Na današnji dan, 27. ožujka 1977., dogodila se najveća tragedija u povijesti zrakoplovstva. Pri polijetanju s piste u zračnoj luci Tenerife North, na Kanarskim otocima, sudarili su se zrakoplovi nizozemske i američke kompanije. U razornom požaru, koji je potom izbio, poginulo je 583 putnika i članova posade, a tragediju je preživjela 61 osoba.
Zbog uzbune u zračnoj luci Gran Canaria, na čijem je terminalu tada eksplodirala bomba, tog su kobnog dana, Boeing 747, u vlasništvu najstarijeg zračnog prijevoznika na svijetu, nizozemske kompanije KLM i njegov 'brat blizanac', Boeing 747 kompanije Pan American World Airways (Pan Am), bila preusmjerena na španjolski otok Tenerife. Odgovornost za teroristički napad, u kom je bilo ranjeno osam osoba, preuzeo je Pokret za neovisnost Kanarskih otoka, no, nakon eksplozije na snazi je i dalje bilo upozorenje o opasnosti od moguće eksplozije druge bombe. Zbog toga su svi dolazni zrakoplovi bili preusmjereni na mnogo manju zračnu luku, Los Rodeos (danas Tenerife North–Ciudad de La Laguna), koja je imala samo jednu uzletno-sletnu stazu, jednu paralelnu stazu za rulanje i skučeno parkiralište za zrakoplove.
Svi zrakoplovi koji su tog dana bili preusmjereni morali su, stoga, parkirati na stazi za rulanje, zbog čega su zrakoplovi u odlasku morali rulati na pisti. U gužvi koja je nastala, tog su dana na dužnosti bila samo dva kontrolora leta koja su se našla u velikim problemima. Morali su koordinirati pravim prometnim kaosom koji je nastao jer se u toj zračnoj luci našao do tada najveći broj zrakoplova.
Propusti u komunikaciji
Među stotinama zrakoplova bila su i dva preusmjerena Boeinga 747, koja su se pripremala za ponovno polijetanje. KLM-ov Boeing 747-200, kojim je tog dana upravljao kapetan Jacob Veldhuyzen van Zanten, letio je iz Amsterdama za Gran Canariu, a na letu 4805 bilo je 234 putnika i 14 članova posade. Pan Am-ov Boeing 747-100, nazvan Clipper Victor, tog je dana letio iz Los Angelesa za New York JFK i dalje za Gran Canariu. Kapetan na letu 1736 bio je Victor Grubbs, a u avionu je bilo 380 putnika i 16 članova posade.
Budući da su se putnici KLM-ova Boeinga u pauzi iskrcali, zrakoplov Pan Am-a bio je prvi spreman za polijetanje. U 16:56 iz kontrolnog je tornja zrakoplovu KLM-a izdana dozvola da rula duž uzletno-sletne staze te da se pozicionira u red za polijetanje. U 17:02 posada Pan Am-ova zrakoplova dobila je uputu da krene duž piste ka trećem izlazu. No, zrakoplov Pan Am-a nije, kako je naloženo iz kontrolnog tornja, izašao na taj treći izlaz nego je, uz smanjenu vidljivost i nejasne upute, nastavio rulati pistom, prema četvrtom izlazu.
Ozbiljni problemi počeli su u 17 sati i 6 minuta, kada su iz kontrolnog tornja KLM-ovom zrakoplovu stigle upute za polijetanje i rutu, no ne i dozvola za polijetanje. Nakon što je, očito letimično, pročitala upute posada KLM ovog Boeinga, odgovorila je kontrolorima leta da polijeću. Odgovor iz kontrolnog tornja "Pripremite se za polijetanje. Nazvat ću vas.", posada KLM-a, pretpostavlja se zbog smetnji na radio vezi, na žalost, nije registrirala.
VEZANI ČLANCI:
Istovremeno, posada Pan Am-ovog Boeinga javila je kontrolnom tornju da njihov zrakoplov još uvijek rula pistom. Uz očite probleme u komunikaciji, zbog magle i smanjene vidljivosti, posade iz jednog zrakoplova nisu mogle vidjeti onaj drugi. Kako se zračna luka Los Rodeos nalazi na nadmorskoj visini od 610 metara, vremenski uvjeti često nisu idealni, što je bio slučaj i na dan nesreće, kada je zbog oblaka i magle, bila znatno smanjena vidljivost i na pisti i iz kontrolnog tornja.
Polijetanje bez dozvole
Kontrolori leta su od posade Pan Am-a zatražili da javi kada se njihov zrakoplov udalji s piste, a ta se poruka čula i u kokpitu KLM-ova Boeinga, no i unatoč tome dogodili su se kardinalni propusti. Nakon rulanja po pisti KLM-ov zrakoplov počeo je s uzlijetanjem, prije no što je za to dobio dozvolu i prije no što je Pan Am-ov zrakoplov, koji je rulao pistom, napustio stazu.
Zrakoplov KLM-a ubrzavao je pistom, jureći ravno prema zrakoplovu Pan Am-a, koji se približavao četvrtom izlazu i tada se dogodila najsmrtonosnija nesreća u povijesti zrakoplovstva. Na temelju snimke iz kokpita, utvrđeno je da je kapetan Pan Am-a, u sekundama prije tragedije, prvi uočio Boeing koji im se približavao te je dao puni gas, pokušavajući okrenuti zrakoplov ulijevo, prema travi. U trenutku kada je posada KLM-a ispred sebe ugledala drugi zrakoplov, od Pan Am-ova Boeinga 747 bili su udaljeno samo 100 metara, a kako su se pistom kretali brzinom od približno 260 kilometara na sat, za zaustavljanje je bilo prekasno. U očajničkom pokušaju da se izbjegne tragedija, kapetan je KLM-ov Boeing podigao pod oštrim kutom, pri čemu je zrakoplov pretrpio udar repom. Iako se nos podigao od tla, donji dio trupa i glavni stajni trap zrakoplova udarili su u središnji, gornji dio trupa Pan Am-ova Boeinga, pri čemu se desni motor otkačio te je KLM zrakoplov, 150 metara dalje od Pan Am-ova Boeinga, udario u pistu. Kako je, po nalogu kapetana, netom prije polijetanja spremnik goriva bio potpuno napunjen, nakon udara o tlo avion se zapalio te se za samo nekoliko sekundi pretvorio u buktinju. Upravo je taj razoran požar i odnio najviše ljudskih života.
U KLM-ovu Boeingu nitko nije preživio
U sudaru dvaju Boeinga, koji su bili krcati putnicima, tog su kobnog, proljetnog dana život izgubile 583 osobe. Nitko od 234 putnika i 14 članova posade KLM-ova Boeinga nije preživio tragediju. Iako su oba zrakoplova u stravičnoj nesreći potpuno uništena, u Pan Am-ovom Boeingu, tragediju je ipak preživjela 61 osoba. Bili su to putnici i članovi posade koji su, preko neoštećenog, lijevog krila zrakoplova, uspjeli izaći iz olupine te se spasiti. Te sreće, na žalost, nisu bili oni koji su se zatekli u središnjem i stražnjem dijelu trupa, jer su im vatra i komadi metala onemogućili izlaz iz olupine aviona.
Nakon te nezapamćene zrakoplovne nesreće, zračna luka Los Rodeos dva je dana bila zatvorena, prvi je na pistu, 29. ožujka, sletio zrakoplov američkih zračnih snaga C-130, koji je žrtve nesreće prevezao u Las Palmas, no tek je 3. travnja zračna luka bila ponovo otvorena za sav promet.
VEZANI ČLANCI:
Greška pilota, ali i niz drugih faktora
Istragom, u koju je bilo uključeno više od 70 istražitelja iz Španjolske, Nizozemske i SAD-a, utvrđeno je da je glavni uzrok nesreće bila pogreška pilota, odnosno odluka o polijetanju, prije no što je stiglo odobrenje.
Istražitelji su se složili da je kapetan vjerovao kako je dobio spornu dozvolu, dok su kontrolori u tornju mislili kako taj zrakoplov, na kraju piste, čeka njihovu dozvolu za polijetanje, navodi portal Simple Flying.
Ipak, pogreška pilota KLM-ova Boeinga nije bila i jedini uzrok nesreće, kojoj je doprinijelo još nekoliko čimbenika. Između ostalog, to su smetnje radio veze, preklapanje poruka koje su, prema kontrolnom tornju, istovremeno slale posade dvaju Boeinga, spornom se pokazala i uporaba nestandardnih izraza od strane posade KLM-a i kontrole zračnog prometa, kao i to što Pan Am-ov Boeing nije, kako mu je naloženo iz kontrolnog tornja, izašao na trećem izlazu. Jedan od uzroka tragedije svakako je i smanjena vidljivost. Iako je KLM-ov Boeing, u trenutku polijetanja, imao je dobru vidljivost, u izvješće o nesreći navedeno je kako je, prema procjenama, zrakoplov Pan Am-a, koji se nalazio na drugom kraju piste, imao vidljivost na pisti manju 100 metara. U konačnici, odgovornost za tragediju prihvatila je kompanija KLM te je obiteljima žrtava isplatila odštetu.
