U ožujku 2010. zagrebačko jezero Jarun, bilo je poprište stravičnog zločina. Na skrovitom mjestu, u vodi, pronađen je raskomadan i dekapitiran leš nepoznatog muškarca. Dan nakon pronalaska torza, u šipražju su pronađene i odrezane noge, koje su bile zavezane. Poslije pretrage dijela jarunskoga jezera, u kojem je nađeno obezglavljeno truplo, bez ekstremiteta, ronioci ATJ Lučko nastavili su potragu za ostacima tijela, odsječenim rukama i glavom.
Zahvaljujući policijskoj bazi DNK, u kojoj je tada bilo pohranjeno 10.000 uzoraka, leš bez glave je ubrzo identificiran. Bio je to, tada 44-godišnji državljanin Srbije, Cvetko Simić, beogradski diler, čiji je nestanak obitelj prijavila u susjednoj državi dvadesetak dana ranije. Hrvatska je policija u bazi sasvim slučajno imala sporni DNK. Simića su, naime, uhitili 25. listopada 2008., u Kutini.
Kod njega su tada pronađene tablete Xanax. Bio je priveden sucu istrage te prekršajnom sucu, koji ga je kaznio novčanom kaznom od 2000 kuna. Iako je u Hrvatskoj "pao" zbog manje količine droge, Simićev policijski dosje u Srbiji bio je prepun raznih zlodjela - od droga, preko iznuda, razbojstva, do ubojstva te je, stoga, bio predmet šire istrage tamošnjeg tužiteljstva.
Brutalno ubojstvo nije bilo jedino, nego jedno u nizu
Po brutalnosti i načinu, slična ubojstva već su se, prije toga, dogodila u Srbiji. Na sličan su način, kao i Simić, ubijeni i raskomadani Darko Delić (20), Smajil Tarić (27), čija je glava nađena u parku, u središtu Beograda, te Zoran Vukojević, koji je bio pokajnik na suđenju Đinđićevim ubojicama. Svi oni bili su dio srbijanskog podzemlja, imali su podeblje dosjee te su se bavili trgovinom narkoticima. Da li je ubojica komadanjem tijela htio prikriti zločin ili je pak posebno brutalnim rezanjem glave i ekstremiteta želio poslati zastrašujuću poruku na nečiju adresu, nije bilo lako utvrditi. No, zločin na Jarunu svakako je bio velikog formata te je stoga formiran poseban policijski tim koji je trebao utvrditi na koji je način ubojstvo počinjeno, kao i otkriti mjesto gdje se ubojstvo dogodilo. Tražili su se odgovori na brojna pitanja - tko je ubojica Cvetka Simića, da li je došao iz Srbije ili je riječ o nekom iz Hrvatske, tko je, za novac, odradio taj prljavi “posao”? Pokušavajući ući u trag ubojicama, policija je razgovarala i s djelatnicima hotela u kojima je Simić, za svojih boravaka u Hrvatskoj, najčešće odsjedao. Za pomoć je zamolila i građane. Saznalo se da je u Zagreb došao polovicom veljače, kada je, u Mercedesu, unajmljenom u rent-a-caru, doputovao iz Njemačke. Odsjeo je u nekom od zagrebačkih hotela, hotelu Antunović ili Sheraton, gdje je i inače boravio kada bi ga poslovi doveli u hrvatsku metropolu.
Vratio se u Zagreb i upao u klopku?
U Zagrebu je Simić ostao dva dana. Policiji je poznato da je, 15. veljače, krenuo u Sloveniju, no iznenada se, istog tog dana, vratio. Srbijanskom kriminalcu, kojeg su i hrvatska i srbijanska policija svrstavale u vrh organiziranog kriminala na području bivše države, ali i zemalja EU, od tada se izgubio svaki trag. Posljednji se puta obitelji javio upravo iz Zagreba, a iz tog se razgovora, navodno, moglo naslutiti da je bio u strahu za život. Pretpostavlja se da se, onoga dana, kada se iznenada vratio s puta za Sloveniju, u Zagrebu trebao sastati s njemu poznatom osobom. No, bio je namamljen u klopku te likvidiran, iznimno profesionalno i brutalno.
Tragove je progutala vatra
Iznajmljeni Mercedes Cvetka Simića zapaljen je 18. veljače, oko 7.30, blizu savskog nasipa, u šipražju skrovitog dijela Savske Opatovine. Do tog se nepristupačnog mjesta čak ni vatrogasci nisu lako probili. Kako bi prikrio tragove zločina, počinitelj je, karoseriju i unutrašnjost vozila, polio je lakozapaljivom tekućinom te je Mercedes potpuno izgorio. Činilo se da bi upravo to vozilo moglo bilo najkorisniji trag policiji. Pretpostavljalo se, naime, da je upravo Mercedes, kojim se do smrti koristio, poslužio i kao prostor za njegovu likvidaciju i prijevoz leša do Jaruna. To je mogao biti čvrst razlog za palež, tragovima kontaminiranog auta, s kojega su bile skinute registarske pločice i broj šasije.
Raskomadan leš – poruka ili onemogućavanje identifikacije?
Iako je većina analitičara na prvu pretpostavljala da je cilj tako brutalnog ubojstva, odsijecanja glave i udova, bio poslati zastrašujuću poruku na nečiju adresu, kasnije se ipak zaključilo da je, iznimno profesionalnim ubojicama Cvetka Simića, primarni cilj bio prikriti zločin. Pretpostavljalo se da tijelo nije raskomadano u tijeku egzekucije, nego naknadno, radi diskretnijeg i lakšeg transporta leša te onemogućavanja identifikacije. Zbog anatomski preciznog načina, na koji su Simiću odstranjeni ekstremiteti i glava, primjerice, nisu mu bile rezane kosti, nego su one stručno rastavljane u zglobovima, sumnjalo se da ga je razrezao anatom, lovac, a možda i mesar.
Višednevna potraga za Simićevom odrubljenom glavom i rukama bila je bezuspješna te je obustavljena. Policija je sumnjala da su ti dijelovi tijela negdje zakopan, radi otežavanja identifikacije. U Simićevom zapaljenom automobilu nisu pronađeni nikakvi biološki tragovi, a ni tragovi od pucnjave. Budući da na ostacima tijela također nisu pronađeni tragovi mučenja, a ekstremiteti i glava kirurški su precizno odrezani, kada je već bio mrtav, pretpostavljalo se da je srbijanski narkodiler najvjerojatnije likvidiran hicem u glavu.
„Znam gdje je glava Cvetka Simića!“
U međuvremenu, na popisu osumnjičenih za ubojstvo Simića, našli su se Miloš Simović i Sretko Kalinić
„Znam gdje je glava Cvetka Simića. Samo mi donesite laptop s Google pretraživačem za mape i dat ću vam točno mjesto gdje je zakopana“, rekao je tada Miloš Simović, zamjeniku specijalnog tužitelja Srbije za organizirani kriminal u zatvoru Zabela, gdje je izdržavao pravomoćnu kaznu od 38 godina zatvora, objavila je Politika. Simović je tada nagovijestio da bi, u statusu svjedoka-suradnika, bio spreman otkriti počinitelje nekih ubojstava.
Tajna lubanje koju je pronašao prolaznik
Gotovo godinu dana nakon pronalaska raskomadanog tijela Cvetka Simića, na Črnomercu je pronađena ljudska lubanja s dva zlatna zuba. Na lijevoj obali potoka Črnomerca, ispod makadamskog puta, pronašao ju je Drago Sreš, lovac iz Lovačkog društva Fazan Vrapče. No, policija je o morbidnom pronalasku lubanje doznala tek nekoliko dana kasnije, 24. veljače, te su na teren odmah izašli krim-tehničari i forenzičari. Na mjestu pronalaska lubanje nisu nađeni nikakvi drugi ostaci, niti tragovi, koji bi pomogli u identifikaciji. No, vijest da je nađena ljudska lubanja odmah je potaknula nagađanja da je riječ o glavi Cvetka Simića.
Kako bi se pokušao utvrditi identitet, lubanja je predana u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku. Informacije su curile na kapaljku, a među njima i ona da su na lubanji uočeni tragovi ozljeda. To je dodatno podgrijalo sumnje da bi ljudska lubanja, doista mogla biti ostatak izmasakriranog tijela mafijaša. No, čekali su se konačni rezultat DNA vještačenja koje je ubrzo i potvrdilo da pronađena lubanja doista pripada Cvetku Simiću, ubijenom prije godinu dana.
Simićeva se smrt povezivala s akcijom ‘Balkanski ratnik’, usmjerenom na razbijanje međunarodnog lanca krijumčara kokaina. No, godinu dana nakon ubojstva, velika je većina pitanja i dalje bila bez odgovora. Tko je i zašto ubio srbijanskog narko-dilera? Gdje je počinjeno ubojstvo mafijaša, koji je bio čest gost u našoj metropoli, zalazio u razvikane lokale te se družio s jet-setom? Pitanja su to koja su ostala bez odgovora. Danas – 13 godina nakon brutalne likvidacije, Simićeva je smrt još uvijek velika nepoznanica i hrvatskoj i srbijanskoj javnosti.
>>Priča je originalno objavljena u Večernjem listu 11. ožujka 2010. godine. Više priča pronađite u Večernjakovoj arhivi.
>> VIDEO Hrvati uhićeni na granici sa Srbijom prevozili radioaktivnu glavu gromobrana?
Kako samo nalazite ovakve sjajne vijesti!?