Da je zaživio projekt koji je u travnju 2012. pompozno najavio prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, Vlada bi već tri godine stolovala negdje na obali rijeke Save. U građevinskoj zoni od milijun četvornih metara, s oko 800.000 četvornih metara za sport i rekreaciju i oko 1,7 milijuna kvadrata zelenih površina...
Negdje u tom dijelu trebale su se, prema projektu “Zagreb na Savi”, što ga je prije osam godina predstavio Čačić, sagraditi i nove zgrade za Vladu i pravosudne institucije. Vlada ima, kazao je tada, urede na gotovo 200 lokacija u Zagrebu, a država, izračunao je, godišnje za zakup prostora potroši 5,3 milijuna eura. S imovinsko-pravnim odnosima ne bi bilo teškoća jer je zemljište u državnom vlasništvu. No, od tog projekta nije bilo ništa jer je nova vlast od njega odustala.
Nije to spuštanje na Mjesec
Pucnjava na Markovu trgu ponovno je na površinu izvukla stare planove o preseljenju ureda Vlade na drugu lokaciju. Čačić i danas kaže da je preseljenje na obalu Save provedivo.
– Nema ni jednog argumenta da se to ne učini jer je ekonomski apsolutno opravdano! Za državu bi u svakom pogledu bilo pametnije i jeftinije da objedini ministarstva i službe na jednoj lokaciji. Jest to kompliciran projekt, ali je 50 puta jednostavniji od, na primjer, gradnje autoceste – kaže Čačić.
Ako se žele zadržati reprezentativni sadržaji na Markovu trgu, tada stvari, kaže, sigurnosno treba kvalitetnije postaviti.
– Nisam policajac, nisam ni imao takvih ambicija, ali da pitate bilo koga pri zdravoj pameti, znao bi vam ponuditi tri ili četiri rješenja koja bi bila znatno bolja od ovoga što sad imamo. Da nekoliko policajaca u civilu šeće onuda, već bi sigurnost bila puno bolja. Ne bi bio problem ni da se postave detektori jer kroz njih prolazimo i na aerodromima i u muzejima. Postoji cijeli spektar kvalitetnih rješenja. Nije to spuštanje na Mjesec – kaže Čačić.
Projekt “Zagreb na Savi”, koji je puno širi od samog preseljenja državnih institucija, spreman je i “težak”, ističe, oko dvije milijarde eura. Može se financirati i europskim novcem, a riješio bi pitanje izlaska grada na obale. Tamo je pojas dug 17,5 kilometara i širok nekoliko stotina metara u državnom vlasništvu, pa bi Zagreb mogao izaći na Savu kao što je, kaže, Pariz izašao na Senu. Riješilo bi se i pitanje poplava, zagađenosti podzemnih voda, opskrbe električnom energijom...
– Projekt je u visokoj razini spremnosti, samo ga treba provesti – zaključuje.
Obala Save najčešće je spominjana u kontekstu preseljenja Vladinih ureda, pa je tako još 2005. tadašnji premijer Ivo Sanader dao nalog da se skenira stanje i izračuna koliko državu stoje brojni dislocirani uredi te koliko bi se moglo zaraditi prodajom državnih nekretnina.
Ideja i u Račanovo vrijeme
I u vrijeme Vlade Ivice Račana govorilo se o širenju grada na Savu. Projekt je u život nakratko prije dvije godine vratio tadašnji ministar graditeljstva i prostornog uređenja Predrag Štromar. No, nije obala jedina lokacija koja je spominjana u proteklih dvadesetak godina.
Tomislav Karamarko iznio je 2016. ideju da se Vlada preseli u “Kockicu”, u bivše sjedište CK SKH, a da u Banskim dvorima stoluje predsjednik države. No, prekratko je bio na vlasti da tu ideju provede u djelo.
VIDEO: Kriminalist i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila o pucnjavi na Markovom trgu
Zagreb na Savi - pogledaj na youtube