Na Starom kontinentu danas živi između 10 i 12 milijuna Roma, nešto više od jedan posto ukupnog europskog stanovništva. Koliko ih točno ima u Hrvatskoj, teško je doznati zbog čestih seoba i neriješenih statusno-pravnih pitanja, ali i straha da se izjasne Romima. Na području Hrvatske Romi žive od 14. stoljeća, a njihov se broj tijekom povijesti drastično mijenjao. U Banskoj Hrvatskoj evidentirano ih je oko 12.000.
Aktualna “etnička mimikrija”
U bivšoj Jugoslaviji vlast ih nije dirala, a niti se njima posebno bavila. S osjećajem sigurnosti, rastao je i njihov broj u službenim popisima, pa ih je tako 1981. popisano 3858, 1991. godine 6695, deset godina poslije 9463. Godine 2011. zabilježen je najveći skok, na čak 16.975. No, realnije su procjene, smatra viši znanstveni suradnik na Institutu Ivo Pilar dr. sc. Danijel Vojak, da ih ima 30 do 50.000.
“Etnička mimikrija” je, naime, i danas aktualna. Najviše ih živi na području Međimurske, Osječko-baranjske i Sisačko-moslavačke županije te Grada Zagreba. Ta etnička zajednica nema vlastitu državu i živi rasprostranjena po cijelom svijetu, gdje ih nazivaju Cigani, Gipsy, Gitanosi...
Oni sebe nazivaju Romima, a tu riječ, uz etničku pripadnost, koriste i za imenicu “čovjek”. U Europu su stigli iz sjeverozapadne Indije koju su masovnije počeli napuštati u krajem 10. stoljeća, u vrijeme osvajačkih pohoda Mahmuda Gaznija. Prvi put se na području današnje Hrvatske spominju u Dubrovniku 1362. godine u jednom trgovačkom spisu u kojem se poimence navode “Egipćani” Vlaho i Vitan, a 1373. i u Zagrebu, gdje rade kao trgovci, krojači i mesari.
Bavili su se sitnim obrtima vezanima za obradu metala, drva, lončarije i glazbenih instrumenata, a zarađivali su i kao zabavljači. U srednjem su vijeku uglavnom su bili vezani za gradove, pa se tako 1497. u Puli spominje svećenik Dominik Ciganin. Carica Marija Terezija u 18. stoljeću zabranila je Romima nomadske selidbe i romske brakove, a u arhivima je pronađena i odluka o oduzimanju romske djece roditeljima koji se nisu o njima dobro brinuli. Car Josip II. pak im je zabranio da govore svojim jezikom i silio ih da se odijevaju kao i ostali građani. U Međimurju se prvi put spominju 1688. godine, kad je kršteno dijete “ciganskog” vojvode Ivana. U 18. stoljeću međimurski feudalci dozvoljavaju doseljavanje Roma koritara, koji su bavili izradom drvenih korita i pribora za jelo, a veće romske skupine u migracijskim valovima stigle su u 19. stoljeću iz Rumunjske, nakon što je tamo ukinuto ropstvo. Nazivaju se Bajašima.
– Njihov suživot na hrvatskim područjima često je bio obilježen pojmom anticiganizma, koji ustvari u sebi ujedinjuje sve predrasude i stereotipe o Romima kao uvijek drugima, stranima, asocijalcima, kriminalcima, prosjacima, otimačima djece i slično. Na žalost, znatan do tih predrasuda i danas, više od nekoliko stoljeća, prisutan je među stanovništvom koje žive u Hrvatskoj. Upravo se na temelju takvih predrasuda objašnjavalo nevjerojatno nasilje nad njima u povijesti. Rome su proganjali kao divlje životinje i njihovo ubijanje se novčano nagrađivalo u Nizozemskoj i njemačkim državama, palilo ih se, vješalo na početku sela u europskim državama, a kako bi se upozoravalo druge Rome da tamo nisu poželjni. Zabranjivalo se da koriste svoja etnička imena, vlastitu kulturu, jezik. Praksa otimanje djece iz romskih obitelji i njihovo stavljanje u dobrim kršćanskim obiteljima posebno je bila prisutna u 18. stoljeću, i to na našim područjima – pojašnjava dr. sc. Vojak, koji se dugo bavi proučavanjem povijesti Roma na našim prostorima i objavio je više knjiga i znanstvenih članaka.
Malo je poznato da je i u Europi bilo ropstva, a upravo su Romi bili robovi. Oni su od 15. do sredine 19. stoljeća u Moldaviji i Vlaškoj bili robovi koje se prodavalo i kupovalo, čak i cijele obitelji, o čemu postoji hrpa dokumentacije.
Prvi zakon o oslobađanju državnih i crkvenih Roma donijet je tek 1844. Smatralo se da nisu “dovoljno rasno čisti” da budu pripadnici rasnih čistih društava. Steriliziralo ih se i ubijalo u nacističkim logorima i logorima njihovih saveznika, kao što je to bila ustaška NDH.
Ostalo je, dodaje dr. sc. Vojak, neodgovoreno pitanje što se dogodilo s romskom imovinom nakon deportacije u logor u Jasenovcu. U vrijeme socijalizma i dalje su bili marginalni sloj društva, neobrazovan i nezaposlen.
Nacionalna manjina od 2002.
– Takva situacija dočekala je međimurske Rome i u Hrvatskoj, no ono što njih posebno karakterizira je društvena segregiranost njihovih naselja, a s njima povezanim i dalje nedovoljno uočljivim promjenama u njihovim životnim uvjetima, pitanju zapošljavanja, a posebno pitanju obrazovanja – istaknuo je dr. sc. Vojak i upozorio da nasilje nad Romima nije prestalo, već je samo promijenilo svoj oblik, “uzelo nova sredstva i fokusirano djelovalo da se Romi potpuno asimiliraju u brojnim europskim državama”. Ulaganje u obrazovanje je, ističe, ključ svega.
Romi su u Hrvatskoj tek 2002. godine dobili status nacionalne manjine. Kako navode u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, tijekom migracija susretali su se s mnogobrojnim jezicima, običajima i vjerovanjima drugih naroda, i usvajali elemente sredine u kojoj su dulje vrijeme obitavali.
Većinsko stanovništvo, ističu, u pravilu ne poznaje ili nedovoljno poznaje tradiciju, jezik, umjetnost i druge karakteristike Roma. U romskim obiteljima uglavnom se govori romski jezik (79 posto prema jednom istraživanju), odnosno neki od dijalekata romskog jezika (romani chib i ljimba d’ bjaš), 11 posto ispitanika iz jednog istraživanja govorilo je albanski, a u samo šest posto hrvatski. Romi su pripadnici različitih vjeroispovijesti i često prihvaćaju dominantnu religiju sredine u kojoj žive i dodaju joj elemente svojih tradicijskih vjerovanja.
Većina hrvatskih Roma je autohtono, a ostali su uglavnom imigranti iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova. Svjetski dan Roma 8. travnja obilježava se čast prvog Svjetskog kongresa Roma 1971. godine u Londonu, kad su i usvojene odluke o romskoj zastavi i službenoj himni “Gyelem, gyelem” (Idem, idem).
Ekstremni ljevičari, danas poznatiji kao "liberali" poznati su po pranju mozga. I to na suho.