Kada je u jednom trenutku Jeorg Schuster, bivši član uprave Hypo banke, skinuo svoj sako i sav crven u licu nastavio odgovarati na pitanja suca Ivana Turudića, svima koji su njegovo svjedočenje putem videoveze iz Klagenfurta pratili u zagrebačkoj sudnici u postupku protiv Ive Sanadera bilo je jasno da se uznemirio.
Sudac Turudić od Schustera je, naime, zahtijevao da objasni kontradiktornosti koje su se, po njegovu mišljenju, pojavile u odnosu na iskaz koji je dao lani u studenome.
Ne znam, ne sjećam se, prošlo je 17 godina od događaja, ne vidim zašto je to bitno... ponavljao je svjedok riječi koje su izrekli gotovo svi austrijski svjedoci u aferi Hypo u kojoj se Sanadera tereti da je uzeo 3,6 milijuna kuna provizije prilikom kreditiranja kupnje zgrada hrvatskih veleposlanstava, odnosno za ratno profiterstvo.
Što se tiče spornog kredita koji je Hypo banka dala Ministarstvu vanjskih poslova RH, Schuster je kazao kako mu je Kulterer rekao da ga je tadašnji austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock pitao može li Hypo dati taj kredit.
– Smatrao sam da je to dobar posao, prvi put krenuli smo u kreditiranje u inozemstvu, a posebno mi je bilo drago što je kredit bio odobren novoj europskoj državi – kazao je Schuster.
O kreditu nikad nije raspravljao sa Sanaderom. No, kako je lani govorio drugačije, svi su pokazali zanimanje kako to da je promijenio mišljenje. Sa Sanaderom je, kaže, razgovarao u više navrata u Ministarstvu vanjskih poslova u Zagrebu, ali uglavnom je to bio "small talk".
Za ime Eugena Laxe nikad nije čuo, odnosno barem ne do ispitivanja u Austriji. Pokušali su mu predočiti potpis na isplatnici na ime misterioznog hrvatskog iseljenika, no Schuster je kazao da je dokument preko videoveze nečitljiv. Tvrdi da nikakvim isplatama nije nazočio te naglasio da je za njega nezamislivo da bi se pri kreditiranju uz državna jamstva bilo kome isplaćivala kakva provizija.
Hipotetski gledano i s obzirom na dosadašnji tijek događaja, svjedok je ipak upozorio na to da provizija ipak jest nekom isplaćena, pa pretpostavlja da bi trošak provizije išao na teret klijenta.
Ni Zlata Vrdoljak koja je iz Klagenfurta odgovarala na pitanja prije njega, a također je radila u Hypo banci 1994. i 1995. godine, nije mogla reći nešto više o proviziji. Eugena Laxu nikad nije upoznala, a Sanadera nitko nije spominjao kao posrednika. Oba svjedoka složila su se kako je inicijativa za kreditiranje stigla od tadašnjeg ministra vanjskih poslova A. Mocka, a Vrdoljak je posebno naglasila da se pričalo kako je pregovore o kreditu najprije vodio Mate Granić, a da se Sanader njima tek kasnije priključio.
Ovim svjedočenjima suđenje u predmetima Hypo te Ina – MOL završava ljetom pauzom. Nastavak slijedi 30. kolovoza kada će možda napokon postati jasnije kome je, zašto i na koji način isplaćena provizija zbog koje Sanaderu nad glavom visi prva hrvatska presuda za ratno profiterstvo.
9.30 sati
Prva je na klupu za svjedoke na sudu u Klagenfurtu sjela Zlata Vrdoljak. Ona je u razdoblju od 1994. do 1995. godine u Hypo banci bila pomoćnica kreditnom referentu. Bila je zadužena za financiranje na talijanskom i slovenskom tržištu. Radila je kao asistentica, pisala ugovore, opomene...
Tužiteljica T. Laptoš zapitala je tko joj je bio nadređen, a ona je odgovorila da je to bio G. Striedinger.
– Ugovor o kreditu koji je 1995. godine zaključen između Hypo banke i RH, znate li išta o njemu, ponajviše tko je inicirao taj ugovor – zanima tužiteljicu.
– Za taj ugovor bio je zadužen Hasslinger, ja nisam bila direktno zadužena – kazala je Vrdoljak, ali poznat joj je taj predmet jer je kredit bio već odobren kad je došla u odjel za Hrvatsku. Preuzela je predmet u onom trenutku kada se već vodila korespondencija.
– Na čiju je inicijativu došlo do pregovora, kako je došlo do kontakta s ministarstvom vanjskih poslova – inzistira tužiteljica.
– Bila sam prisutna kad je uprava prezentirala poslovnim partnerima na koji je način banka došla na hrvatsko tržište. Kulterer je naglasio da je on stupio u kontakt, odnosno da je Mock zvao njega i pitao bi li Hypo banka bila spremna kreditirati – objasnila je Vrdoljak.
9.40 sati
– Koliko znam, Kulterer i Striedinger razgovarali su o kreditu sa strane banke, a čini mi se da je s hrvatske strane pregovarao doktor Granić – kazala je Vrdoljak.
– Je li vam poznato je li bilo posrednika? – pitala je tužiteljica.
– Kako nisam bila direktno uključena u predmet, ne znam i ne sjećam se posrednika – kaže Vrdoljak.
– Jesu li se spominjala kakva imena? – inzistira Laptoš. Vrdoljak odgovara kako se ne sjeća i napominje da je to rekla i u istrazi.
"U vezi s posredovanjem tog posla, uprava je stalno spominjala imena Mock, Sanader, a bilo je riječi i o Graniću", tako je kazala u istrazi, navodi riječi svjedokinje tužiteljica Laptoš.
– Vi ste me pitali za posrednika, a ja na njega (Sanadera) ne gledam kao na posrednika. Kulterer je govorio da ga je nazvao Mock. A zatim su se pregovori vodili s Granićem i poslije sa Sanaderom.
Vrdoljak je pojasnila da je pri tom iskazivanju govorila o sudionicima pregovora, a ne o posrednicima. Poziva se na slabo poznavanje hrvatskog jezika i naglašava da je riječ o pogrešnoj interpretaciji. Rekla sam posrednik, a zapravo se radilo o pregovaračima. Kad se kaže posrednik, misli se na treću osobu koja prima proviziju.
9.45 sati
– Znate li je li kome bila isplaćena provizija? – pita tužiteljica.
– Isplaćena je na temelju dokumentacije koju ste mi dali i to gospodinu Laxi, i mislim da je bila firma Bishopsdale iz Londona, čini mi se da je tako – odgovara Vrdoljak.
9.50 sati
Vrdoljak kaže da Laxu nikada nije vidjela ni upoznala.
Unakrsno ispitivanje započela je Jadranka Sloković. Vrdoljak joj je kazala kako se ne sjeća jesu li se provizije isplaćivale osobama kad je bila riječ o kreditima s državnim jamstvom.
Zlati Vrdoljak pitanje je postavio i okrivljeni Sanader. Zanimalo ga je ono što je bilo rečeno – da je najprije Granić sudjelovao u pregovorima, a da je Sanader poslije priključen.
– Da, točno je da se ime Mate Granića spominjalo u početku. Tek poslije čula sam ime Sanader, kad se o predmetu pregovaralo – potvrdila je svjedokinja.
– Sjećate li se, jeste li imali ikakve kontakte s tvrtkom Bishopsdale?
– Moj kolega Makula i ja radili smo s njima. A predmet nije bila samo provizija za veleposlanstvo, 140 milijuna šilinga, nego je bio povezan i s drugim tvrtkama.
– Jesu li to bile samo hrvatske tvrtke? – zanimalo je Sloković.
– Uglavnom hrvatske, i jedno slovensko ili austrijsko poduzeće, ali ne znam točno – odgovara Vrdoljak.
Sanader je opet preuzeo ispitivanje, na što im je sudac Turudić kazao kako bi bio red da se dogovore oko redoslijeda postavljanja pitanja.
– Rekli ste lani u travnju da uključivanje posrednika koji su primali provizije u to doba nije bilo neobično, je li to točno? – pitao je Sanader.
Da, potvrdila je.
Svjedokinja je završila, no kako sljedeći svjedok J. Schuster još nije stigao, slijedi stanka.
10.15 sati
Sljedeći svjedoči J. Schuster, koji je u inkriminirano vrijeme u Hypo banci bio kolega Kultereru. Bili su članovi uprave zaduženi za vrijednosne papire, osoblje, kredite i slično na području Austrije.
– Bili ste član uprave – kaže Laptoš – kakav je bio vaš položaj u odnosu na Makulu, Striednigera, Hasslingera i Zlatu Vrdoljak?
Schuster je kazao kako je bio u upravi. Striedinger je bio zadužen za vanjske poslove, a Hasslinger je zajedno s još jednom osobom radio u Kultererovu resoru. Poznavao sam ih, ali nisam im mogao davati zadatke. Nisam bio nadležan za njih. Što se tiče Makule, on je pripadao Striednigerovu odjelu. – Nisam im bio nadređen – kazao je.
Što se tiče spornog kredita koji je Hypo banka dala ministarstvu vanjskih poslova RH, Schuster je kazao kako mu je Kulterer rekao da ga je tadašnji austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock pitao može li Hypo kreditirati kupnju zgrada veleposlanstava.
– Smatrao sam da je to dobar posao, prvi put krenuli smo u kreditiranje u inozemstvu, a posebno mi je bilo drago što je kredit bio odobren novoj europskoj državi – kazao je Schuster.
10.26 sati
"Pozadina financiranja bila je ovakva: Kultereru se obratila jedna osoba povodom neke sjednice banke iz Tirola i objasnila da u Hrvatskoj postoje dobri kontakti sa Sanaderom i da Hrvatska traži kredit za zgrade veleposlanstava. Tada nas je hrvatska strana, mislim da je to bio Granić, potaknula da se angažiramo." Tako je Schuster kazivao u istrazi pa mu je tužiteljica Laptoš predočila izjavu i zapitala zašto sada tvrdi drugačije.
– Da, to sam rekao – kaže svjedok.
– Je li tako i bilo? – zapitao je sudac Turudić.
– To je točno, no nisam bio nazočan u pregovorima. Čuo sam o tome iz priča, različitih informacija i od drugih ljudi. Je li bila nazočna uprava iz Tirola, nisam siguran, to nije bitno. Činjenica je da je s austrijske političke banke bilo pozdravljeno što jedna austrijska banka podržava Hrvatsku.
10.30 sati
– Jeste li sudjelovali u pregovorima oko tog kredita? – pitala je Laptoš.
– Ne – odgovara Schuster.
Nakon što mu je predočen dio iskaza u kojem je kazao kako se sa Sanaderom sastajao i da su susreti u Zagrebu sa Sanaderom bili ugodni, da on dobro govori njemački, Schuster odgovara:
– To je moguće, ali nisam sudjelovao u oblikovanju i stvaranja kredita. Razgovori su vođeni nakon odobrenja kredita.
Sudac, međutim, upozorava da nije tako, jer u nastavku iskaza slijedi: "Na operativnoj strani sudjelovao je Striedniger, a u konačnici je došlo do zaključenja kredita".
– Iz toga proizlazi da ste se ipak susreli prije odobrenja kredita – kaže sudac Turudić. – Jasno je da se radi o pregovorima o kreditu, tako ste rekli u istrazi.
– Ne mogu točno reći s kime sam i kada razgovarao. Sve je moguće, prošlo je nekoliko mjeseci od iskaza u istrazi. Ne prepoznajem kontradiktornost – kaže Schuster.
– Rekli ste da sa Sanaderom niste razgovarali o kreditu za veleposlanstva, a u Austriji da je upravo o tome bila riječ – inzistira Turudić.
– Ne, ja ne vidim kontradikciju. Sanadera sam otprilike pet puta sreo i razgovarali smo. Ne sjećam se točno u kojem smo trenutku o čemu razgovarali. Sa Sanaderom, Kultererom i Striedingerom samo sam ćaskao. To je bio "small talk" – kaže Schuster.
10.40 sati
– Razgovarali smo o studiju Ive Sanadera u Innsbrucku, o vremenu, o gospodarstvu. Sjećam se da je jednom prilikom netko spomenuo kredit, i da Mock pozdravlja taj kredit, ali ni o kakvim uvjetima nije bilo riječi – odlučan je svjedok.
10.45 sati
Sudac Turudić napominje kako je svjedok maloprije kazao kako su se razgovori vodili nakon što je on kredit odobren i tvrdi da je u tome kontradikcija.
– To je priča koja se dogodila prije 17 godina... Ne znam zašto je uopće bitno u kojem smo trenutku pričali o kreditu. Činjenica je da je RH dobila kredit i da je on prošao kroz upravu i NO i da je Hrvatska novac primila. Što je točno bilo, ja se ne mogu sjetiti sa sigurnošću, vi možda možete.
Sudac naglašava: – To ste rekli prošle godine, ali nemojte ovo shvatiti kao pitanje.
–Da, u studenome 2011. godine. Ne prepoznajem kontradiktornost, nastavlja svjedok na što mu je sudac kazao tek "dobro, dobro".
10.50 sati
– A gdje ste se susretali sa Sanaderom – zanimalo je tužiteljicu.
– Godine 1995. sastali smo se u njegovu uredu, i tamo smo se poslije ponovno sastajali – kaže svjedok. – Jednom smo se susreli u hotelu W. Kulterera. Sanaderov je ured, pojašnjava svjedok, pretpostavlja, u ministarstvu vanjskih poslova.
– Je li osim Sanadera s hrvatske strane još netko bio prisutan – nastavlja s pitanjima tužiteljica. – Ponekad – kaže Schuster, ali ne sjeća se.
– Na početku bi bio neki tajnik koji bi izišao, a poslije su ulazili u sobu ljudi koji su nam donosili osvježenja – prisjeća se svjedok. Na tim sastancima uvijek je bio Kulterer, ili bi im se pridružio i Striedniger. Nikad sa Sanaderom nije bio sam.
Što se tiče provizije, Schuster kaže kako je za nju prvi put čuo u studenom 2011. tijekom saslušanja u Klagenfurtu.
Na pitanje je li u to vrijeme bilo uobičajeno isplaćivati proviziju u slučaju kredita s državnim garancijama, kazao je kako ni u jednom slučaju pri odobrenju takvog kredita u Austriji nije bila isplaćena provizija, niti je to bilo moguće. Radio je na kreditima s državnim institucijama. Provizije se nisu plaćale ni posrednicima ni zastupnicima tih poduzeća i zato smatra da je nemoguće da je u ovom slučaju plaćena provizija.
– U Austriji je nezamislivo da se pri kreditiranju države nekom posredniku daje bilo kakva provizija – zaključio je.
11.00 sati
– Kad se inače plaća provizija, kome to ide na teret? – zapitala je Laptoš. Sudac napominje da je svjedok rekao kako je nemoguće da se isplaćuje provizija.
– Svaki kredit ima svoje uvjete, uvjeti su vezani za kalkulacije i ta se provizija uzima u obzir u kalkulaciji. No, ja nisam radio na odobrenju kredita, ali pretpostavljam da bi ona bila prethodno ukalkulirana u kredit u slučaju da je bila plaćena provizija.
U istrazi je pak kazao kako klijent uvijek snosi trošak provizije pa tužiteljica upućuje na kontradikciju.
– Da, to je istina – odgovara. Isto sam rekao i maloprije, samo što sam govorio općenito. Riječ je o tome da je to ukalkulirano u određene uvjete kredita, a kredit uvijek plaća klijent.
Ime Eugena Laxe nikad nije čuo.
S obzirom na to da je Striedniger pri predočenju isplatnica provizije E. Laxi rekao da se na jednoj nalazi i potpis današnjeg svjedoka Schustera, predočava mu taj list.
– Ne vidim ništa, to je nečitljivo. Kakav je to dokument? – odgovara Schuster dok mu tehničar preko videoveze pokušava predočiti sporni dokument.
11.10 sati
Sudac ipak pojašnjava što ondje piše, navodi da je potpisano ime E. Laxa, no Schuster kaže kako je za to ime prvi put čuo lani u studenom u istrazi.
– Što se tiče isplata, nikad u Hypo banci nisam potpisao nikakav list o isplati, to uprava ne radi – tvrdi svjedok.
– No, u Austriji vam je predočen taj list papira – napominje sudac – i tada ste rekli da je to vaš potpis.
Svjedok se vidno uzrujao i skinuo sako pa odgovorio sucu:
– Potpisao sam u svojoj karijeri tisuće dokumenata. Isplatnicu nikad nisam potpisao.
– Ali, pokazan vam je isti ovakav papir u Klagenfurtu – dalje nastavlja sudac.
– Ako sam tada rekao da je to moj potpis, to je moj potpis. Ali, sada ne mogu reći je li to moj potpis jer je papir nečitljiv – zaključuje Schuster.
11.15 sati
Odvjetnica Sloković zapitala je Schustera je li mu poznato ime Bishopsdale?
– Ne. I to sam ime vjerojatno vidio na dokumentima koji su mi predočeni lani u istrazi. Ne morate me sada iznova pitati jesam li vidio dokumente koje sam vidio 2011. jer ih sada ne mogu vidjeti ni pročitati.
Sloković je ipak predočila, odnosno pročitala prijevod dokumenta u kojem stoji pismo kojim Eugen Laxa upravu Hypo banke obavještava da svoje poslove prenosi na Bishopsdale. Na vrhu stranice Schusterovo je ime, kaže Sanaderova odvjetnica.
– Ne poznajem ovaj dopis. Nisam bio nadležan za vanjsko tržište, nikakve poslove nisam vodio. Bio sam član uprave koja se sastojala od dvije osobe. Kad bi mi kolega dao obrasce, ja bih ih potpisivao. Ne znam postoji li uopće potvrda da sam ja to pismo vidio ili primio – naglašava.
11.20 sati
– Kakva je bila praksa s provizijama u državama bivše Jugoslavije kod kredita s državnim jamstvom – pitala je dalje J. Sloković.
– Ne znam, nisam bio zadužen za poslovanje u inozemstvu – dosljedan je svjedok.
Sloković predočava iskaz u kojem je rekao "mogu samo pretpostaviti da je bilo takvih slučajeva". Zanima je na temelju čega to pretpostavlja.
– Načelno moram tako reći. Uvijek polazim od točke da je to nezamislivo. Budući se to dogodilo, tako se barem tvrdi, ne znam je li dokazano, rekao sam da mogu pretpostaviti da je bilo takvih slučajeva.
11.30 sati
– Spominjali ste kredite, osobne kredite, koje su primili Sanader i Granić – kaže Sloković i pita ga što zna o tome.
– Kolege su mi rekli da su oni uzeli privatne kredite. Pa u Austriji je normalno da ljudi imaju privatne kredite – kaže svjedok, na što sudac upućuje tumačiteljicu za njemački da se ovdje radi o sukobu interesa.
Na pitanje kada su oni dobili te privatne kredite, svjedok odgovara da ne zna.
– Da sam ja Sanader ili Granić, ne bih nikada uzeo takav kredit – napominje.
11.35 sati
Suđenje je za danas završeno.
Lavica7 Kakva molitva? Kakav raj? Kakvi bakrači?