Nažalost tu smo sami krivi. Kriv je mindset koji nam se servira kroz medije, konfortan način života, guranje karijere, ekstremni feminizam, lijenost. Imam nekoliko prijatelja koji ne žele imati djecu. Žele uživati u životu, trošiti novac na putovanja i na nova iskustva. Shvačam privlačnost, ali i ispraznost. Bez djece čovjek zapravo nikada ne odraste do kraja i kad tada pogledaš svoj život pogotovo kad malo ostariš i vidiš od svega što si ostvario u životu da su ti djeca često najbolje dostignuće. (Svaki posao i karjera na kraju bude samo to , posao...) A pola svojih egzotičnih putovanja se ni ne sjećam, da ne govirim da me nije ni briga za večinu njih. :)

Postoji znanost koja se zove demografija. Ljudi su prije pedeset godina u znanstvenim radovima davali projekcije što će nam se dogoditi. Znanstveno rečeno - zadnja faza demografske tranzicije. Uz masovan egzodus mladog radnog stanovništva za vrijeme Juge, koja je na državnoj razini to organizirala jer nije znala što će s tim ljudima, posla nije bilo za sve, ma koliko se trudili apologeti samoupravnog socijalizma tvrditi drukčije. I onda onaj staljinistički model - nema ljudi nema problema, idite vani i šaljite devize od kojih je Juga dobar dio preživljavala. Emigracija u pravilu postaje trajna, sa svakim izgubljenim čovjekom društvo gubi i njegovu djecu i djecu djece koja će se tek roditi i postati tek turisti u pradomovini. Koliko je tako Hrvatska ljudi izgubila od šezdesetih godina, to su ogromne brojke, to su činjenice. Kako onda tako i sad politika nije bila ukorak sa znanosti.

A što ste očekivali? Da će parazitsko-zločinačka pljačkati bez granica i bez posljedica. E pa posljedice uvijek dolaze na naplatu na najgori način i u najgorem mogućem trenutku.