Na upozorenje ministra pravosuđa Orsata Miljenića da su sudovi već potrošili proračun za ovu godinu te na poziv na štednju odgovara predsjednik Županijskog suda u Zagrebu sudac Ivan Turudić, koji skida fiskalnu odgovornost s predsjednika sudova i tvrdi da su sudovima svi troškovi zadani. Reakciju ministra Turudić je sklon shvatiti kao prvi korak u smjeni predsjednika sudova.
Naprosto nemamo novca
Kakvo je stvarno financijsko stanje na sudovima i kako ćete završiti godinu?
Onakvo kakvim ga je opisao ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Katastrofalno! Jednostavno nemamo novca. A s tim kako ćemo završiti godinu predsjednici sudova nemaju ništa. Svi su troškovi koje sudovi imaju zadani. Plaće su uređene Zakonom o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika, a tako i plaće službenika i namještenika. Troškovi intelektualnih usluga određeni su odvjetničkom tarifom i nagradama vještacima prema iznosima koje je propisalo Ministarstvo pravosuđa.
Znalo se da je proračun manji za 120 milijuna kuna. Jesu li na početku godine predsjednici sudova dobili upute o štednji?
Nije bilo tako. Ta je kampanja krenula sada, u vrijeme godišnjih. Nije to ništa novo. Svake godine nedostaje novca. Uštedjeti se može jedino tako da se manje sudi, a to nije nikome u interesu. Suđenja su skupa, ali još više stoji neriješeni sudski predmet.
U Ministarstvu pravosuđa kažu da su svaki mjesec na sudove slali izvještaje o stanju u blagajni i podvlače da je fiskalna odgovornost na predsjednicima sudova. Kakvu poruku iščitavate iz toga?
Prihvaćam svaku odgovornost. Ako ministar pravosuđa smatra da ne trebam biti predsjednik suda, ja ću se povući. Ne treba me prijavljivati Državnom sudbenom vijeću, mogu i sam otići. To je najmanji problem. Ali ostaje činjenica da do kraja godine sud ne može ništa uštedjeti, i to nije stvar moje osobne procjene i volje, nego zadanih troškova. Možemo smanjiti trošak reprezentacije, koju praktično i nemamo. Godišnje na tu stavku otpada od 10 do 20.000 kuna. Ja na sudu ne pijem kavu, a mjesečno sa službenim vozačem prijeđem najviše 20 kilometara, i to kada trebam negdje hitno otići. U ostalim situacijama vozim svoj automobil ili idem pješice.
U besparici se sve preispituje pa i to trebaju li nam svi uskočki suci.
Suprotno stavu Ministarstva, reći ću da uskočkih sudaca nema dovoljno, posebno onih koji sude u prvom stupnju. Evo primjer: predmeti Podravka, Fimi medija i Ina – MOL angažiraju devet sudaca.
Tako je u Zagrebu, no trebaju li u Splitu svi suci biti uskočki?
Teško mi je govoriti o drugima. Nama u prvom stupnju nedostaje uskočkih sudaca. No, kod uskočkog sudovanja mogle bi se napraviti korekcije. Tako bi predsjednik vijeća mogao imati dodatak na plaću od 15%, član vijeća 10%, a suci koji odlučuju u drugom stupnju po žalbama 5% dodatka. Takvo bi plaćanje bilo pravednije. Recimo, sutkinja Ivana Čalić predsjednica je vijeća koje sudi u slučaju Fimi medije. Uz nju još dvije kolegice donose odluku, ali neće one, nego sutkinja Čalić, nekoliko mjeseci pisati odluku. Osim toga, ako se presuda ukine, računa se predsjedniku, a ne članu vijeća.
Korak k smjenama
Mogu se čuti razmišljanja da je prozivka ministra prvi korak u smjeni predsjednika sudova. Kako vi to doživljavate?
Ne bih baš tako rekao, ali se takav dojam ipak može steći.
Što mislite o tome da odvjetnici po službenoj dužnosti za zastupanje mogu zaraditi i 1,5 milijuna kn?
To je prije pitanje za Ministarstvo pravosuđa. Znam da moja izjava neće biti dobrodošla kod odvjetnika, ali mislim da bi se na više mjesta mogli korigirati odvjetnički troškovi i da je to pravi prostor za uštede. Isto vrijedi i za naknade vještacima. Kada se to korigira, neka se preispituju plaće i naknade sucima.
Hoćete li se složiti da bi trebalo ukinuti polovicu sudova u RH?
Ne polovicu, ali trećinu bi se moglo. Sudaca ima dovoljno, ako ne i viška, ali su loše raspoređeni. Tako sudac u Zagrebu ima 500 spisa u referadi, a sudac u, primjerice, Varaždinu deset puta manje, a rade za istu plaću.
Turudić je dobar sudac ali neke izjave su glupost. Nisu vještaci uzrok niti problem jer vještaka angažira sudac za rasvjetljavanje bitnih činjenica za predmet. To znači da je optužnica ili činjenica jasnija ne bi trebalo toliko angažirati vještaka. Vještak se ne angažira sam nego to odlučuje sudac. Sudac ne treba prihvatiti prjedlog za vještačenjem nego može zatražiti da strana koja traži doradi i bolje sastavi bitne elemente pa vještak ne bi ni trebao biti angažiran. Osim toga nisu vještaci svih područja jednako zastupnjeni u predmetima. Npr knjgovodstveno vještačenje je pretjerano jer se valjanom revizijom lako dobiju sve informacije. Sve je to igra dovjetnika da se proces što više oduži kako bi što više zaradili. Kod nas se nagrađuje sporost pa zato sve traje dugo a neki posao koji treba imati 1 korak ima 4-5koraka i isto toliko nepotrebno zaposlenih ljudi.