– Samo na filmovima možete vidjeti da se osuđeniku kad iziđe iz zatvora pomaže u traženju posla, da je obvezan javljati se nekomu, da se provjerava je li se uspio uklopiti u društvo... Kod nas toga, znam iskustveno, nema. U ove dvije godine ni sam ne znam koliko sam molbi za posao podnio, na koliko razgovora bio... Nikada me ni jedan službenik bilo koje institucije nije uputio da nekamo odem. Sve sam oglase sam pronalazio, lijepio letke, ostavljao svoj broj. Od tada do danas preživljavam od novca koji zaradim skupljajući boce. To je dvadesetak kuna dnevno – priča 32-godišnji Renato Kušen, po zanimanju pomoćni konobar, za što se školovao u zatvoru.
Ima tome dvije godine da je za sobom zatvorio vrata kaznionice u Glini, posljednje stanice na “putovanju” koje je potrajalo sedam godina i deset mjeseci. Na izlazu je dobio potvrdu da je kaznu, dosuđenu mu zbog ubojstva, potpuno odslužio.
Odonda do danas Renato Kušen obija pragove u potrazi za bilo kakvim poslom. Bezuspješno. Znalo mu je brzo proći kroz glavu da bi kriminal bio rješenje... Još brže je, kaže, od takve pomisli odustajao.
Zločin roditelja
Zašto su osuđenici nakon izlaska iz zatvora prepušteni, kao što to Kušen tvrdi, sami sebi? Socijalni pedagog Gordan Hosni objašnjava da je to zato što u Hrvatskoj nema postpenalnog prihvata:
– Godinama je situacija ista – postpenalni prihvat ne funkcionira i promjene u tom smislu idu jako kilavo. Naravno da je problem što ljudi nakon izlaska iz zatvora nemaju gdje stanovati i nemaju što jesti. O poslu da i ne govorimo. A postpenalni prihvat je jako važan, to je prevencija recidiva, i njime bi se ozbiljno trebali pozabaviti i pravosuđe i socijalna skrb – kaže Hosni.
Prva poteškoća s kojom se Renato Kušen suočio nakon izlaska iz zatvora bilo je to što nije imao valjanu osobnu iskaznicu. Stara mu je istekla dok je bio u zatvoru, a novu nije mogao napraviti jer nije imao adresu. Naime, brak njegovih roditelja raspao se polovinom devedesetih. On je “pripao” majci, no 1996. godine ona je, zajedno s Renatovim ocem, završila u zatvoru zbog dva čedomorstva. Policija je u njihovu dvorištu pronašla tijela dviju tek rođenih beba koje su ondje zakopali nakon što su rođene, potkraj osamdesetih. Majka je osuđena na osam i pol, otac na dvanaest godina zatvora. Očeva je kazna bila veća jer mu se sudilo i zbog rodoskvrnuća – silovanja kćeri, Renatove starije sestre:
– Adresa koju sam imao u osobnoj bila je od podstanarskog stana u kojem smo živjeli. Kad je na vidjelo izbio zločin mojih roditelja, vlasnik nas je odjavio. U međuvremenu sam i ja završio u zatvoru i jednostavno se nisam imao gdje prijaviti. Nakon izlaska iz zatvora javio sam se u Centar za socijalnu skrb u zagrebačkoj Dubravi, kojem sam pripadao po toj staroj adresi. Ondje su mi dali uputnicu za smještaj u Heinzelovoj i trebao sam dobiti adresu na to prihvatilište. Ali, za mjesec dana su ga zatvorili i to nije bilo moguće. Prebačen sam u nadležnost velikogoričkog centra koji me smjestio u prihvatilište u Kosnici – priča Kušen.
Smještaj za beskućnike
Socijalni pedagog Hosni kaže da smještaj u prihvatilište nije i ne može biti postpenalni prihvat:
– Pa to je smještaj za beskućnike – tumači.
Iz Kosnice je Renato Kušen prošle godine otišao u Zagreb, gdje je pronašao djevojku s kojom sada živi kao podstanar:
– Ona je sedam godina starija od mene i ne radi nigdje. Ne dopuštam joj da skuplja boce, to radim ja. I od tog novca izdržavam nas dvoje i njezinu kćer srednjoškolku, koja živi s nama u sobi čiji najam s režijama plaćamo 1300 kuna mjesečno. Da, teško je... I baš bih bio sretan kada bih uspio pronaći bilo kakav posao – ispričao nam je Renato Kušen.
>> Država daje poticaje za zapošljavanje bivših zatvorenika
piranha2, : Znam da Vam je tesko i cvrsto dijelim takvu sudbinu, sudbinu 370 000 nezaposlenih u zemlji u nadi da ce doci dobra vremena da svi imamo siguran posao i dostojan zivot....No na zalost to ne ide zgodno izz dana u dan taj se broj povecava, sta ocekivati? Uzeti sudbinu u svoje ruke, a Ja ti od srca zelim da sto pije nadjes posao i rijesis svoje pitanje kao i ostali drugi? -----Rudarski SRETNO!