ZAGREB – S čak sedam hitaca iz pištolja u prsa u zlatarnici Zagreb u
središtu metropole osumnjičeni zaposlenik Ivica Ivanda (31) ubio je
kamatara Branka Mijića (41) koji mu je, kako doznajemo, tijekom
višegodišnjeg maltretiranja oteo svu imovinu. Krvoproliće se dogodilo u
14.20 sati u Margaretskoj ulici 2, potvrdila nam je glasnogovornica
PUZ-a Aleksandra Ljuba.
Galerija: Policijski očevid u Margaretskoj ulici
Šokirani zlatar
Kako doznajemo, Ivanda je jučer rekao Mijiću u zlatarnici da nema
novca, pa je Mijić odgovorio: “Uzet ću ti onda zlato, pa se ti
objašnjavaj sa šefom!” Žrtvi kamatarenja, kojoj je Mijić oteo kuću i
svu imovinu, prekipjelo je, pa je izvadila pištolj i zapucala. Kada je
stigla policija, u zlatarnici je zatekla stravičan prizor – sve je bilo
puno krvi. Prema neslužbenim informacijama, u vrijeme ubojstva u
zlatarnici je bio i vlasnik, dugogodišnji zagrebački zlatar kojega
znanci zovu Ljuz. Budući da je svjedočio ubojstvu, bio je u šoku te je
odvezen vozilom Hitne pomoći u bolnicu. Očevici tvrde da je vlasnik
zlatarnice odmah nakon ubojstva otišao popiti vode u obližnji kafić
Maraskino.
Ivicu Ivandu policija je zatekla na mjestu ubojstva te je priveden u I.
PP na kriminalističku obradu. Nije ni pokušao bježati ni skriti pištolj
iz kojega je pucao. Prolaznici su vidjeli muškarca koji je izašao iz
zlatarnice vičući: “Bježite, bježite, pucat će!” Jedna očevitkinja,
koja je čula četiri hica i pozvala policiju, vidjela je komešanje u
zlatarnici.
Foto: Večernji List
Policija je potpuno zatvorila kratku Margaretsku ulicu od Trga Petra
Preradovića do Ilice. Upućeni govore da je Mijić često dolazio u
zlatarnicu k I. Ivandi po novac. Vozio je luksuzni mercedes, a kada je
naručivao ferrari, platio ga je prije isporuke kako bi mu što prije
stigao. Mijić je 20. veljače 1988. ispred svoje autolimarske radionice
u Drinskoj ulici 10 u Zagrebu, nakon sukoba s mušterijom zbog cijene
popravka, ubio nožem policajca Iliju M. (38), pa pobjegao u Italiju.
Ubrzo je bio uhićen u Milanu.
Prijetila smrtna kazna
Nije bio izručen jer mu je u bivšoj SFRJ prijetila smrtna kazna. Kod
nas je u odsutnosti prvo osuđen na 15 godina zatvora, pa na osam.
Talijani su ga osudili na 11 godina i četiri mjeseca zatvora, a nakon
žalbe na sedam godina. Na kraju je ta kazna bila promijenjena u
uvjetnu, pa je nakon pet godina pušten na slobodu. Potom je otišao u
Njemačku i uhićen je u veljači 1993. te izručen Hrvatskoj. Odvjetnici
su tvrdili da mu se ne može dvaput suditi za isto djelo.