Dok je u Hrvatskoj šamaranje djeteta kazneno djelo za koje roditeljima prijeti odlazak u zatvor, u Francuskoj se pljuska djetetu može pravdati "pravom na korekciju" nepoželjnog ponašanja djeteta, pa ispada da Francuzi imaju slične odgojne metode kakve su imali naši roditelji i bake i djedovi. No, morat će ih promijeniti nakon odluke Europskog odbora za socijalna prava Vijeća Europe. Francuskoj je izrečena opomena jer francuski zakon ne daje jasnu, preciznu i obvezujuću zabranu svakog tjelesnog kažnjavanja djece, pa se u sudskoj praksi događa da roditelji ne budu kažnjeni što su pljusnuli dijete ako se pljuska dogodila u okviru "prava na korekciju" ponašanja djeteta.
Žalili se na 7 zemalja
Opomena Europskog odbora za socijalna prava Vijeća Europe, koje uključuje 47 zemalja, izrečena je u povodu tužbe Udruge APPROACH za zaštitu djece jer je Francuska prekršila članak 17. obvezujuće Europske socijalne povelje. Ako ne poduzme odgovarajuće mjere zbog kojih je opomenuta mogla bi se suočiti sa sankcijama Vijeća Europe.
Udruga APPROACH žalila se na sedam zemalja, Francusku, Irsku, Italiju, Sloveniju, Češku, Cipar i Belgiju, no priopćenje Vijeća Europe, nedavno objavljeno, bavi se samo Francuskom zbog nedostatka eksplicitne zabrane tjelesnog kažnjavanja djece. APPROACH tvrdi da su različiti oblici tjelesnog kažnjavanja priznati od francuskih sudova kroz "pravo na korekciju" djetetova ponašanja, sadržano u običajnom pravu. Navode da Civilni i Kazneni sud nisu dosljedno interpretirani i shvaćeni kao zabrana svih oblika tjelesnog kažnjavanja. Pozvali su se na odluku Kasacijskog suda iz 2003. prema kojoj majka koja je pljusnula dijete od 23 mjeseca nije prekoračila "pravo na korekciju", ali i niz sličnih presuda. Francuska ima ministarsku okružnicu da se ne može posezati za tjelesnim kažnjavanjem u osnovnim i srednjim školama, no udruga ističe da okružnica nije ojačana zakonom, koji eksplicitno brani svaki oblik tjelesnog kažnjavanja. Za razliku od Francuske, kod nas je povreda djetetovih prava, u koju ulazi i pljuskanje djeteta, kazneno djelo.
– Svako fizičko kažnjavanje djeteta, bez obzira misli li počinitelj da je to u odgojne svrhe, kažnjivo je. Prema našem Kaznenom zakonu (KZ) i jedna pljuska djetetu povreda je djetetovih prava, a za to je kazneno djelo propisana kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. No, u sudskoj praksi se roditeljima, ako je riječ o jednokratnom nasilju prema djetetu, ekscesu u ponašanju, najčešće izriču uvjetne osude. Ni naš zakon o osnovnom, ni o srednjem školstvu, ni KZ ne dopuštaju tjelesno kažnjavanje djece – kaže sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda Lana Petö Kujundžić. Ističe da kod ljudi još treba osvješćivati da je zabranjeno ošamariti ili udarati dijete po guzi. Francuska praksa kada je o kažnjavanju djece riječ iznenadila ju je.
Tuku zbog nemoći
– Ne bi me iznenadila takva praksa u Velikoj Britaniji u kojoj roditelji mogu dopustiti da odgajatelj ili učitelj može fizički kazniti njihovo dijete, pa bih prvo očekivala da bude prozvana Britanija – kaže sutkinja.
Psihologinja prof. dr. Gordana Buljan Flander slaže se sa stavom udruge APPROACH.
– Batina neće donijeti pozitivnu korekciju ponašanja nego samo osjećaj straha kod djeteta i želju za osvetom. Batinom ga učimo da je nasilje prihvatljiv način rješavanja problema. I jedan udarac je nasilje. Ne znači da su roditelji koji su jednom-dvaput udarili dijete loši roditelji, nego da primjenjuju odgojne metode svojih roditelja. Roditelji udare dijete iz osjećaja nemoći i jer se ne mogu kontrolirati, umjesto da pozitivno ponašanje djece nagrade nekom privilegijom, a negativno oduzimanjem privilegija – kaže dr. Buljan Flander.
>>Budući liječnici ne znaju da zakon zabranjuje pljuskanje djeteta
>>Dokazana veza između fizičkog kažnjavanja djece i kasnije nasilne seksualnosti
apsolutno sam protiv maltretiranja djece, ali i ja sam bio dijete i ne kaže se bezveze da je batina iz raja izašla, dobro mi je došao koji šamar, bio bi još gori i gluplji da ga nisam dobio.