S Ražovljeve glavice, gdje je prije tri desetljeća bilo poprište borbi, i tada i danas s jedne se strane kao na dlanu vidi Škabrnja. No pogled na drugu stranu, prema Nadinu, u ovih je trideset godina promijenjen i nekadašnje šipražje i drač zamijenila je Dolina maslina - najveći ekološki maslinik u Hrvatskoj i drugi po veličini maslinik u nas uopće. Nalazi se on na području i Nadina i Škabrnje, na 200 metara nadmorske visine.
- Kad smo raščišćavali zemlju i pripremali teren, vidjelo se gdje su bili ukapani tenkovi, pronalazili smo ostatke granata i municije, a najveća je strka nastala kada je bager žlicom iskopao protuavionsku granatu - govori nam Valentin Krtalić, od ove godine magistar agronomije.
Dolina maslina u vlasništvu je Valentinove obitelji, koju uz njega čine majka Milenka, otac Mirko i sestre Josefina-Matea te blizanke Maria i Veronika. Prvo su prije devet godina maslinama zasadili 30, a ove godine, zajedno s tvrtkom Terra dei koja je u vlasništvu sedam obitelji hrvatskih branitelja, još 30 hektara maslina pa sada na toj državnoj zemlji na koju su dobili 50-godišnju koncesiju imaju ukupno 14.000 stabala. Valentinov ujak Denis Plastić ima ih još šest tisuća, a tetak Neven Klinac 10.000 maslina, iz jednog se maslinika prelazi u drugi, svi su u ekološkoj proizvodnji, što podrazumijeva, između ostaloga, i ručnu berbu i s ove plodne ravnokotarske zemlje na tržište izlaze tri brenda. Ukupna je površina za tri maslinika 105 hektara.
- Pokrenuti nešto svoje, to je najbolje što u Hrvatskoj možeš napraviti - sa žarom će Valentin vodeći nas između stabala oblica, lastovki, istarskih bjelica, drobnica, leccina...
Priča nam putem kako je njegova mati iz Nadina, koji je kao devetnaestogodišnjakinja napustila, zbog rata. Naime, dan nakon masakra u Škabrnji u ovome je selu, u kojem je nekoć bilo više od šest stotina stanovnika, a danas ih je barem trećina manje, započeo je pokolj. Od toga se dana troje civila, staraca, vodi nestalima, a u Nadinu je ubijeno pet branitelja i 14 civila.
Milenka je otišla u Njemačku, u München, i zaposlila se u đačkom domu kao kuharica.
- Nitko s njom nije htio razgovarati - kaže Valentin.
U Münchenu se Milenka upoznala s Mirkom iz Mostara. Zasnovali su obitelj, radili, tu im se rodilo dvoje djece. Prije nekoliko godina odlučili su se vratiti u Hrvatsku, ali u Zagreb, gdje su 2008. godine rođene blizanke Krtalićevih. Valentin je tu završio gimnaziju i upisao fakultet, a kako je od malena dolazio na selo, unatoč tome što je odrastao u dvije metropole, volio je rad na zemlji, znao voziti traktore... I zato je Poljoprivredni fakultet bio njegov logičan izbor.
- Još uvijek je moja adresa zagrebačka, ali namjeravam ju nagodinu zamijeniti zadarskom. Ondje ću živjeti, a tu, u Nadinu, raditi. I tu namjeravam ostati. Odgovaraju mi ovaj mir i tišina, ljepši zrak. Ovdje kiša nije niti nalik na kišu u Zagrebu - govori Valentin u trenu kad stižemo do njegova oca koji je s dvojicom znanaca brao masline:
- Kroz molitvu krunice stekao sam puno prijatelja, a sedmorica njih tu su sada sa svojim obiteljima plodouživatelji. Znači, tu nas je osam obitelji s tridesetero djece - kaže Mirko Krtalić.
Posla je puno, no sve ima još i više smisla kada se vide rezultati. A oni su ove godine pristigli i iz New Yorka i Tokija, sa svjetskog ocjenjivanja kvalitete maslinova ulja na kojima su ulja iz Doline maslina dobila zlatne medalje. Ipak, kako se to kod nas već zna dogoditi, uvijek se nađe i ponešto besmisla pa u Dolini maslina nema navodnjavanja, a pitanje je hoće li ga i kada uopće biti. Naime, voda bi ovamo trebala stići ili iz Benkovca, ili Zadra ili Polače, ali se tri vodovoda još nisu usuglasila tko će od njih Krtalićevima isporučivati poljoprivrednu vodu. Druga bi opcija bila kopanje, ali na 120 metara dubine. Informacije radi, metar iskopa stoji tisuću kuna...
- Nemamo mi za sada puno ulja, oko dvije tisuće litara. Kad za koju godinu sve masline dođu u rod, bit će ga između 30 i 40 tisuća litara - kaže Valentin Krtalić, ispričavši nam kako su imali poziv iz Kine, za plasman svoga ulja.
Međutim, naručitelju je trebalo oko tri i pol milijuna litara, koliko cijela Hrvatska za rekordnih berbi ne uspije proizvesti.
- Evo ga, stigli smo - izgovara Valentin Krtalić dovodeći nas kod tenka na Ražovljevoj glavici odakle smo promatrali nepregledno zeleno more njegovih maslina.
1000kn po metru zvuči puno za iskop bunara. no sve da je i tako, 120 000kn je mala investicija za ono što se time dobiva. Tu bi trebala uskočiti država i pomoći, jer ovo bi bilo itekako vrijedno financirati. Kao što postoje poticaji za el. aute, energetsku obnovu i za poljoprivredu, tako bi trebali postojati direktni poticaji za sustave navodnjavanja. Čak bi rekao da se novac uložen u njih indirektno vrati puno prije nego u bilo što drugo. U Dalmaciji je kopanje bunara skupo, no u kontinentalnoj Hrvatskoj je višestruko jeftinije, voda je pliće a teren mekši. Svaka čast mladom čovjeku što se odlučio baviti maslinama,da je bar više takvih primjera.