Kakav je to samo “kvantni skok” u recikliranju bio! Općina Martijanec 2017. bila je na 379. mjestu od 566 hrvatskih gradova i općina u odvojenim skupljanju otpada, sa svega 1,1 posto. Već iduće godine popeli su se na 35 posto i 28. mjesto u državi, da bi lani s 57,6 posto ušli u top 10 jedinica lokalne samouprave i zasjeli na visoko sedmo mjesto u državi! I ne misle tu stati. Samo, muči ih Milan Bandić, no o tome nešto kasnije.
Posjetili smo to hrvatsko komunalno čudo, općinu s oko 3100 stanovnika i 950 kućanstava u Varaždinskoj županiji, i već na prvoj postaji ostali iznenađeni. U dvorištu i ispred obiteljske kuće usred Martijanca razbacana – slama. Puno slame. Da je puhao vjetar, raznosio bi je sve do crkve preko puta. Zar se tako postupa s biootpadom!?
– Rodio se Fabio, moj praunuk, a kad se rodi dijete, običaj je da se ispred kuće i po dvorištu razbaca slama, sijeno, granje i drugo što se nađe. To rade prijatelji i rodbina roditelja djeteta. Nikaj se nemojte brinuti, sve bum ja to brzo počistila... – govori Katarina Balažinec (72) i hvata se metle. Da se rodilo muško i da to slučajno nekome ne promakne, svjedoči lutka postavljena na rasvjetnom stupu, s istaknutim, pa... blago rečeno, spolovilom (vidi sliku). Ispred kuće je i gipsana roda koja u kljunu drži smotuljak.
Ljudi su nemarni
Ponosna prabaka Katarina, bez obzira na dob, isto reciklira, baš kao i 89 posto svih mještana općine Martijanec. Sortira se na kućnom pragu. – Imamo crnu kantu za miješani otpad i smeđu za lišće. Plus vreće. Mladi to više paze i brinu se o kantama, ali i ja se trudim – veli.
VIDEO Općina Martijanec rekorder u sortiranju otpada
Sve tajne sortiranja na kućnom pragu svladali su i nevjenčani partneri Marija Tkalec (65) i Franjo Perika (63).
– Imamo četiri vreće za staklo, plastiku, tetrapak i metal. Dobili smo i crnu kantu koja ima bar-kod, u nju stavljamo ono kaj ne ide u vreće. Crna i smeđa kanta odvoze se naizmjenično. Lišće i granje obično doma spalimo, a ostatke hrane odlažemo na maloj kompostani koju imamo iza na vrtu. Imamo i plastenik, pa nam kompost dobro dođe. na primjer, viška cvijeća na jesen. Nije to tako strašno, odvajati otpad, a i ne treba puno prostora, mali kutak u dvorištu za kante i vreće – tumači nam Marija.
A zašto onda, pitamo, u nekim selima i gradovima tako malo ljudi odvaja otpad?
– Aljkavi su, zato. Ne žele misliti na budućnost i što će se njihovoj djeci dogoditi za 20 ili 30 godina. Pa kaj je rješenje da sve zatrpamo smećem? Teže je, istina, kad su u pitanju stambene zgrade, tamo je više gazdi nego kod nas na selu gdje svaka kuća ima svoga gazdu. Mi na kanti imamo čip i prati se sve što se ubacuje – pokazuje nam niz od pet brojeva na kanti.
– Nije ti to čip, to je broj kante. Čip je ovdje iza – ispravlja je Franjo. Radi se zapravo o tzv. RFID čipu za očitanje pražnjenja kante. Cijenom mjesečnog odvoza zasad su zadovoljni, plaćaju 58 kuna, “kaj nije puno”, ali...
– Čuli smo sad da gospon Bandić nekaj komplicira. Kaj hoće? Vele da bumo sad plaćali kao u Zagrebu. Marija prati na televiziji zavrzlame oko zbrinjavanja otpada u Zagrebu i boji se da će zbog problema u metropoli svi građani diljem države dobivati veće račune, pa tako i oni u Martijancu.
VIDEO Zagreb: Prosvjed Zelene akcije protiv poskupljenja otpada
- Vjerujem da je ljudima tamo teže, ali nek’ se snađu i zaključavaju si kante. Nekima su očito važniji vodoskoci kojima se divimo kad odlazimo u Zagreb na proštenje. Budemo drugi put hitili novčiće u fontane pa da imaju za kompostarne – prasnula je u smijeh gospođa Marija.
Komunalni procvat u Martijancu dogodio se kad je međimurska tvrtka Pre-kom iz Preloga, grada udaljenog desetak kilometara, preuzela gospodarenje otpadom. To je prva općina izvan Međimurske županije koju je pod svoje okrilje preuzela ta tvrtka koja od deset najuspješnijih hrvatskih gradova i općina po odvajanju otpada servisira čak sedam!
– Prije se sve odlagalo u jednu kantu i plaćali smo 48 kuna. Pre-kom otpad prerađuje, kaj je u redu. Vidjeli smo na televiziji kak to rade u Sloveniji – dodaje Marija pokazujući nam dvije kante i vreće u dvorištu iza kuće. Je li, zanima nas, bilo teško priviknuti se na odvajanje papira, boca, tetrapaka...
– Mislite jer sam stara!? Ma kaj bi bilo teško! Posložila sam si kartonske kutije u kući i u njih stavljam otpad, a onda ga u kutijama odnesem van i posložim u kantu i vreće. Ti ideš tu, ti ideš tu... minuta posla. Nije to neka mudrost. Piše kam kaj ide, a i mi stariji znamo čitati. Ne znam zakaj se i u drugim krajevima ne žele prilagoditi. A trebali bi. Vidjeli smo prije par dana na televiziji kak se djeca po cijelom svijetu bore za bolji život. I ona cura Greta. Nažalost, neki stariji misle “mi bumo ionako još malo na ovom svetu, kaj nas briga” – ljuti se.
Ljute je i oni koji na crno bacaju vreće s kućnim smećem u kontejner na mjesnom groblju.
– Dovezu se autom, stanu i bace, a pitanje je jesu li prije to sortirali. Tu u Martijancu postavljena je videokamera kod kontejnera na groblju, ali ne znam vidi li se kaj kad je mrak – dodaje. Zaboravila je, veli, reći i da papir lože u peći jer im je šteta davati ga Pre-komu.
– Kurimo ga u kotlovnici, zakaj bi plaćali ono kaj ne moramo – kaže. I Franjo je ekološki osviješten. – Što je jednostavnije, baciti smeće tu u kantu ili odvesti ga traktorom ili autom na polje ili u šumu? – pita on. – Ili u vinograde, i tamo se u jarku svega nađe – dopuni ga Marija.
Direktor Pre-koma Siniša Radiković izračunao je da su sve jedinice lokalne samouprave s kojima surađuju prošle godine odvojeno sakupile više od 50 posto otpada. U Martijancu je zabilježen posebno velik skok.
– Bilo je malo otpora. Uvijek, zapravo, ima malo otpora, na javnim tribinama bude jedan ili dva mještanina koji se bune. Jedan posto je uvijek protiv. U Martijancu mještani imaju prostora za još bolji rezultat, posebno kod skupljanja biootpada – smatra.
Kao i stambena naselja u gradovima, i sela postaju spavaonice, sve se manje blaga hrani po dvorištima i sve je manje vrtova koji bi zahtijevali kompostiranje. Zato će se i smeđe kante za biootpad sve više puniti ostacima hrane i lišćem.
– Zanimljivo je da su strašno porasle količine glomaznog otpada, oko 70 posto, a razlog je, po meni, poboljšanje životnog standarda – ističe Radiković. Nakon obrade u Prelogu, količina glomaznog otpada smanji se i za 60 posto, no količine su u porastu. Svi, naglašava, imaju istu razinu usluge.
– Kako je u gradu Prelogu, tako je i na selu. Nema toga da na selu ljudi manje vrijede, posvuda je isto, i usluga i cijena – kaže.
Djeca forsiraju roditelje
Općina Martijanec ušla je u suvlasništvo Pre-koma kojem su povjerene javne ovlasti za pružanje javne usluge skupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada te sakupljanja korisnog otpada. Obiteljima su podijeljeni spremnici za mješoviti komunalni otpad, za biorazgradivi komunalni otpad, te vreće za sakupljanje korisnog otpada. Kante se prazne svaki drugi petak. Već u prvom mjesecu odvojeno je sakupljeno 11,5 tona korisnog otpada i 8,2 tona mješovitog komunalnog otpada. Pre-kom u Prelogu ima svoju kompostanu, reciklažno dvorište i tzv. Centar za ponovnu uporabu, u kojem se restauriraju odbačeni komadi namještaja. Mještani shvaćaju važnost toga da se odvojeni otpad ne odlaže na jednu hrpu, jer bi inače sortiranje na kućnom pragu bilo “Sizifov posao”.
– I mi smo prije bacali sve u istu kantu. Nije mi se bilo teško priviknuti na dvije kante i vreće. Samo si sve treba u glavi posložiti. Za biootpad sad trenutačno ne koristimo kantu jer imamo domaće životinje i gnojište. Koru od krumpira bacamo kokošima i pajcekima. Oni koji ih nemaju odlažu u smeđe kante. Pre-kom na poziv dolazi besplatno po glomazni otpad, dolazi posebni kombi po elektronički, organiziraju skupljanje tekstila... Boce za koje se dobiva povratna naknada odnesemo u trgovinu – govori nam Štefanija Melnjak (63) koja smatra da je cijena od 68 kuna realna.
I Ivka Đuran, iako su joj 83, trudi se odvajati otpad.
– Moja snaha Đuka to jako lijepo održava, pa i ja pazim. Svaka sitnica se gleda. Kamo bi u svijetu došli da se ne sortira? Sami bi sebe zatrpali – kaže baka Ivka.
Ivana Tomašković (40), koja vodi mali obrt za čišćenje, smatra da je jako važno djecu od malih nogu učiti o važnosti sortiranja i recikliranja.
– Klinci možda i najviše forsiraju starce na odvajanje i već od malih nogu se privikavaju. Kod nas u kući pokraj sudopera su složene vreće i sortiramo. Koliko će se tko truditi, to ovisi i o mentalitetu, koliko je tko osviješten, ima volju i koliko se želi prilagoditi – zaključuje.
Martijanec je uključen i u projekt “Ne dvoji nego smeće odvoji“, pa su potkraj prošle godine djeci predškolske dobi podijeljene knjige o održivom gospodarenju otpada, koje im pomažu u formiranju stavova o važnosti.
Bandiću u auto i put Preloga!