Znaju li Hrvati i njihovi politički predstavnici u Bosni i Hercegovini koje bi za njih bilo najbolje buduće ustrojstvo te države? Jasan odgovor na to pitanje još nismo čuli. Je li razlog strah od međunarodne zajednice koja bi svako inzistiranje ne trećem entitetu proglasila kao remetilački faktor ili nejasna nacionalna strategija hrvatskog naroda u BiH? Po mome skromnom mišljenju tu je riječ i o jednom, a i drugom.
Deset je godina od Daytonskog sporazuma za koji međunarodni predstavnici sve glasnije govore da bi ga trebalo promijeniti kako bi BiH ubuduće mogla normalnije funkcionirati. Srbi u BiH ustrajni su u obrani onoga što su dobili u Daytonu, Bošnjaci nisu zadovoljni tim sporazumom i željeli bi državu po svojim mjerilima - znači jedinstvenu BiH, a Hrvati, kako smo rekli, još šute ili nemušto govore o svome prijedlogu.
Herceg Bosna je postala "politički grijeh" Hrvata i svako inzistiranje na njezinu povratku u bilo kojem obliku ne bi prošlo. Uostalom, to je jasno i glasno rekao u interviju Večernjem listu američki veleposlanik Douglas Mcelhaney, naglasivši kako u reviziji Daytona nema pregovora o trećem entitetu. Sasvim je jasno da se BiH ubuduće neće uređivati po volji svih triju naroda, nego po instrukcijama međunarodne zajednice koja očito ima svoja rješenja. Onaj tko im bude radio probleme, kao i do sada, bit će sklonjen da ne radi probleme. Gdje je onda rješenje? Ljudi koji su vični diplomaciji rekli bi - u pametnom trgovanju u zadanim okvirima. Znači, oni koji vode hrvatski narod u BiH trebali bi znati što se nudi u novoj BiH, te u zadanim okvirima pronaći najbolje rješenje za malobrojne Hrvate.
Ono što je kardinal Puljić predlagao prije nekoliko mjeseci trebala bi biti obveza svih odgovornih političkih struktura u hrvatskom narodu. Oni bi se, kako je on istaknuo, trebali skupiti na jedno mjesto, porazgovarati o sadašnjem stanju Hrvata, njihovoj budućnosti i najboljim rješenjima koja će osigurati jednakopravnost toga najmalobrojnijeg naroda u BiH. Drugim riječima, vrijeme je da se donese nacionalna strategija hrvatskog naroda u BiH, jer bez nje nema ni budućnosti.
