Uvijek prometna žila kucavica Zagreba, kvart Kajzerica, jutros je bio obavijen u crno. Na ulicama muk i tišina, tek pokoji prolaznik okreće glavu prema poprištu stravičnog zločina u Cimermanovoj ulici.
Šestero ubijenih vatrenim oružjem od ruke Vukovarca Igora Nađa (36), koji je nakon tog čina sam sebi presudio, susjedi su voljeli i poznavali te su, kažu, još u šoku. Ne mogu vjerovati da se to događa, kako navode, u tako mirnom kvartu.
Zidovi natopljeni vlagom
– Ovu familiju poznavao sam jer smo surađivali. Bio sam baš potresen kad sam čuo da se radi o njima. Radili su dobro drugima. To je bila strašno dobra familija, uljudna. Za mene su bila idealna obitelj, nikad nisam čuo da su se svađali ili povisili ton. Nije mi jasno zašto je ta familija tako stradala. Drago, otac kćeri i djed stradalog djeteta, meni nikad nije rekao da imaju problema – kazuje Milorad Mile Mrkić, blizak poznanik obitelji Tojagić. S navirućim suzama u očima dodaje kako su se lijepo znali družiti kod njih u kući.
Jutros se do deset sati do te iste kuće nije moglo zato što je policija obavljala očevid, a u ulicu su puštali samo stanare koji su predočili osobnu iskaznicu. Ti isti stanari nisu riječima mogli opisati žalost zbog majke Filjke, tate Dragomira, njihovih kćeri Maje i Josipe, unuka Paula i Josipina dečka Davora Paušaka. Svi oni, izuzev Davora, koji je također živio na Kajzerici, šestotinjak metara od mjesta na kojem se masakr dogodio, ubijeni su u vlastitom domu. Stražu pred starom, trošnom obiteljskom kućom koju je prije desetak godina zahvatio požar, oko 10.30 sati, nakon policajaca, preuzeli su novinari. Kroz prozor u prizemlju koji gleda na kuhinju i više od 12 sati nakon ubojstva mogla se vidjeti ogromna krvava mrlja na podu. Na sudoperu, također natopljenom krvlju, ostala je posuda s opranim povrćem, dok su na stolu za kojim je obitelj inače objedovala ostale porazbacane jabuke. U stan do kojeg vodi uzak puteljak nije se moglo ući jer su vrata bila zapečaćena, a u malenom hodniku čiji su se zidovi doslovce raspadali od vlage ostale su dvije nogometne lopte.
– Maleni Paulo bio je duša od djeteta, nogomet je obožavao, trebali ste ga vidjeti prošle godine dok je hrvatska reprezentacija igrala na Svjetskom nogometnom prvenstvu, kako bi se te njegove prekrasne oči ozarile, nikako se nije mogao odlučiti je li mu draži Modrić ili Mandžukić – kroz suze i jecaje kazao nam je jedan od poznanika obitelji. Kako kaže, ubojica je u tu kuću zadnjih godinu dana dolazio jako rijetko, možda jednom tjedno, a prije toga praktički je živio na toj adresi, na kojoj je 2017. godine prijavio i boravište.
– Nisam znao o čemu se radi, sad idem na posao baš. Ne znam što da kažem uopće. Ne mogu vjerovati da se to događa kod nas – rekao je vidno potresen prolaznik koji se žurio na posao nedaleko od kuće ubijenih. Melankolično okruženje stanare je nagnalo da ne izlaze na ulice, a nekolicina koja je izašla nije ni znala kakav se brutalan pokolj odvio u noći s četvrtka na petak. Marijan, koji na putu do posla pješači kroz ulicu, kaže kako misli da je to zbog toga što se sve odvilo tijekom noći pa ljudi nisu stigli upoznati se sa situacijom.
– Sad sam saznao preko radija. Mogu samo reći: užas – kratko je komentirao. Ubijeni Drago imao je pečenjarnicu kraj kuće. Svi koji su ga poznavali kažu da je bio dobričina.
Cijeli kvart tuguje
– U toj pečenjarnici smo se skupljali praktički prije svakog blagdana, on bi uvijek pekao nekog janjca, nekad i više njih, bio je čovjek široke ruke, ako netko nije imao, dao bi mu kilu-dvije mesa skroz besplatno. Kod njega su se rezala drva, organizirale zabave, došli bismo mi kod njega popravljati stvari, a onda bi on došao kod nas, znam da zvuči kao klišej, ali taj čovjek je stvarno bio dobra duša. Pitajte svih sedam tisuća stanovnika Kajzerice, baš nitko vam neće reći jednog lošeg slova o njemu – govori sjetno o svom ubijenom prijatelju Mile Mrkić. I dok su još u jutarnjim satima stanovnici žustro u kafićima raspravljali o tome što se dogodilo u kući strave, o motivu, tome tko su žrtve, kako se sve odigralo, ta energija zaprepaštenosti i znatiželje do popodne kao da se pretvorila u iskrenu tugu. Oko podneva ispred kuće se nije nalazio nijedan lampaš, a onda je oko 13 sati došao prvi od susjeda koji nije želio razgovarati s novinarima te je ostavio lampaš na dvorištu ispred kuće. U idućih nekoliko sati njegov primjer slijedili su još neki stanovnici Kajzerice koji su u tišini pred kuću također došli učiniti istu gestu.
– Ovo je inače doista miran kvart u kojem živi oko 7-8 tisuća ljudi i nadam se da nam ovaj događaj neće pokvariti tu reputaciju. Znam da su trenutačno svi u šoku, ali kad se situacija malo smiri, vidjet ćemo što možemo napraviti za tu malenu bebu koja je preživjela, možda nekakvu akciju ili štogod slično. Mi smo svi pogođeni, zovu me iz zgrada ljudi, koje ne poznajem, to je neviđeno – kazala je Marija Šaranja, dopredsjednica Mjesnog odbora podružnice Kajzerica. Kao da spomenuto šesterostruko ubojstvo nije bilo dovoljno, u petak oko 6.10 sati jedva dvjestotinjak metara od kuće strave dogodio se još jedan tragičan događaj. Muškarac, za kojeg su ljudi najprije nagađali da ima veze s jednom od žrtava, bacio se pod vlak i počinio samoubojstvo. Zagrebačka policija potvrdila je događaj, ali isto tako i demantirala kako je povezan sa žrtvama Igora Nađa.
