Voditelj igraonice petogodišnjeg Maka na ulazu pita zna li se spuštati s tobogana, demonstrira mu kako ruke treba držati uz tijelo, a kad ga nekoliko minuta kasnije ugleda kako se penje na tobogan u suprotnom smjeru, zviždaljkom ga upozorava da se vrati. Slika poželjna, ali rijetko viđena u nekoliko tisuća hrvatskih igraonica. U većini se mališani igraju bez stručnog nadzora, prepušteni samo budnom oku roditelja (a u mnogima se dijete dobar dio vremena i ne vidi od sprava) i nadi da će igranje završiti kako je i počelo, veselo i bez ozljeda. A sve je po propisu. Zakon ne obvezuje vlasnike igraonica da zaposlenici išta znaju o tjelesnim, spoznajnim i psihomotornim sposobnostima djeteta.
Nezahtjevan posao
Ne moraju ništa znati ni o tome kako potaknuti kreativnu igru, niti im trebaju znanja što kad u igraonicu dođe dijete s posebnim potrebama. I što je najdramatičnije, ne postoji ni obveza da svi zaposlenici, već samo jedan, vladaju vještinama za krizne situacije, pa čak ni osnovama prve pomoći?! I sami se organizatori igraonica nerijetko iznenade koliko je, što se propisa tiče, jednostavno i nezahtjevno imati igraonicu ili zabavni park za djecu. S tim se suočio i direktor šoping-centra Westgate Stjepan Iveljić, gdje je najveća igraonica – zabavni park za djecu u Hrvatskoj.
– Kad smo otvarali igraonicu, bilo je, među ostalim, dovoljno proći tehnički pregled, ali ne traže se zahtjevniji minimalni tehnički uvjeti, tako da je, što se samog objekta tiče, bilo dovoljno ispuniti najosnovnije, kaže direktor Iveljić. – Na prvom tehničkom pregledu, recimo, čak nisu od nas tražili certifikate za sprave i igračke prevedene na hrvatski jezik. To smo morali napraviti tek na drugom tehničkom pregledu. Susreli smo se s više nedorečenosti u zakonu, koje omogućuju nesavjesnim vlasnicima manipulacije na štetu sigurnosti djece. Bio sam pomalo iznenađen, očekivao sam da igraonice moraju proći neku sličnu provjeru kao što, recimo, prolaze vrtići, kaže Iveljić.
U Austriji strože
– Mi smo se samoinicijativno odlučili za rigorozniji pristup. Voditeljica ima pedagoško obrazovanje i iskustvo rada u vrtiću, tjedno pregledavamo sve sprave i igračke kako ne bi bilo oštećenih. Vikendom, iako se to od nas ne traži, povećavamo broj zaposlenih. U Austriji držimo dvije igraonice, tamo su uvjeti bitno stroži, a mi nastojimo i ovdje primijeniti takve standarde.
Tako, za razliku od Hrvatske gdje to nije obveza, u Austriji zaposlenici u igraonicama moraju imati elementarno znanje za rad s djecom. Upravo za to se zalaže i ravnateljica zagrebačkog učilišta mr. Dijana Turudić.
– Školujemo dadilje, za njih nema posla, a u igraonicama se zapošljava bez ikakvih pravila. Izostanak propisa omogućio je nered, koji ugrožava sigurnost djece. Trebalo bi propisati da se u igraonicama zapošljava dadilje i educiran kadar jer to nisu mjesta odgoja i obrazovanja, ali su mjesta na kojima bi se o djeci moralo bolje brinuti i bolje ih čuvati – kaže D. Turudić.
a U Ministarstvu unutarnjih poslova kažu da nemaju u evidenciji tragičnih slučajeva u igraonicama, kakav se protekle subote dogodio u splitskom Čarobnom gradu. – U posljednjih desetak godina ništa se slično ne pamti – kažu u MUP-u. O nezgodama, naravno, ne vode evidenciju, a one su, na žalost, neizbježne. I to ne samo kao posljedica izostanka većih sigurnosnih mjera u igraonicama nego i kao rezultat nesretnog spleta okolnosti. Tako bude modrica, ali i, priznaju u igraonicama, goreg, poput iščašenje zgloba i sl. ozljeda.
Tipicno. Cekamo da se nesto tragicno desi, pa onda tek idemo razmatrati sto bi se dalo oko toga napraviti. Znaci, za nekih 10 godina valjda ce donjet neki zakon da stroze malo kontroliraju igraonice. Bemti balkanizma.