drugi kandidat, Milan Kujundžić, koji najavljuje predsjedničke ovlasti ravne ovlastima diktatora. Prije dvije godine zgotovljen je Tunel sv. Ilije ispod Biokova koji je Imotsku krajinu povezao s jadranskom obalom, a na toj vezi ističu se kao dvije znamenite točke, dva sela – Kujundžićevo rodna Ivanbegovina i Josipovićeva rodna Baška voda, točnije, rodno mjesto njegovih roditelja. Slikovito bi se moglo reći kako su se dva totalitarca dovikivanjem preko Biokova složila da je obmanjivanje ljudi nevažnim i mimo Sabora i najjačih stranaka neostvarivim a tako zvučnim pothvatima najbolje nadoknađivati nedostatak ideja. Andrija Hebrang kaže da Kujundžić nema šansi na izborima a ima istu ulogu kakvu su na prošlim izborima imali Primorac i Vidošević, to jest da razbije desno biračko tijelo. Hebrang tvrdi i da je Kujundžić Josipovićev igrač, što je nehotice otkrio kad je prilikom nedavnog rukovanja s predsjednikom države predsjednika potapšao po ramenu. Ako je to istina, onda je Tunel sv. Ilije povezao dva miljea u kojima su totalitarci Tito i Pavelić, jedan uz more a drugi iza planine, imali osobitih poklonika. A među njima i Josipovića i Kujundžića kojima je tunel – dodirna točka, tapšanje po ramenu. U tunelu usred mraka – U se sjaji, sjaji petokraka.
Subota, 29. studenog
Porez nepotističke vlasti na odlazak iz bezizlazja!?
Čitam opravdane reakcije s podosta ogorčenja na izjavu ministra Mornara, koji bi mlade ljude što su završili fakultet u Hrvatskoj obvezao da državi, odu li raditi u inozemstvo, nadoknade trošak studija. Pa sam se sjetio kako su sovjetske vlasti znale disidente iz Moskve ili kojega drugog grada protjerati u neku sibirsku zabit, a u toj zabiti ne bi im dali dozvolu boravka, pa su bili osuđeni da budu – nigdje. Na tu nigdinu mlade bi inženjere, liječnike i druge stručnjake osudio i Mornar – ova im vlast ne omogućuje posao u Hrvatskoj a ne bi im bez naknade dala ići u inozemstvo. Tako bi novi ministar pojačao crveni teror u području zapošljavanja, gdje odavna vrijedi Milanovićevo pravilo – nijedan član SDP-a bez posla! Makar bio i u mirovini, kao premijerov rođak, oficir JNA Boško Poljak, koji je 23 godine poslije umirovljenja dobio direktrosko mjesto u Nacionalnom parku Krka. Ministre, sramiš li se pred svojom djecom kad kraj tisuća i tisuća primjera takva nepotizma i kraj tolike nesposobnosti vlasti želiš prisiliti mlade stručnjake da istoj toj vlasti plaćaju odlazak iz bezizlazja!?
Nedjelja, 30. studenog
Jugoočajnicima ne treba pridavati pozornost
Malo me razočarao sudac Ivan Turudić, tužit će novinara “Novog lista” Dražena Cigleničkog koji drži da se Sabor nije trebao baviti Šešeljevim glupostima nego baš Tudrudićem, pa o njemu i donijeti deklaraciju, zbog političke pristranosti i izjave da je poslije odluke o izručenju Perkovića uklonjen iz izbornog povjerenstva. Jer: “Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj.” Novinari Ciglenički, Lucić, Tomičić, Pavelić, Čulić, Ivančić, Jurica Pavičić, Jergović, Tomić i slični našli su se – zajedno sa svojih nekoliko tisuća čitatelja – u bezizlaznoj jami jugoslavenstva i mržnje prema samostalnoj Hrvatskoj, iz koje ih na trenutak može izvući samo netko osjetljiv izvan te jame tko ih primjećuje. Oni čak i pišu jezikom svoje srpske braće, a i u njemu su nepismeni, pa će Ciglenički napisati srbizam “sileđijski” umjesto “siledžijski”. Ta jama jugobijesa i jugoočajnika je njihov izbor, ako im pridajete pozornost još će vas u bolesnoj mašti optužiti da ste ustaša koji ih je tamo bacio.
Utorak, 2. prosinca
Sve je isto kao i u 90-im i u Hrvatskoj i u Srbiji
Hrvatska je još jednom pobijedila! Puštanje Vojislava Šešelja iz Haaga, reakcije u Hrvatskoj, izostanak reakcija u Srbiji i opće, prešutno solidariziranje sa zloglasnim radikalom i njegovim osvajačkim naumima prema Hrvatskoj i BiH, te, napokon, europska rezolucija i zahtjev Haaškog tužiteljstva da se zločinac vrati u zatvor, mala su repriza agresije, repriza Domovinskog rata i pobjede Hrvatske. Tu je i agresor s međunarodnom potporom, i odlučan hrvatski otpor, i ista uloga suzdržljive hrvatske ljevice, osobito Vesne Pusić koja je kao i sada i u vrijeme rata nastojala iskupiti agresora te kompromitirati hrvatsku obranu, žrtvu i herojstvo organiziravši u Zagrebu 1992. godine razgovor probranih hrvatskih i srpskih intelektualaca u kojem se cijelo vrijeme izjadnačavala krivnja za rat. Sve je isto kao i u devedesetim godinama i u Hrvatskoj i u Srbiji, u kojoj se svako malo iza mirnodopske “europske” fasade, uređenju koje su pridonosili i hrvatski političari, otkriju zločinčke namjere. Nepojmljivo je da su i Milanović i Josipović takvoj Srbiji obećali da će joj Hrvatska “dati sve od sebe” na njezinu putu u Europsku uniju!
Srijeda, 3. prosinca
Istinite laži o hrani, piću, navikama, aktivostima
Možda nitko toliko ne zbunjuje ljude kao stručnjaci i znanstvenici. U samo jednoj godini svijetu objave niz proturječnih “istina” o hrani, piću, navikama, hobijima i aktivostima. Jednome je svinjska mast zdrava, drugome opasna, pa je i zdrava i opasna i slanina, jednom je svinjsko crveno meso za zdravlje ubojito, drugi put je zdravije od junećeg, pa čak ni češnjak nije onako čudotvoran kako se misli te može biti škodljiv. Banane pa i slavljeni limun i naranče nisu savršeni, i s grožđem budite oprezni. Jednima trčanje zdravlju više šteti nego koristi te je hodanje mnogo zdravije, drugima je obratno. A sad su optužili i piće koje su obožavali svi, od Krista do Marxa, to jest vino, a pogibeljna je samo – jedna čaša!!! Najbolje bi bilo cijeli život proležati, ništa ne jesti ni piti. Moj je savjet - s mjerom i uživanju u količini i okusu jedite i pijte sve što vam prija, trčite i hodajte koliko hoćete, a znanstvenike pustite da u svojim istraživanjima crknu od autoritativnog isposništva, koje je uglavnom glumljeno, jer takvi obično – žderu i loču.
Četvrtak, 4. prosinca
Korak do prakse najokrutnijih režima?
U Splitu je policija privela četvero mladih ljudi jer su lijepili plakate uvredljive za predsjednika Josipovića. Nepojmljivo i neshvatljivo! Ili možda nije dok su na vlasti djeca komunizma Milanović i Josipović te ministar unutarnjih poslova Ostojić koji se i dosad služio terorom, kao nad braniteljima u Vukovaru. U predizborno vrijeme ostaje im još samo korak do prakse najokrutnijih režima u povijesti – hapšenje Kolinde Grabar Kitarović, Milana Kujundžića i drugih Josipovićvih protukandidata. Tone li Hrvatska u mrak dviju zločinačkih Jugoslavija i Pavelićeve NDH!?
Petak, 5. prosinca
Protive se umjetnom standardu jer imaju pravi
Svako malo javi se Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) s izrazito negativnim mišljenjem o (gospodarskoj) politici kukurikavaca, koje je i te kako uvjerljivo. Ali nisu baš uvjerljivi kad kažu, kao ovih dana, da se Vlada ne može više zaduživati i tako “kupovati umjetno stvoreni standard” nego se “mora ugledati na privatni sektor koji je već proveo restrukturiranje čiji se prvi rezultati polako vide”. Vide se i u obliku enormnih profita, višemilijunskih godišnjih menadžerskih zarada, jurcanja privatnim zrakoplovima, helikopterima i jahtama, te uručivanjima otkaza i plaćama radnika s kojima su na rubu gladi.
Koji razuman covjek moze dati glas sadasnjem Predsjedniku?................. Ocekujem da neka strucna osoba napravi njegov psihoprofil kao onaj koji se radi za okorjele kriminalce. Kakva je osoba mogao postati uz oca koji se u njegovim formativnim godinama bavio progonom studenata,, izbacivanjem ljudi iz stanova, radnih mjesta, zatvaranjem ljudi zbog “verbalnog delikta”, pa cak i njihovim udbaskim ispitivanjem (kaze svjedok-zrtva Dizdar), kakva osoba mozes postati u obitelji kojoj je kucno bozanstvo bio mega-zlocinac? Nije cudo da je onog Tadica obasipao homo umilnim pogledima, a taj Tadic mu na poklon donio stare brojeve casopisa “Zenit” u kojem se Hrvati nazivaju najgorim pogrdnim, rasistickim, mrzilackim imenima, a ovaj jado mu se samo ponizno zahvalio................. To sto sad koristi novce poreznih obveznika za svoju kampanju, sto stiti stranku na vlasti, pa stanovi, zampovi, najava kaosa sa novim Ustavom, to je samo odjek njegovog unutarnjeg kaosa……… Zasto neki novinar ne pita Josipovica kako je on u svom domu kao dijete dozivio ”hrvatsko proljece”? On zeli biti ponovo prvi ispred 4,5 mil. Hrvata, a najmanje je 100 000 potomaka onih kojima su represije njegova oca&udbokomunkomp. zagorcile djetinjstvo…..