Francuski predsjednik Emmanuel Macron dao je novi zamah ideji pretvaranja EU u uniju s više brzina, u kojoj se najstabilnije članice jezgre eurozone kreću brže i dublje u integracije koje bi uključivale čak i zaseban proračun eurozone i zajedničkog ministra financija.
Macron je najavio da će detaljne korake u tom smjeru predstaviti nakon njemačkih izbora 24. rujna, na kojima trenutačne ankete predviđaju pobjedu kancelarke Angele Merkel, a sama Merkel podržala je Macronova nastojanja.
– Također bih mogla zamisliti zajedničkog ministra ekonomije i financija – rekla je Merkel u utorak u Berlinu i dodala da bi to omogućilo bolju koordinaciju članica eurozone u fiskalnoj i gospodarskoj politici.
Prirodno okruženje
Europski bi monetarni fond, prema Macronu i Merkel, mogao izrasti na temeljima postojećeg Europskog stabilizacijskog mehanizma, koji je osnovan tijekom krize eurozone kako bi se kroz njega financirali paketi pomoći ugroženih članica poput Grčke ili Portugala.
Pretvaranje EU u uniju u kojoj se različiti krugovi država članica kreću različitim brzinama predloženo je kao jedan od pet scenarija u Bijeloj knjizi o budućnosti Europe, koju je predsjednik Europske komisije objavio u ožujku ove godine. Iako mnogi tvrde da EU već sada funkcionira u različitim brzinama – jer neke članice jesu u schengenskoj ili eurozoni, a neke nisu – formalno prihvaćanje scenarija o EU u više brzina bilo bi drukčije od svega dosad viđenog jer bi to značilo da nekim članicama EU nije ni dozvoljeno da se pridruže onim najnaprednijim članicama u najvišoj brzini. Bilo bi drukčije jer bi neke članice EU vjerojatno završile na periferiji, neke u jezgri, a neke između.
– Moramo osmisliti Europu s više formata, u kojoj oni koji žele ići naprijed idu dalje naprijed, neometane od onih država koje, s punim pravom, ne žele ići tako daleko ili tako brzo – rekao je Macron u govoru na godišnjoj konferenciji francuskih veleposlanika u utorak u Parizu. Mnoge države članice EU već su se prilagodile očekivanjima da će se uskoro dogoditi takav tektonski pomak unutar Unije pa su odlučile posljednjih mjeseci i godina činiti sve kako bi, u trenutku kad dođe do “cijepanja” na više brzina, ostale u jezgri Unije. Slovenija je jedna od takvih koja je sve podredila tom cilju. A Hrvatska?
Kao najnovija država članica EU koja za sada nije ni u schengenskoj ni u eurozoni, Hrvatska je u opasnosti da u cijepanju EU na više brzina ostane u najsporijoj brzini na periferiji. Ivan Jakovčić, zastupnik IDS-a u Europskom parlamentu, opasnost vidi u još nečemu – politici predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja vodi Hrvatsku u bliže odnose s državama Višegradske skupine.
– Nitko neće čekati nedemokratske režime u Poljskoj i Mađarskoj da shvate što znači EU. Stoga je vezivanje Hrvatske uz inicijativu Tri mora pogubno – kaže Jakovčić.
– Njemačka, Italija, Francuska, Austrija: to je skupina zemalja koje su naše prirodno okruženje. Hrvatska mora biti odrješita u tomu da uđe u eurozonu i schengenski prostor. Kako danas stvari stoje, mi ne znamo što je naša vanjska politika – dodaje IDS-ov europarlamentarac.
Mala, elitna jezgra
Kad je ušla u EU, Hrvatska se obvezala uvesti euro i ući u schengensku zonu bez granica, no ne postoji nikakav obvezni rok u kojem se to ima dogoditi. Za sada ne postoji ni pravi zamah u smislu reformi i ispunjavanja niza preduvjeta za ulazak u eurozonu. No, upućeni sugovornici s kojima smo razgovarali nadaju se da dokument koji Hrvatska narodna banka planira objaviti ove jeseni, dokument pod radnim nazivom “Eurostrategija Hrvatske”, može otvoriti javnu raspravu o tome koliko brzo Hrvatska treba ući u eurozonu.
Ta javna rasprava može, nadaju se, potaknuti Vladu na provođenje reformi prema tom cilju. Ipak, nakon Macronova govora čini se da bi se prije moglo dogoditi cijepanje EU na više krugova nego ulazak Hrvatske u Schengen i eurozonu, dva trenutačno najsnažnija kruga unutar EU s najdubljom integriranošću država članica. No, kao što je Macron i naznačio u svojem govoru, treba najprije pričekati da prođu njemački izbori i da se formira nova njemačka vlada pa da se vidi ima li u Berlinu apetita za tu ideju i kako bi to točno izgledalo u praksi.
Njemački mediji pišu da, iako Merkel signalizira da podržava Macrona u tome, kancelarka ne podržava baš sve što Macron zamišlja, poput zasebnog proračuna eurozone koji bi se mjerio u “nekoliko postotnih poena od ukupnog BDP-a eurozone” (koji je lani iznosio oko 10 tisuća milijardi eura). Nijemci, kao i uvijek dosad, nisu baš najzagrijaniji da izravno transferiraju novac drugim državama u EU. Ali, ako bi ikad bili zainteresirani za takvu “transfernu uniju” od koje su uvijek zazirali, onda bi to bili pod uvjetom da je riječ o maloj jezgri država članica čija je ekonomska moć, fiskalna politika i poštovanje raznih drugih propisa na manje-više jednakoj razini.
jakovčić smeće lopovsko partijsko-orjunaško-autonomaško