Dvadeset godina nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana dobar je trenutak da se “izmjeri” i pozicionira njegov značaj u današnjem političkom tkivu Hrvatske. Mnogi od onih koji su svjedočili devedesetima, deset Tuđmanovih godina koje su obilježile novu Hrvatsku, danas i sami mogu posvjedočiti o promjenama svojih spoznaja o Tuđmanovu značaju. Nerijetko, njegovi veliki kritičari iz devedesetih sada ne dvoje oko njegove primarno pozitivne uloge, te da Tuđman dijeli sudbinu mnogih velikana, kojima pamte pozitivnosti, a negativnosti blijede i nestaju.
I naš i njihov
Od tvoraca dokumentarnog serijala “Predsjednik”, koji od ponedjeljka emitira HRT, treba dosta očekivati jer, kako i sami kažu, negativne predrasude o Tuđmanu danas uglavnom zvuče morbidno.
Gordan Malić, koji je na seriji u produkciji Intermedia grupe radio dulje od godine dana, kaže da je na Facebooku pokrenuta i stranica “Predsjednik” te poziva gledatelje na raspravu. Naravno, to jest rizično, jer će je valjati držati unutar civilizacijskih okvira. Odlika današnjice, za razliku od Tuđmanova vremena, jest i povratak totalitarističkih oblika svijesti, pa građani čak pozivaju na represiju, pa i na zakon ulice. – To je u Tuđmanovo vrijeme bilo nezamislivo, premda i sada ima kritičara koji tkaju priče o “totalitarnom Tuđmanu”. U njegovo su vrijeme država i sve institucije funkcionirale, a sve vlade bile su bolje od vlada nakon 2000. U 10 epizoda autori će gledateljima približiti i tadašnju ratnu solidarnost, za razliku od današnjih oštrih podijeljenosti. Treba objasniti i kako su Tuđmanu ta nacionalna pomirba i solidarnost uspijevale, a zašto to tako teško uspijeva danas.
U prvoj epizodi serijala odvija se kraj i početak Tuđmanova političkog puta. Kraj tzv. tuđmanizma oslikava njegova teška bolest, s kojom eskaliraju i pritisci iz inozemstva i unutrašnji sukobi u HDZ-u. Svjedoči o tomu i bivši američki veleposlanik u Zagrebu William Montgomery i priznaje kako je njegov mandat bio usmjeren i na rušenje predsjednika Tuđmana i HDZ-a. (!?)
Serijal se bavi i nekim negativnim mitovima o Tuđmanu, kao onome o “paktu s ustašama” nakon posjeta emigraciji. No, Pavelić je Tuđmanu, kao kvisling i organizator masovnog terora, bio neprihvatljiv. Ali ideja hrvatske samostalnosti, koja je postojala i u marionetskoj NDH, nije mu bila strana. Tuđman je, zapravo, među partizanima bio ustaša, a među ustašama partizan. I samo tako, kao i “naš” i “njihov”, mogao je realizirati politiku pomirbe koja je dovela do suverenosti i pobjede u ratu, kaže Malić i najavljuje još “zapaljivih” dvojbi oko Tuđmana – primjerice, mit o tome da je Udba uskrsnula Tuđmana te mu dala putovnicu i osigurala prvi posjet emigraciji, što je, kaže, obična podvala.
Neće s Tuđmanom
Neva Šibl, supruga generala Ivana Šibla, u jednoj epizodi govori o večeri uoči prvih parlamentarnih izbora, u društvu Savke, Tripala, Gotovca... Šibl ih pita zašto se ne udruže s Tuđmanom jer bi tako lakše ostvarili jedinstvo potrebno za stvaranje države, a oni mu kažu: “Ma kakvi s Tuđmanom! On ti je postao nacionalist, udružio se s ustašama! Osim toga, bivši je general!” Nakon toga je Šibl slegnuo ramenima i rekao: “A ništa, onda će to Tuđman napraviti sam”. Tako je i bilo.
Tuđman je Otac domovine koji je stvorio čudo o kojem smo mogli samo kriomice sanjati, slobodnu Hrvatsku. Serija je započela sramotno sa gamadi koja nije prihvaćala da Hrvati imaju svoju državu, koja je radila što čini i danas protiv slobodnee Hrvatske i hrvatskog naroda na čelo sa komunistima i njihovim medijima.