VIJESTI IZ KULTURE (1 kaktus)
Nedjelja, 23. 6. • HRT 1 • 22.40
Umro je akademik, sveučilišni profesor, pisac “Uljanica i duhova”, pjesnik, književni povjesničar Zoran Kravar (65), stručnjak za književni barok, pa se to opet strpalo u zadnju vijest, kao da je ljetnoj urednici, Dominique Bratović-Vela, umro daleki rođak, te se ona udostojila poslati partu u novine i u dnevnik, da je negdje stisnu. Kad umre profesor poput Zorana Kravara, onda je to prilika da se govori o knjigama koje je napisao, o dimenzijama i značenju njegova velikog djela, a veliko djelo je vijest i događaj za početak “Vijesti iz kulture”. Smrt je mala, ona je za dnevnik i novine u kojima se na za to predviđenom mjestu mora objaviti rođacima. “Vijestima iz kulture” oponašati dnevnik i rubriku “umrli” znači prostački i nekulturno se intimizirati s pokojnikom koji nije zaslužio tu vrstu pažnje.
NULTA TOČKA (1 kaktus)
Ponedjeljak, 24. 6. • HRT1 • 21.11
Uvod u raspravu ni o čemu bila je osmominutna reportaža Ivana Jabuke, puna otrcanih podataka o znate već čemu –- o “našem putu u Europu”. Svi gosti u studiju shvatili su je kao naputak, svih pet osim stogodišnjeg Vladimira Iblera, stručnjaka za međunarodno pravo, akademika, sveučilišnog profesora, najbistrijeg i najživljeg čovjeka u studiju, koji je odmah na voditelja Mislava Togonala reagirao normalno. Zamolio ga je da svoje pitanje preformulira u nešto suvislo, pa kad je on to učinio, prvi put u životu čuli smo da sporazum sa Slovencima o Savudrijskoj vali ne postoji, jer nikad nije potpisan, nego su samo parafirani neki njegovi dijelovi. Pokisli Togonal se akademiku Ibleru drugi put obratio tek nakon 40 minuta, utrošenih na trtljanje ostale nazočne elite koja se sjajno zabavljala trošeći naše vrijeme. U studiju je trebao biti samo starina Ibler.
BARUN JANKO VRANYCZANY DOBRINOVIĆ (1 vijenac)
Utorak, 25. 6. • HRT 1 • 22.00
Biografski film redatelja i scenarista Danka Volarića o patriotu i plemiću, barunu Janku Vranyczanyju Dobrinoviću (93) kvalitetno je i zanimljivo djelo, vrijedno i zbog svjedočenja iznimnih figura. Belgijski ministar vanjskih poslova Mark Eyskens (80) govori o njemu kao o plemenitoj i uglednoj osobi, iznimno sposobnom diplomatu s brojnim vezama, koji je 1990. uspio stvoriti pozitivnu sliku Hrvatske u Europi. Generalni tajnik NATO-a u vrijeme Oluje, Willy Claes (75), govori da se o svemu što se tada događalo u NATO-u znalo “u stvarnom vremenu”, što će reći: iste sekunde. Iste sekunde znalo se za zločine, pa je barun to rekao Tuđmanu koji mu je odbrusio da to nije točno. Volarićev film ni na trenutak ne zapostavlja svojeg iznimno zanimljivog glavnog junaka kojeg vidimo čak i kao mladog glumca u filmu “Borci za Hrvatsku” (1943).
BUJICA VELIMIRA BUJANCA (1 kaktus)
Srijeda, 26. 6. • Mreža TV • 21.00
Momak i voditelj Velimir, stasit, elegantan, uredan počeo je napadati voditeljice HRT-a da su ružne. Njemu je lijepa jedino Karolina Vidović-Krišto, za koju se Velimir, budući generalni šef HRT-a i tajnik direkcije za izbor najljepše gospođice, nije u jednosatnoj emisiji uspio dogovoriti sam sa sobom je li ta gospođa dobila otkaz na HRT-u ili je pod suspenzijom. Siguran je da “ona ima urednu frizuru, uredan obiteljski život, misli svojom glavom.“ To je diskvalificira za posao na HRT-u, jer baš te osobine ne vidimo na onome što se pojavljuje tamo na ekranima, drži naš Velimir. Josip Jurčević, otac velike obitelji, njegovu je bistrooku primjedbu da Vidović-Krišto lijepo izgleda popratio šmekerskim osmijehom, što baš nije bilo primjereno.
SJEDNICA HRVATSKOG SABORA (1 kaktus)
Četvrtak, 27. 6. • HRT 4 • 9.45
Bilo je puno amandmana i zakona. Glasuje se podignutom rukom. Svi u sabornici znaju dići ruku. Ipak su to hrvatski saborski zastupnici zbog kojih je elektroničko glasovanje davno ukinuto, jer nitko od njih nije znao otključati svoju spravicu i pritisnuti samo jedan od tri gumba. Zato sada dvojica službenika na galeriji broje ruke Predsjednik Sabora Josip Leko (65) vodi sjednice s nalivperom u ruci, što je valjda vidio od najgorih voditelja dnevnika. Nažalost, Leko je toliko fasciniran svojim nalivperom, kao što stari vic veli kako je milicajac fasciniran kemijskom, da ga ne ispušta ni kad podiže ruku da bi glasovao. Pri svakom glasovanju sve manje ga skriva u šaci i sve ga više ističe. Nalivpero postaje lik. Očekivalo se da će ona dvojica na galeriji početi pisati da su za Vladin prijedlog bila 83 zastupnika i jedno (1) nalivpero. Ili da je nalivpero protiv.
DNEVNIK (1 kaktus)
Petak, 28. 6. • Nova TV • 19.15
Ovaj tjedan se o zločinima u komunizmu javno govorilo kao o incidentima. Još koje stoljeće i past će i ta zadnja linija SDP-ove obrane, pa će se početi govoriti da je već sam komunizam zločin. Od danas, po novom Poslovniku, u Saboru će se govoriti puno manje. Pravo na raspravu ovisit će o broju zastupnika koje stranka ima. Mala stranka – malo priče. Naše komercijalne televizije to ne zanima previše, ali su zato, u izravnom prijenosu graknuli opozicionari. Izluđeni Milanovićevim stalnim pokušajima da Vladu stavi iznad Sabora, proglasili su novi Poslovnik ukidanjem demokracije. Opozicija je, kao i otprilike cijela Hrvatska, napustila SDP-ov Sabor kad je glasovao da se Perkovića ne izruči Njemačkoj. Nova TV i HRT odužile su se opoziciji tako da su u svojim dnevnicima izbacile baš zadnju rečenicu izjave šefa opozicije Karamarka, onu (“to je King Kong”) o užasnom strahu Milanovićeve stranke od otkrivanja imena političara koji su u komunizmu naručivali ubojstva.
USUSRET 60 GODINA PULE (1 kaktus)
Subota, 29. 6. • HRT 3 • 9.28
U prigodi 60. obljetnice najgroznijeg filmskog festivala na svijetu, onog pod vedrim nebom pulske arene, naša se HRT potrudila sastaviti čestitarske emisije. Na zadanu temu “hrvatski film u 60-im godinama prošlog stoljeća” novinar Boško Picula složio je niz izjava jednog filmologa (Nikice Gilića), jednog režisera (Veljka Bulajića), glumca Relje Bašića i isječke iz nekoliko filmova Veljka Bulajića, Kreše Golika, Vatroslava Mimice i sličnu robu. Bulajić je bar bio pošten i rekao da je njegov odnos prema Puli emotivan, što je dosljednost koju ne možemo naći u emisiji koja najozbiljnije shvaća Pulu kao filmski festival. Projicirati filmove na mjestu koje nema ni osnovne tehničke uvjete i proglašavati tu nižerazrednu političku zabavu i dandanas filmskim festivalom – uzaludan je posao.
