Sitna slova na deklaracijama različitih proizvoda vrlo su čest razlog zbog kojeg potrošači upućuju pritužbe društvima za zaštitu njihovih interesa, ali i Državnom inspektoratu. Istraživanje je pokazalo da samo 12 posto osoba starijih od 40 godina uspije pročitati deklaracije bez teškoća. To, zapravo, ne čudi, s obzirom na to da je zakonodavstvo Europske unije još prije desetak godina propisom definiralo da minimalna veličina slova na deklaracijama mora biti samo 1,2 milimetra, što je većini ljudi apsolutno nečitljivo. Takva veličina propisana je i za prehrambene proizvode pa kupci ne mogu vidjeti neke veoma važne podatke kao što su sastav i rok trajanja proizvoda.
Činjenica da je način označavanja na pakiranjima artikala većinom usklađen sa zakonom i propisima potrošačima predstavlja problem jer iz toga proizlazi da se zapravo nemaju kome i na što žaliti. – Ljudi se zapravo na deklaracije više ne žale tako često. Počeli su uzimati zdravo za gotovo da su slova na pakiranjima proizvoda presitna i da je to postalo svojevrsni standard. Prihvatili su da ih ne mogu pročitati i da im se ne vrijedi mučiti, ali definitivno se muče i to je definitivno problem, jer to su najbitniji podaci. Osobito ako je riječ o proizvodima s alergenima, čija konzumacija može biti opasna po zdravlje – kaže Igor Vujović, predsjednik udruge Potrošač.
Na deklaracije svakako trebamo obratiti više pažnje jer one su osobni dokument svakog proizvoda, koji otkriva njegov sastav, podrijetlo, masu, rok valjanosti i daju dokaz o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti hrane. Sitnim slovima na deklaracijama proizvoda proizvođači očito ne krše prava potrošača, jer to područje nije zakonski regulirano u smislu izricanja možebitnih sankcija. Jednostavno, represivni aparat ne postoji. – Inspekcije proizvođače po tom pitanju ne mogu kazniti. Zapravo, ne mogu im ništa jer ne krše niti jedan članak zakona – ističe Vujović.
VEZANI ČLANCI:
Zakonom o zaštiti potrošača utvrđeno je što sve obavijest o proizvodu mora sadržavati. Među ostalim, svi podaci moraju biti na hrvatskom jeziku, jasni, čitljivi i vidljivi. Međutim, trgovci koji su odgovorni za obavijest toga se većinom ne pridržavaju, a teško je utvrditi čine li to s namjerom ili im veličina proizvoda ne dopušta veća slova.
Prva strana pakiranja obično je lijepo dizajnirana, atraktivna i služi tome da privuče potrošače. Međutim, sa stražnje strane nalaze se podaci koji bi potrošačima trebali biti najvažniji. Tu dolazimo do problema. Proizvođači nerijetko žele uštedjeti na ambalaži, pa deklaracije koje su nerijetko prevedene na desetak i više europskih jezika jednostavno moraju biti napisane sitnim slovima jer u protivnom ne bi sve stalo.
Osim toga, na čitljivost ne utječe samo veličina slova nego i prored, a isto tako i kontrast s pozadinom. Svijetla slova na svijetloj pozadini također je vrlo teško, ponekad i nemoguće pročitati. – Ljudi koji baš žele pročitati što piše na deklaraciji primorani su snalaziti se, da ne govorimo o onima koji i inače imaju problema s vidom. Jedni slikaju obavijest pa uvećavaju slova na mobitelu, drugi koriste povećalo, treći odustaju od kupnje i traže drugi sličan proizvod, a četvrti na internetu čitaju što sadržavaju i informiraju se. Nažalost, većina potrošača jednostavno je naučila živjeti s tim da ne može pročitati što piše na deklaraciji proizvoda koje kupuje i to je problem – zaključio je Vujović.
>>> FOTO Jeste li ih primijetili? Na zagrebačkim ulicama osvanule minijature koje oživljavaju povijest
Ne zanima me 10 jezika, u ovoj zemlji je sluzbeni hrvatski jezik, proizvod ciju deklaraciju ne uspijevam procitati na hrvatskome, NE KUPUJEM, pa makar bio i najkvalitetniji i najjeftiniji u klasi.