U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list ministar vanjskih poslova Alžira Abdelkader Messahel govorio je o tome kako je Alžir uspio pobijediti islamski radikalizam i terorizam koji je u toj zemlji odnio više od 200 tisuća života te o suradnji između Alžira i ostatka svijeta, a najviše o europskim zemljama i njihovoj borbi protiv tog zla te o nedavnom posjetu Hrvatskoj.
Kako komentirate moguću vojnu intervenciju SAD-a i Zapada u Siriji?
Sukobi u Siriji moraju biti riješeni među samim Sirijcima, a ne trebaju ih rješavati vanjske sile. Ministar vanjskih poslova Oman i ja jedini smo arapski ministri koji smo nedavno posjetili Siriju. Razgovarao sam sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom. Alžir ima izvrsne odnose sa sirijskom vladom. Isto tako, imamo dobre odnose i s nekim čelnicima umjerene sirijske opozicije. Naša politička doktrina nalaže nam da budemo u jednako dobrim odnosima sa svima. Mi smo jedina zemlja koja istodobno ima dobar odnos s Iranom i Saudijskom Arabijom. Uvjereni smo da treba pustiti Sirijce da sami riješe unutarnje sukobe bez vanjskih utjecaja i rat u Siriji brzo će biti riješen. Bilo kakva vojna intervencija samo će dodatno zakomplicirati situaciju. Za sve ono što se danas događa u arapskom svijetu nije kriv narod, već vanjski utjecaji. Mi, Alžirci,tražili smo reforme u Arapskoj ligi u kojoj se od njezina osnutka do danas ništa nije promijenilo, nije bilo nikakve reforme. Tražio sam da mi, Arapi, međusobno rješavamo svoje probleme bez miješanja velikih sila. Isto to vrijedi i za Libiju, na čije sukobe utječe vanjski faktor. Vraćam se na naše iskustvo u Alžiru – da su vanjske sile bile umiješane, do dandanas ne bismo riješili naš problem. Neke velike sile od nas su tražile, s obzirom na to da imamo jaku vojsku, da vojno interveniramo u Libiji, Maliju i Nigeru. Odbili smo takav prijedlog unatoč tome što se tamo nalaze i terorističke skupine. Jasno smo rekli da naši vojnici neće ginuti za drugu državu i tuđe interese.
Svijet se danas suočava s porastom islamskog radikalizma i terorizma. Alžir je jedna od rijetkih zemalja koja je uspjela suzbiti islamski radikalizam i terorizam. Kako?
Alžir je imao gorko iskustvo s terorizmom. Vi znate da je Alžir bio prvi na udaru. Od 1991. bili smo meta islamskog radikalizma i terorizma, i to do 2002.godine. U borbi protiv terorizma u tom razdoblju poginulo je više od 200 tisuća ljudi. Naravno, ne možeš se samo oružjem boriti protiv terorizma. Moraš povući i neke političke poteze. Predsjednik Abdelaziz Bouteflika donio je niz političkih odluka o pomirenju, aboliciji, suživotu, koji su rezultirali uspjehom. Alžir je danas jedna od rijetkih zemalja koja nema problema s terorizmom. Da je Alžir danas jedna od najsigurnijih zemlja na svijetu, dokazuje i izvještaj koji je prošle godine u kolovozu objavio američki Gallup, kompanija za istraživanje mišljenja javnosti, Alžir je sedma zemlja u svijetu na ljestvici sigurnosti za 2017. godinu. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 136 zemalja, a evaluacija sigurnosti temelji se na osnovnim pitanjima koja se odnose na povjerenje ljudi u policiju, sigurnost u mjestu stanovanja i sigurnost prilikom noćnog kretanja. Mi smo povratili imame i vjerske učitelje da u džamijama propovijedaju ispravan i izvoran islam.
Alžir ima iskustvo u suzbijanju terorizma i islamskog radikalizma. Traže li od vas čelnici zapadnih zemalja pomoć i savjete s obzirom na to da se nalaze u problemima ugroze kakvu ste vi imali 90-tih godina?
U stalnim smo kontaktima i koordinaciji sa svim našim partnerima diljem Europe. Naravno, razmjenjujemo iskustva i obavještajne podatke jer znamo da sigurnost Alžira znači i sigurnost Europe. Potpisali smo ugovore s Francuskom, Španjolskom, Italijom, Velikom Britanijom, Njemačkom, Rusijom, SAD-om o suradnji suzbijanja terorizma i islamskog radikalizma. To neće ići glatko ni lako. Naša je borba trajala više od deset godina i ne znam koliko će trajati u Europi i u cijelom svijetu. S tim smo zemljama postigli dogovor da ćemo mi, kao država, u džamije i vjerske objekte poslati imame i vjerske učitelje koji će u tim zemljama propovijedati umjereni ispravni islam, što je izuzetno bitan i važan faktor u borbi protiv terorizma i suzbijanja islamskog radikalizma.
Kakva je opća situacija u Alžiru s obzirom na to da ste jedina zemlja koja nije obuhvaćena "Arapskim proljećem" unatoč predviđanjima svih analitičara da će i u Alžiru biti valova prosvjeda?
Niste prvi koji ste mi postavili to pitanje. Mnogi svjetski dužnosnici postavljaju pitanje o tome kako je Alžir izbjegao tzv. Arapsko proljeće. Mi smo praktički bili u građanskom ratu i naravno da su svi bili uvjereni da će i kod nas doći Arapsko proljeće. Međutim, kada vodite ispravnu politiku, kada date narodu sve što želi, kada imate poštenu vojsku i snage sigurnosti, sve će to spriječiti bilo kakvu zavjeru koja dolazi izvana. A unutar Alžira mi smo već riješili naš problem, pomirenje. Zakon koji je donio predsjednik Bouteflika zakon je milosrđa i on spaja, a ne odvaja. Sve to dalo nam je za pravo da pokrenemo inicijativu u UN-u da proglase 16. svibnja Međunarodnim danom suživota, što je i usvojeno. Alžirci su odlučni u tome da više nikada ne dopuste da se ponove događaji iz 90-tih godina, rat i nasilje. Međutim, i dalje smo na oprezu jer nas okružuju zemlje koje su nestabilne i u kojima se vode ratovi te su postale utočište za terorizam, kao što šu Libija, Mali i Niger. Zbog toga činimo sve da vratimo mir i sigurnost u tim zemljama.
Ponovno se dižu tenzije između Maroka i Alžira zbog Zapadne Sahare. Maroko vas optužuje da naoružavate i podržavate oslobodilački pokret POLISARIO (Narodni pokret za oslobođenje Saguia el-Hamre i Río de Ora)?
Za nas u Alžiru jedino je rješenje za Zapadnu Saharu u okviru međunarodnog prava i UN-a. Smatramo da taj problem može riješiti jedino dijalog između predstavnika Zapadne Sahare i Maroka. Mi u Alžiru nemamo nikakvih pretenzija niti ambicije prema Zapadnoj Sahari. Ti ljudi moraju sami odlučiti o svojoj sudbini i to nalaže UN otkad je izbio slučaj Zapadne Sahare 1966. godine. Isto to nalaže i Europski sud. Zapadna Sahara legalna je i legitimna članica Afričke unije i ima pravo na neovisnost. To je naš stav od početka do dandanas i nismo ga mijenjali. Neka oni sami odluče žele li biti neovisna država ili u sastavu Maroka. Svaku njihovu odluku mi ćemo poštivati. Nemamo nikakvih problema sa susjednim Marokom već oni imaju problema sa Zapadnom Saharom. Mi samo poštujemo odluku Međunarodne zajednice koja nalaže da narod Zapadne Sahare ima pravo na samoodređivanje. Godine 1966. UN je donio odluku o pravu na samoodređenje (teritorijalne pretenzije isticali su Maroko i Mauretanija).
Nedavno ste bili u posjetu Hrvatskoj. Kako ocjenjujete političku, ekonomsku i trgovinsku suradnju između dviju zemalja, s obzirom na to da su odnosi između Alžira i Hrvatske oduvijek su bili dobri?
Moj posjet Hrvatskoj bio je vrlo uspješan. Sastao sam se s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović koja je pokazala zainteresiranost za intenziviranje gospodarske suradnje između naših zemalja. Kao područja od zajedničkog interesa naznačene su električna, prehrambeno-prerađivačka i građevinska industrija, a predsjednica je izrazila uvjerenje kako Hrvatska može imati važnu ulogu kao ulazna točka plasmana alžirskih proizvoda na tržište Europske unije. Isto tako, predsjednica je kazala kako je Hrvatska zainteresirana za jačanje sigurnosne suradnje te našu zemlju smatra ključnim čimbenikom u očuvanju stabilnosti i sigurnosti šire regije. Isto tako, imao sam važan sastanak s premijerom Andrejom Plenkovićem, predsjednikom Sabora, gospodinom Gordanom Jandrokovićem, ministricom vanjskih poslova Marijom Pejčinović-Burić, dok sam sa s ministricom kulture Ninom Obuljen-Koržinek potpisao Sporazum o kulturnoj suradnji Hrvatske i Alžira.
Za razliku od mnogih arapsko-islamskih zemalja, Alžir je specifičan po pravima žena. Dvije godine zaredom Alžir je dobio nagradu za promicanje ženskih prava!
Žene u Alžiru bile su nositelji revolucije i one su dio našeg društva. Iako Alžir slovi kao islamska zemlja, veliki broj žena zastupljeno je u svim segmentima života. Među odvjetnicima čak je 65 posto žena, a 40 posto je žena sutkinja. U području obrazovanja je 60 posto žena. Među liječnicima više je žena nego muškaraca, ali i u politici. U novinarstvu je zastupljeno 65 posto žena. Prema zakonu, u svim državnim ustanovama mora biti zastupljeno najmanje 30 posto žena koje moraju biti ravnopravne i u plaćama.
Ne trebamo mi nikakve imame,mi imamo križ,ostanite gdje jeste.Svi ste vi isti,prvo umjereni a poslije radikalni.