Vic tjedna
Nešto tresnu u kuhinji.
Muž:
– Opal mi je tanjur!
Žena:
– Čekaj, bum došla s metlom.
Muž:
– Tu kratku distancu moreš i pješice.
NAJBOLJI TRENER NA SVIJETU ODLAZI NAKON PARIZA
Malo sim, malo tam (rujan 2023.)
Šeće moj prijatelj uz Jarunsko jezero. Zvrcne me. I kaže:
– Pogodi s kim sam.
– Nisam baba Vanga ni vidoviti Milan.
Fulavam sve redom.
Nakon prvog "halo" skužim o kome se radi. Nikola Bralić.
Na Floridi svojevremeno proglašen najboljim veslačkim trenerom na svijetu. Nismo se gledali desetljećima.
– Nosiš li još uvijek tri broja veće trenirke? – pitam.
– Nego šta. Stalno mi uvaljuju neke brendirane koje jedva navlačim. K'o kurtoni su – šali se moj stari prijatelj.
Sa Sinkovićima i zlatnim medaljama dobro ste nas razmazili.
Sad je pred nama SP u Beogradu. Slijedi mali predah pa Olimpijske igre u Parizu.
– Znači nema povlačenja?
– Do Pariza punim pogonom, a onda, najvjerojatnije, u punu mirovinu. Bit će već 73. godina na leđima. Treba se i odmorit.
Dogovorimo jesenju putnu na Jarunu.
Da evociramo uspomene na bajkovite dane provedene na Savi i uz nju. U Mladosti.
Anga, Mara, Njonja, Justići, Jaro, Brko, Slavek, Žac, Fifi, Makek, Dugi, Desa, Čulo, Vujke, Kuzle, Kos…
Malo veslanja. Malo nogometa. Tenisa i pingića.
I, naravno, belota.
Puno ludih dana do bezdana.
I Bralić. Uvijek u tri broja većoj trenirci.
Nakon telefonskih "zaveslaja" eto me u kvartu.
Glumac Franjo Dijak po Krapinskoj šeće ćuku.
– Nisi na Jadranu?
– Nisam bedast. Mi Zagrepčani uživamo u rodnom gradu za ljetnih mjeseci. Pravi relaks.
I mislim si. Ima Franjo pravo.
Ni meni ne pada na pamet otisnuti se bilo kuda izvan dometa purgera.
Uđeš u tramvaj. Prazan.
Uđeš u bus. Ista stvar.
Milina cijeloga ljeta.
Dok se ljudi ne vrnuše iz svojih zavičaja.
I napraviše cirkus u prometu.
I baš u prepunom tramvaju đaka spremam se na degustaciju sireva.
– Dečki, donio sam vam sireve od 6 najboljih proizvođača s Paga. Izaberite onaj najbolji – predloži Goran Grgić, a mi se već oblizujemo.
Paški sir je zakon.
A, eto, konačno i mene u žiriju.
Pa makar i za sir.
DINAMO JE EMOCIJA
Malo o nogometu (rujan 2023.)
Čitam kako je dolaskom u Dinamo Sergej Jakirović ostvario svoj dječački san.
Shvatim da njemu, kao i Bišćanu, Dinamo nije samo posao nego i emocija.
A emocije često blokiraju racio.
Vidjevši Igora Bišćana, dragog mi čovjeka i vrsnog trenera, kako utakmicu s Hajdukom vodi u bijeloj košulji, prijatelj Darko Radišić proročanski mi šapnu:
– To nebu dobro. Mi na tribinama svi u plavim majicama i s plavim škrlakima na glavi, a naš trener u bijeloj košulji. I to baš protiv Hajduka. Nebu dugo.
I ode Bišćan.
Stiže Jakirović.
Prva tekma s Česima na Maksimiru.
Kuhaju se igrači. Kuhaju se navijači.
I treneri. I suci. Noć je.
A vani +37 °C.
Moj drugi prijatelj i kum Branko Živković, Dinamov druker, zlurado predviđa revanš unatoč uvjerljivoj pobjedi na Maksimiru.
– To mi ne miriše na dobro. Pa pogledaj Jakirovića na +37 °C trčkara u tamnom odijelu i kuha se. Što želi dokazati i pokazati. Usput nije ni faca za odijelca. Ajncug je pasao Ćireku i Ciceku. Jakiroviću baš i ne paše. Bojim se da ne izgori.
Tako moji prijatelji i kumovi sude trenere po obleki.
Ali dodaju.
– Vidlo se da su Bišćana, koji je super postavil igru u Grčkoj, popapale emocije. Iz istih razloga mogel bi popušit i Jakirović jer je dolaskom u Dinamo ostvario svoje snove. Dobar je trener, ali…
Osijek mu je nakon kiksa u Pragu bio slamka spasa.
I da se Var dva puta nije oglasio. Ode i on pa-pa.
Var ga je održao na životu.
Mi svi kojima je Dinamo u hercu vjerujemo da će u pauzi Jakirović posložiti momčad.
Nadograditi igru. Napraviti rezultat. I ostati.
Sjećam se kad je Igor Jovićević izgorio nakon nebitnog poraza u Rijeci. Kad je Dinamo već osigurao titulu.
– Znaš što, svugdje mogu raditi svoj trenerski posao. Raditi ga stručno, s voljom i zadovoljstvom. Svugdje osim u Dinamu. Jer Dinamo nije posao, Dinamo je emocija.
Baš te modre emocije koštale su Bišćana klupe.
I Jakiroviću emocije lagano tresu šamrlu na kojoj sjedi.
Slavko Hala, gazda Zlatnog dukata, nekad vrsni golman, uvjeravao me nedavno:
– Dinamo je Mercedes. A da bi vozio najbolji auto, moraš se navozikati puno slabijih limuzina. Nemo'š iz Fićeka u Mercedes.
Znam da je Hala prijatelj s Robertom Prosinečkim.
Bilo mu je sigurno čudno, kao i meni, što su u Maksimiru birajući trenere preskakali Velikog Žutog.
A on se, bogami, navozio puno limuzina.
Velikih i malih.
Sergeju Jakiroviću želimo svu sreću.
Ali kad dođe do razlaza koji, htjeli ili ne, uvijek stiže,
možda dođe vrijeme da Veliki Žuti provoza Mercedes.
ODE TI BEZ PUTNE
Umjesto in memoriama za prijatelja Bobu Čimbura (rujan 2023.)
Ode ti.
A ne raščistismo do kraja naše dječje svađe.
Bježali smo često skupa u Deželu.
Da u miru zaplačeš zbog Mirjane.
Čije srce se tad borilo za otkucaje.
Nisi želio da u Baltazaru vide gazdu galamdžiju.
S vlažnim očima.
S emocijama.
Koliko si puta urlao na konobare.
Svi su navikli na to.
I šef Micek.
I Ilija.
I Mladen.
I ostali.
Znali su oni dobro da se iza te galame krije široka duša.
I dobre plaće.
I povišice.
Mirjanino srce je izdržalo.
Sad je u zagrljaju Tamare, Igora, Ivana i Jana.
Falit će im tvoji zagrljaji.
Ti ode.
Bez da ispijemo putnu.
Da ti Vlado, Rale, Mimica, Nikica i Emil, dečki iz Paganini benda, zasviraju onu tvoju Ti si žena mog života.
I da ti dignu živac spominjući Jato.
Falit će nam sve to.
Zove me tvoja ekipa iz tri trešnjevačka nebodera sa svih strana svijeta.
Svi u nevjerici pitaju isto.
Je li moguće?
Klinci iz nebodera s kojima si kartao.
Igrao košarku.
Nogomet.
Iz nebodera pobjednika.
Europskih i svjetskih prvaka.
I Ratka Rudića.
Karte, košarka i nogomet baš ti nisu išli.
Ali bio si pobjednik života.
Sve dok srce nije prekinulo snove.
Kad si osvajao svoju Mirjanu.
Dolazio si pred Pedagošku akademiju.
Svaki dan s drugim autom.
Mirjana nije znala da radiš u rent-a-caru.
Ljubav prema Mirjani, djeci, unucima i limuzinama.
Trajala je do zadnjih otkucaja.
Što još napisati, a da ne bude patetično, ljigavo i glupo…
Ode ti.
Na susret s Mačkom.
S bratom Željkom.
Imat ćete o čemu divanit.
A nas 'ko šljivi.
Nema više janjećih fileka za ekipu.
Ni rajžleca.
Nema tebe.
Da nam brojiš tanjure.
Vjerujem da je smrt najljepši trenutak života.
Ti to znaš.
Počivaj u miru.
Putno ćemo popiti gore.
U nebeskom Baltazaru.
Dotičnik bje dobar nogometaš. A danas je loš trener.