Europa i svijet posljednjih se devet mjeseci bore protiv globalne pandemije koja je za sobom donijela i krizu zdravstvenog sustava. Zajedno smo osjetili što to znači i koju žrtvu zahtjeva od svih nas. Iako nastavljamo borbu protiv pandemije, ne smijemo zaboraviti na još jednu krizu koja nam kuca na vrata – onu klimatsku.
Zadnjih pet mjeseci zabilježeni su kao najtopliji do sada, a novi temperaturni rekordi nastavljaju se nizati. Dok je Europa ovo ljeto doživjela dosad neviđene toplinske valove, šumski požari u Australiji, Amazoniji, Kaliforniji te na Arktiku uzrokovali su ogromne štete. Ljudi diljem svijeta, a pogotovo najranjivije skupine, već osjećaju negativne posljedice. Klimatska kriza je stvarna i događa se upravo sada.
Kako bismo postigli klimatsku neutralnost do 2050. godine, Europska je Komisija prošlog proljeća predložila nadopunu Klimatskog zakona Europske Unije te uključila granicu smanjenja emisije ugljičnog dioksida (CO2) za 55% do 2030. godine. Europski Parlament je nedavno izglasao još ambiciozniji plan kojim do 2030. godine cilja na smanjenje CO2 emisije za čak 60%. Znanost nam je jasno dala do znanja da moramo biti što ambiciozniji kako ne bismo prešli granicu globalnog zatopljenja od 1.5 °C, a koja je određena Pariškim sporazumom iz 2016. godine. Prosječna temperature na Zemlji do danas je porasla za 1.1 °C, a narednih 10 godina biti će odlučujuće za globalnu borbu protiv klimatske krize. Zbog toga je nužno da budemo što ambiciozniji.
Mi kao Europski Zeleni pozivamo sve Europske vlade da podrže plan Europskog Parlamenta te osiguraju usklađenje Europskog Zelenog Plana (European Green Deal) s ambicioznim Klimatskim zakonom.
Znanstvena istraživanja pokazuju nam kako to postići u realnosti. Prvo, značajan fokus moramo staviti na povećanje količine domaće obnovljive energije. Drugo, Europskim planom renovacije stambenih zgrada učinit ćemo naše domove sigurnijima i energetski učinkovitijima te otvoriti mnogobrojna radna mjesta. Treće, moramo investirati u nove tehnologije kao što su energija zelenog hidrogena te zaštititi industriju putem mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika. Četvrto, kroz financiranje mehanizma pravedne tranzicije možemo omogućit zeleniju i održiviju budućnost za sve građane Europske Unije. Cijena ulaganja u bolju budućnost manja je od one koju bismo morali platiti za posljedice klimatske krize.
Europska Unija jedna je najvećih proizvođača emisija ugljičnog dioksida na svijetu te mora preuzeti svoj dio odgovornosti. Obećanje koje je Kina dala za postizanje klimatske neutralnosti do 2060. godine jasno ukazuje na to da globalni pokret za klimatsku akciju raste, a Europa sada ima priliku zauzeti vodeću poziciju. Klimatske promjene događaju se u ovom trenutku, a na našim je političarkama i političarima da prestanu odgađati donošenje nužnih odluka, suoče se s klimatskom krizom i tako zaštite našu budućnost. To dugujemo budućim generacijama te najranjivijim skupinama diljem svijeta koje su na vlastitoj koži počele osjećati konkretne posljedice klimatskih promjena. Nemamo više vremena. Nacionalne vlade imaju mogućnost odabrati ispravan put 10. i 11. prosinca kada će se na sjednici Vijeća Europske Unije usuglašavati o ciljevima Europskog klimatskog zakona. Sada je vrijeme da pokažu klimatsku ambiciju i izbore se za bolje sutra.
Bilješke
Zaključno s 2019. godinom, prosječna temperatura na Zemlji povisila se za 1.1 °C u odnosu na pred-industrijsku eru. Ako nastavimo ovim tempom, postoji velika vjerojatnost da ćemo dostići 1.5 °C globalnog zatopljenja do 2024. Negativne društvene, ekonomske i okolišne posljedice ovog scenarija su ogromne.
Kako se to mjeri PROSJEČNA temperatura na zemlji koja ima površinu od 510.100.000 km² i volumen atmosfere od 4.596.900.579 km3 i kako je to onda u drugu decimalu može usporediti s PROSJEČNOM temperaturom od prije 200 godina?