U ožujku 2010. godine, stanovnike Zagreba, ali i čitave Hrvatske, zgrozila je vijest da je u jezeru Jarun pronađen raskomadan i dekapitiran leš muškarca. Pretragom terena, sljedeći su dan u grmlju pronađene i njegove noge koje su bile zavezane. No, višednevna potraga za odrubljenom glavom i rukama bila je bezuspješna te je obustavljena. Policija je sumnjala da su ti dijelovi tijela negdje zakopan, radi otežavanja identifikacije.
Iako se još uvijek nije znalo tko je ubijeni muškarac, potpis na tom brutalnom ubojstvu bio je sličan već viđenim potpisima na ubojstvima koja su se dogodila u susjednoj Srbiji. Na gotovo identičan način bili su ubijeni i raskomadani 20-godišnji Darko Delić te sedam godina stariji Smajil Tarić, čija je glava nađena u parku, u središtu Beograda, ali i Zoran Vukojević, koji je bio pokajnik na suđenju Đinđićevim ubojicama. Svi su oni imali podeblje dosjee, pripadali su srbijanskom podzemlju i bavili se trgovinom narkoticima.
Zahvaljujući policijskoj bazi DNK, u kojoj je tada bilo pohranjeno 10.000 uzoraka ubrzo se otkrilo da je ubijeni muškarac, čiji je torzo pronađen u Jarunu, Cvetko Simić, 44-godišnjeg narko-diler kojeg su i hrvatska i srpska policija svrstavale u sam vrh organiziranog kriminala na području bivše države, ali i zemalja EU. Simićev je nestanak njegova obitelj u susjednoj Srbiji prijavila dvadesetak dana prije pronalaska trupla. Kako je hrvatska policija 25. listopada 2008., u Kutini imala bliski susret sa Simićem, pri čemu je zbog posjedovanja tableta Xanax bio i uhićen, njegov je DNK bio evidentiran u bazi podataka, što je bilo ključno u identifikaciji pronađenog leša. U Srbiji je pak Cvetko Simić imao mnogo ozbiljniji i deblji dosje, osim s drogom, dovodilo ga se u vezu s iznudama, razbojstvima pa čak i ubojstvom, zbog čega je bio predmetom šire istrage tamošnjeg tužiteljstva.
Zastrašujuća poruka ili prikrivanje zločina?
Je li ubojica brutalnim komadanjem Simićevog tijela, rezanjem glave i ekstremiteta, htio prikriti tragove zločina, onemogućiti identifikaciju ili je pak želio poslati poruku, nije se znalo baš kao što nije bilo niti odgovora na pitanja tko je ubojica Cvetka Simića, je li prljavi “posao“ odradio netko iz Hrvatske ili iz Srbije? Kako bi se pronašli odgovori na ta pitanja bio je odmah oformljen poseban policijski tim čiji je zadatak bio utvrditi na koji je način počinjeno ubojstvo kakvo Hrvatska ne pamti, te otkriti točno mjesto zločina.
Utvrđeno je da je Simić, polovinom veljače, iz Njemačke došao u Zagreb Mercedesom, koji je unajmio preko rent-a-car-a. U hrvatsku su ga metropolu često dovodili poslovi, a za boravka u Zagrebu, odsjedao je u hotelu Antunović ili u Sheratonu te izlazio u razvikane lokale i družio se s jet-setom. Policija je utvrdila kako je Simić 15. veljače, iz Zagreba krenuo u Sloveniju, no istog se tog dana i vratio te mu se od tada izgubio svaki trag. Iz razgovora s članovima njegove obitelji, kojoj se javio iz Zagreba, moglo se zaključiti da je tih dana Cvetko Simić strahovao za svoj život, a taj se strah pokazao opravdanim. Naime, kada se s puta za Sloveniju iznenada vratio u Zagreb, Simić je, po svemu sudeći, bio vješto namamljen u klopku iz koje se nije živ izvukao. Likvidiran je na posebno brutalan način, iza kakvog mogu stajati samo profesionalci.
Plamen je izbrisao tragove
Mercedes kojim je Simić taj posljednji put doputovao iz Njemačke u Zagreb bio je zapaljen 18. veljače, oko 7.30, u blizini savskog nasipa. Počinitelj je s automobila skinuo registarske pločice i broj šasije, a karoseriju i unutrašnjost vozila polio je lakozapaljivom tekućinom. U zapaljenom automobilu nisu pronađeni nikakvi biološki tragovi, a ni tragovi pucnjave. Pretpostavljalo se da je Simić bio likvidiran upravo na tom skrovitom dijelu Savske Opatovine i to u automobilu kojim je potom njegov leš bio i prevezen do Jaruna.
VEZANI ČLANCI:
Iako je prva pretpostavka analitičara bila da je cilj tog brutalnog ubojstva bio poslati nekome zastrašujuću poruku kada su se kockice počele slagati, ispostavilo se da je profesionalnim ubojicama Cvetka Simića, primarni cilj ipak bio prikriti tragove zločina. Budući da na ostacima tijela nisu bili pronađeni tragovi mučenja, a ekstremiteti i glava bili su kirurški precizno odrezani, kada je Simić već bio mrtav, pretpostavljalo se da je srbijanski narko-diler najvjerojatnije likvidiran hicem u glavu, a njegovo je tijelo potom bilo raskomadano radi lakšeg transporta te onemogućavanja identifikacije.
Anatom, lovac ili mesar?
Utvrđeno je da su Simićevi ekstremiteti i glava bili odrezani na anatomski vrlo precizan način, pri čemu kosti nisu rezane nego su stručno rastavljane u zglobovima. To je pokrenulo sumnje da je počinitelj ubojstva anatom, lovac, a možda i mesar. Na popisu osumnjičenih za ubojstvo Cvetka Simića, našli su se ubrzo Miloš Simović i Sretko Kalinić, kojeg je za ubojstvo sumnjičila Simićeva udovica, tvrdeći da je s Kalinićem, poznatom pod nadimkom Zver, bila u vezi.
„Znam gdje je glava Cvetka Simića. Samo mi donesite laptop s Google pretraživačem za mape i dat ću vam točno mjesto gdje je zakopana“, rekao je tada zamjeniku specijalnog tužitelja Srbije za organizirani kriminal, Miloš Simović, koji je, u zatvoru Zabela izdržavao pravomoćnu kaznu od 38 godina zatvora. Simović je tada nagovijestio da bi, u statusu krunskog svjedoka, mogao otkriti počinitelje nekih ubojstava.
Gotovo godinu dana nakon pronalaska raskomadanog leša Cvetka Simića, na lijevoj obali potoka Črnomerca, ispod makadamskog puta, pronađena je ljudska lubanja s dva zlatna zuba. Uočio ju je Drago Sreš, lovac iz Lovačkog društva Fazan Vrapče. Na teren su izašli krim-tehničari i forenzičari, no iako nisu bili pronađeni nikakvi drugi ostaci, niti tragovi koji bi pomogli u identifikaciji, vijest da je pronađena ljudska lubanja pokrenula je sumnje da je riječ upravo o glavi Cvetka Simića. Na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku utvrđeno je da na lubanji postoje tragovi ozljeda, a rezultati DNA vještačenja ubrzo su potvrdili sumnje da je pronađena lubanja doista pripadala tijelu izmasakriranog srpskog mafijaša, čija se smrt povezivala i s akcijom ‘Balkanski ratnik’, koja je bila usmjerena na razbijanje međunarodnog lanca krijumčara kokaina.
Tko je, zašto i gdje točno ubio srbijanskog narko-dilera i danas, 14 godina nakon pronalaska ostataka njegova tijela i dalje je nepoznanica, kako hrvatskoj, tako i srpskoj javnosti.
GALERIJA Nekad simbol grada, danas potpuno devastirana: Od đakovačke Mimoze ostali su samo zidovi
